Ljubiti nepostojećeg

11.01.2017.



A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami;
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami. J.Dučić



Stvaramo i stvorimo. I kad ne bismo ni trebali ni smjeli. Ne misleći o drugima, mislimo o sebi . Slika je naša: stvaramo je iz nepoznate vizije ubacujući u poznatu stvarnost. Krademo misao tko zna kome odaslatu, napisanu kao nadahnuće , prisvajamo je bestidno opravdavajući se " nalazim se u tim riječima".

Ne postojimo ni u kome ,osim u sebi. Zašto onda prisvajamo nečije misli " nalazeći se u njima" ,a sami smo u svojoj " tišini i čami" kako kaže pjesnik. Umjesto mira, uzburkamo u sebi sve tanano, čak budemo i sretni ....i te kako sretni sa sobom....zaboravljajući, da kad mislimo da ljubimo - ljubimo samo ono, što u sebi stvorimo

Viziju nepostojećeg bića postojanog samo u snovima.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se