Nekuvanje danas

25.02.2017.







Ovo nije moje vrijeme.................

pa, lutajući bespućima ničega, ostavljam dalmatinsku arhitekturu kamena
kojoj, i u najlošijem stanju duha, ne mogu odolijeti


dvor na Pašmanu
.............................................

suhozid, umjetnost zida bez malte
.............................................

stari dio na Hvaru

PS: kiša,oblaci točno na tjemenu, ne kuham ništa - idem van

I rupe su falile....

24.02.2017.



Odisej je stigao na Itaku

a moja kutna garnitura dobila kotačiće, lajsne i svašta nešto čak i ono,

što nije bilo u pripremljenoj vrećici uz pošiljku.

Ne samo to : nego ni rupa za šarafe nije bilo pa su se morale stvoriti

da sjedeća ekipa ne propadne na tlo.


lijevi dio

desni ( visibabeee imaaaaaaam )

sredina....
Dva puna sata rada, a ne onako, kako je teta savjetovala : malo alata, dečki i to je to
Točno : dečki su važni, ali s pravim alatom

Pila naopako okrenuta

21.02.2017.

Ovo se dogadja pegulastima, a nadam se,
da vi to niste


Svoju,sedam godina staru,sačuvanu kutnu garnituru poklonila sam preko svemoćnog fejsa
u par minuta objave
jučer, dan prije dolaska novokupljene koja je eto, danas doslovno istovarena.
Tri tjedna prije obilazili smo trgovine namještaja tražeći veličinu, boju ....bla bla...jer, ne volim ni kožu ni skaj : prehladno djeluju a i još koješta mi kod takvih smeta i da ne duljim, pronašli jednu po ukusu mi,ali, izložbena je,fali joj jedan šaraf i ne prodaje se......
Ljubazna prodavačica tog salona namještaja klik klik po ekranu i pronadje tu garnituru u jednom zagrebačkom salonu, naruči, naplati i kaže dostava za dva tjedna-ipak je to Zagreb itd itd...
I tako danas počele muke : moja zgrada je u pješačkoj zoni i prema tome, kamion ne može ispred ulaza ; ne može ni u garažu jer je visok i počinje iskrcavanje dijelova, nošenje do lifta za prvi nivo ( nemamo katove nego nivoe ), hodnikom do sedam stepenica do moga stana.
Teren, tj.dnevni boravak bio je pripremljen, ali ja, kao žena - majka - kraljica potpuno nespremna
na sve ono što me čekalo. Bolje reći, što nas čekalo.
Na moje pitanje - je li pomažete kod monitiranja - četiri zabezeknuta oka ( a bilo je podne )
jednoglasno - neeeeeee, mi samo vozimo, ne pomažemo to morate sami !!!


Nazovem naš salon namještaja i pitam za montažu garniture ( velika je ima dosta dijelova, zakovica, kotačica, ladice ispod ...užas jedan) opet ljubazan odgovor s druge strane telefona : može, naravno ali za 10 dana !!!! Trebali ste odmah kod uplate uplatiti i montažu, sad morate čekati. I tako, moj dnevni boravak izgledao je ovako nakon njihova odlaska:




Taman sam se oporavila od jedne boleštine, druga samo što nije sa živcima počela kad li se
moj vrijedni Zakoniti danas predvečer uhvatio posla i sve uredno posložio bez šarafa i ostalih
monada dok prodje sljedećih devet dana.


Ima li tko ubodnu pilu za jedan dan ?

Day after today

20.02.2017.


Nastojala sam ne otvariti prečesto svoj kofer. Bojala sam se nepredvidjenog nereda medju svim onim sitnicama koje sam godinama slagala.....dio po dio, sitnice koje su meni značile u neko doba jako puno ..

Čuvarica sam važnog i nevažnog i poput dobre duše ; nevažno nisam oholo odbacila u ugao kovčega da ga ne vidim, ne okrenim i da ga se ne sjetim. Dapače : ono nevažno nazvano bolno bilo mi je pred očima kao podsjetnik da u lijepim sjećanjima postoje sjene i ogrebotine , nesvjesno urezane doduše , ali vremenom pretvorene u ogrebotine koje strše .

Kovčeg je moj , vlasnica sam vremena , uspomena i detalja...Trebam li ga isprazniti zauvijek ili ga, kao i do sada , samo premještati i brisati prašinu sa...savjesti ?







Ne ide i gotovo

19.02.2017.


Ne mogu pisati, ne osjećam se dobro

Ostavljam tihe, stare ljepote Skradina
i smokve koja "čuva" nečiju kuću



i Visa, s konobom tete Darinke koju čuvaju
prastare amfore






slike : kolekcija DAF

Gregada a la' Barbieri

17.02.2017.


G r e g a d a, staro ribarsko jelo, bolje reći najčešće na Visu, Hvaru i Korčuli
koje na Hvaru ima čak naziv - kraljevska gregada- makar je nisam radila po njihovom receptu nego po kazivanju našeg poznatog kulinarsko putujućejeg gurua Veljka Barbieria


Potrebno je :
jedna raža i grdobina, oguljene i odkoštene
2 kapule
2-3 češnja češnjaka
maslinovo ulje
3-4 krumpira na ploške
decilitar bijelog vina ( stavila traminac )
pola dcl vinske kvasine
maslinovo ulje po želji
bijeli papar, sol
obilato usitnjenog peršina na kraju


Na hladno ulje sam stavila tanke kolutove kapule, češnjak, red krumpira, red ribe u komadima, pa opet krumpir na kraju. Svaki red sam malo posolila i bijelim paprom začinila,, dodala ocat, vino i vodu da pokriju sadržaj.
Kuha se na nagloj vatri pola sata, a onda na nižoj temperaturi sat- sati po dok se krumpir skuha a višak tekućine ispari, jer ovo što ostaje mora biti gusto i bijelo a dovoljno tekuće.
Na kraju kuhanja posuti peršinom i dodati soli, papara ( ako treba ) a maslinova ulja obavezno politi lagano po vrhu.


kuha se...vrije
i na tanjuru s malo limuna po želji.......( ja sam sebi stavila )



Napomena : svaki pravi "brujet" ili ovdi gregada mora imati najmanje 10 dijelova.
I----------bez jedne žlice vegete, molim !


..............................................

Kakva nepravda !!!

15.02.2017.




Ha.....kakva nepravda !



Ostavljeni muškarac pati javno. Ostavljeni muškarac, nekako je po definiciji romantična pojava. Svi ga zovu u goste, trude se da ga zabave, da mu nadju novu ženu, novu devojku, novi smisao života.

Tako je plemenito i slatko biti prijatelj pri ruci ostavljenom muškarcu. Jer, njegov očaj, njegove suze, njegovo pijanstvo, njegov žal za propuštenom prilikom, sve to, daje mu neki takoreći, pesnički oreol. Milina da te oblije.


Žena medjutim, u jebenoj muškoj kulturi mora da bude junak. Da bude veći vitez od svakog viteza. Veći muškarac od svakog muškarca. Ona, naime ne sme da pati javno. Naprotiv - njoj ne sme ni da se vidi da pati, jer ona, jadnica, odmah dobija titulu nesrećnice, gubitnice, jadnice.

Ostavljena žena nekako je jadna po sebi, sažaljenja dostojan stvor, polovna roba koju niko neće. Kakva nepravda!"



Mirjana B.Mojsilović : Majke mi, bajka





Yesterday,u nedjelju

13.02.2017.

Sinoć je @Domenico ubacio svoje sjajne fotke Spli'skog kupališta .....more kljaro, moš' ga pit, ne moraš se kupat........

A ja danas ostavljam jučerašnju nedjelju na mojoj plaži kraj Trogira.

Nakon onih užasnih hladnoća, bonaca do Brača....




i na kraju equilibrium


kao hommage prošlom ljetu

Soba za voljenje

11.02.2017.




ja imam jednu boemsku sobu u maloj ulici na kraju ovog predgradja i u njoj trebam voljenje s tobom. Šapnem ti samo ...dodji... bez kucanja i bez najave i vrata bez ključa čekaju ti korake i kao da se sama otvaraju.

ja imam tebe u toj boemskoj sobi u kojoj šutnju šutimo skupa a dodirima postojimo dok očima vodimo ljubav i svaki put mi ogledalo kaže da prejako ljubiš dok gledam lijevo rame na kojem si ostavio trag sebe.

ja imam samo tebe u toj boemskoj sobi na samo tebi znanoj adresi u kojoj volim naše voljenje









Eppur si move

10.02.2017.

D a k l e....D a k l e....

naša Lijepa sve više napreduje :

nema više guljenja krompira za velike kradje





sad institucije žurno odrade svoj posao



a to je samo vrh ledenog brijega.....,


.................................................!!!

Nek' se grijeh vidi

08.02.2017.





Nekad se lopovluk kažnjavao javno...



Sigurna sam da ovdi nikad Trogirani ne bi vezali tovara jer je ta mala pjaceta isprid pročelja katedrale bila groblje. Još je Trogirani zovu Cimatorij.

Ovdi su se vezivali blaži prijestupnici, oni koji su počinili nešto zbog čega im je mogla sudit Crkva, možda jer su se ogriješili o neki članak statuta (matrikule) neke bratovštine, sitne prekršaje kojima se nije bavilo gradsko vijeće i sud. Ozbiljnim slučajevima, kao što se povrede Statuta grada se (svim muškarcima i plemkinjama) sudilo u lođi, a ukoliko presuda nije bila zatvor, progonstvo ili da pada glava, izlagani su javnom ruglu zavezani za lanac između loggie i nekadašnje crkvice sv. Marije. U toj crkvici se sudilo ženama pučankama.

Ovakve verine se mogu vidjet na pročelju puno crkava u Trogiru i po cijeloj Dalmaciji.
Neki su doduše mislili, da su služile za vezivanje tovara, ali nije...
Čisto sumnjam da bi vezali tovara da reve isprid crkve dok traje misa, nego prijestupnike da ih svi vide kad idu na misu.

Seksualna depresija



post coitum omne animal triste est, sive gallus et mulier

Poslovica kaže, da poslije seksa svaka životinja je tužna osim - žene i pijetla.


Kad je izmišljena ova poslovica onda se valjda nije ni znalo za depresivno stanje nakon kvalitetnog seksa :
žene su u ovome bile vesele kao i pijetao kad se spusti s kokoške, otrese perijem i krestom i kreće dalje.

Seksologija se bavila ovom problematikom kod partnera u skladnoj vezi, znači onih, koji su
medju sobom imali topli emocionalni kontakt, a ne slučajni seks jednog ukradenog popodneva.

( pravi moralizatori eliminiraju izvanbračne seksualne odnose, to i ptice znaju )

Hormoni sreće "navale " u startu, a onda se nakon orgazma jednostavno "sruše" - nema ih više.

Otuda taj osjećaj depresije, tuge pa i suze..
Dobra stvar < a ima je u toj depresiji > je evolucijska funkcija kod partnera :
oni bi, unatoč svemu tome, trebali nastaviti sa seksom u smislu produžavanja vrste !!!

Ne žele li svoju mladunčad ili ne mogu , ništa se ne mijenja : nastavljaju dalje onda kad žele
kad mogu
kad imaju priliku
jer, život u dvoje sa seksualnom depresijom ili bez nje je ono, bez čega se ne smije moći.



..........................

Crkveni bonton

07.02.2017.




Reformirani kršćani, za sjedenje u Crkvi tijekom sv.mise kažu sljedeći naputak :

‘U nekim kulturama, prekrižiti noge se smatra nepristojnim i uvredljivim. U našoj suvremenoj kulturi to je prihvatljivo u neformalnim trenucima i imamo tendenciju prekrižiti noge ako nam je tako ugodnije sjediti. Je li prikladno prekrižiti noge tijekom liturgije? Ne, jer je to previše neformalno i previše opušteno za prigodu poput bogoslužja. Razmislimo o tome, kada se kod kuće udobno zavalimo u fotelju i prekrižimo noge, naš um lako odluta gdje god želi.

Zapamtimo, sjedenje u crkvi je ustupak ljudskoj slabosti, a ne normativni stav za molitvu. Prekrižene noge predstavljaju daljnji ustupak pretjeranoj opuštenosti. Vi sigurno ne želite postati previše opušteni i dopustiti da vaš um suviše odluta. U stvari, kad sjedimo tijekom bogoslužja, trebamo sjediti pažljivo, a ne previše opušteno. Držeći obje noge na podu, spremni smo odmah ustati kad je to potrebno.’


S razlogom citiram ovaj tekst namjerno bez slike
zbog osobe, čije ime se ne izgovara uzalud

Vrčina je...

05.02.2017.




Vrčina je............?

Je, upravo to je






Dobro ste skontali : tuta, kahlica, noćna posuda...........kako god i kojem god narječju rekli
značenje je isto.

Ma, kod nas se eto - upotrebljava kao pitar ili....kako se u standardu kaže : posuda za cvijeće !

I da znate, na početku skalina, ovako s cvijećem bila je ukras kuće.

NećemNaslovNikakav

04.02.2017.


U revijalnom tonu....








vikend izdanje

UPDATE,04.02 u 20.20

Daklem, pročitala sam post pjesnikinje @shadow i naravno, pokušala komentirati makar sam znala, da me isključila iz komentara zbog sukoba s jednim blogerom !
Ali, mislim se, ako već piše temu koju uredništvo apostrofira onda je
valjda
dozvolila komentiranje i meni, recimo......Ali ne : Jadranka po svom običaju uvijek napada Dijanu i Lastavicu neka ih i ne imenuje....zna se na koga misli, ali nema jajnike da bude dovoljno transparentna i dozvoli da bi dotične pa ija u konačnici, zadnja izbačena, mogle nešto napisati.
Iskreno govoreći, čudim se uredništvu ovog "uvelog" teksta kojega inače čitam u različitim varijacijama napada na blogerice, jednog posta napada na mene i dvojbe jesam li muško ili žensko (?)da ovakvo sranje bude apostrofirano kao preporuka :

kome, osim njoj samoj da zadovolji svoju potrebu za vrijedjanjem i omalovažavanjem onih, za koje drži da su " nedolični pratitelji njene pjesničke misli"

nećem naslov





Malo se zezam.............subota je već



Eto na !

02.02.2017.




Hrvatska voli svoju vojsku......Plenković




Anemični, kratkovidni,oni sa "savjesti", oni s vezama ...i oni vole, ali viša sila Boga ne moli !

U nas se govorilo "ko nije za vojsku, nije ni za ženidbu", ali, to je prošlost, a sada je

sadašnjost

Hrvatska sadašnjost

Z.Ž

01.02.2017.


Tako zbori Zoran Žmirić i tako ga prenosim, a i lajkam


"Draga hrvatska mladosti! Moju generaciju više nitko ne može nabrijati na rat. Ovo zveckanje oružjem na Balkanu tiče se vas i samo vas. Osvrnite se oko sebe i usporedite kvalitetu svog života i onih koji su u vašoj zemlji na vlasti. Pogledate tko je od vaših vršnjaka najglasniji kad se zaziva novi sukob. Sve su to djeca političara i onih kojima je politika omogućila lagodan život. Shvatite da se poštenim radom ne može steći toliki imetak. Shvatite da je novi rat jedino što njihov lopovluk može pomesti pod tepih.

Budite pametni, ne radite greške koje je moja generacija napravila. Ma koliko vam se priča o novom sukobu činila uvjerljivom, imajte na umu da ne postoji nešto kao što je smrt za viši cilj. Jedini cilj za koji bi sutra mogli izgubiti glavu jest tuđi kapital. Nacionalno bratstvo je laž. Sin hrvatskog tajkuna ne može biti brat sa sinom hrvatskog radnika. On se razumije samo sa sebi sličnima – sa sinom srpskog i bosanskog tajkuna.




E, a sad....

zašto volimo nekoga

31.01.2017.




Čudni su razlozi zašto volimo neke ljude.

( mene osobno privlači glas)

Netko drugi voli osmijeh, ruke, način na koji hoda ili gleda

ponekad sve to može biti iluzija ; ionako je vrlo individualan osjećaj što nas privlači nekoj osobi a onda, budjenjem, shvatimo da ostaje neki gorak okus vlastite prijevare.

Onima s dušom najlakše je vjerovati jer dušu osjećamo, njoj vjerujemo željni pažnje , susosjećanja, povjerenja. Jednostavne dobrote.

A dodje li jedan od dana kad osjetimo da više ne možemo jer nas život satire

a negdje duboko u nama stvara se kovitlac nemira dovoljno se sjetiti da postoji netko zbog koga na tren se nasmiješimo sebi.

I taj netko ne mora taj čas biti uz nas ; dovoljno je znati samo da postoji


Tila san reč, a nisan...ne

30.01.2017.




kada si reka da greš na ribe dan je deboto finija a nebo se
isparalo na krpe od pustih boja kada puste bandire mavaju da te isprate u porat
njanci se mašija nisi na bronzin brujeta i puru na špakeru i bilo mi žaj...
bome baš žaj, perke smo dvoje same čeljadi
ma tebi kad pune da greš ne bendaš ni mene ni spizu
i još kažeš da sam đeloza na tvoje moše
a nisan ne, nego san povazdan sama
sa ovim grdelinom šta uvik piva
uz špaker, uz teče
uz ovi jadni, ruzinavi važ
iz kojega reste điran
samo mučin, a tila bi ti sto stvari reč
da mi ni potriba od ničega
nego od tebe da si malo smenom
sad kad su nan godine prošle
( a nisan rekla ništa da se ne jidiš )

a da mogu
bacila bi kvragu sve vrše
parangale i mriže
samo da sidneš uz špaker na drugu katrigu
zapališ španjulet
i ruku staviš
na moje kolino



Ništa ne traje zauvijek

28.01.2017.


.....ponekad, kasno saznamo

je da je bolno ali i nužno osjetiti kako peče brazgotina
na koju tudja ruka posipa sol kad god pokušaš složiti kockice
da ostave smisao dojma u svemu besmislenom a stvarnom u kojem
svakodnevica gubi očekivanu smislenost
pa jednostavno naučiš lagati kad te pitaju....jesi dobro
a znaš da nisi
i ne možeš biti noseći teret kojeg nosiš zbog kojeg teško dišeš
( slabo si biće i ponekad nemoćno....)
ali sve dok dišeš shvaćaš
........................................

da si ipak jači od samoga sebe


Neki su ostavili trag...

27.01.2017.


Sophi Scholl , mlada djevojka u srcu Hitlerove moći postaje dio njegove mladeži skupa s bratom i prijateljima vjerujući u ono, što je Hitler uvjeravao naciju o snazi njihove države. Kad se se konačno uvjerili, da nacizam uništava , a ne stvara Sophi se s bratom pridružuje organizaciji " Bijela ruža" koja je prerasla u antiinacistički pokret s mnoštvom mladih Nijemaca koji su ispisujući parole i bacajući letke pokušali protestirati protiv Hitlera. U jednom takvom pohodu , rasipajući letke s zadnjeg kata jedne škole , uhvaćena je Sophi , koja nakon mučenja i zatvora biva ubijena 1943.



Treba biti svjestan prošlosti kako ju ne bismo ponavljali, i treba biti svjestan fantastičnih pojedinaca koji nam dokazuju da je najgore ostati pasivan.
Nakon kratkog sudjenja i smrti giljotinom, zabilježene su njene riječi :


Netko je na kraju morao početi.
Ono što smo mi rekli, tako misle mnogo drugih, samo se ne usude to izreći


PS: možda ravnatelj Tehničke škole u Šibeniku koji je skinuo i zabranio izložbu o Anni Frank nije učio ništa o holokaustu, nije znao o Aušvicu, o žrtvama pa ni o hrabrim pojedincima koji su - kao ove dvije djevojke -
obilježile vrijeme stradanja......Možda, kažem...

Poželjna žena

25.01.2017.



Ako žena pripada drugome, ona je pet puta poželjnija, nego ona koju možete imati.

Staro pravilo.


E.M.Remark

Bila stara ili nova pravila zbunjujuća su u svakom slučaju.
Može biti kompliment koji godi ako ostane samo kompliment.
Može biti noćna mora ako poželjna žena poremeti osjećaje prema prvoj.

Ima li nedužnih muškaraca ili su žene nedužne jer su na vrijeme "uplovile" u mirnu luku
ne razmišljajući o uraganima koji vladaju životom ?


Imitacija ili stvarnost

22.01.2017.


"Svi smo mi odgojeni da budemo emocionalno i fizički neiskreni, našim je glavama prepušteno da nose teret – ne da otkriju ono što osjećamo, nego da prikriju što god osjećamo."

Gabrielle Roth
ont>

Farsa i vodvilj su oko nas : prave dramske radnje su uglavnom u glavama onih koji ih proživljavaju ne ostavljajući traga drugima koji bi bili indiferentni ili čak - u najgorem slučaju - sretni, jer sve loše naravno, dogadja se uvijek drugima.
I tako, naše bitke uvijek su samo naše uvučene u meko tkivo vlastitog bića, spavaju u nama i s nama, kruže krvotokom hraneći se svakom našom laži kojom se pokušavamo dodvoriti svijetu bez briga, sretnicima koji samo misle da su bezuvijetno sretni u dvoje, četvero ili više a zapravo, fizičkim prisustvom u životu prosipaju dnevne laži o sreći zavaravajući prvenstveno sebe slikajući svoje akvarele naspram svih sivih nijansi onih

.........koji usrdno nose svoj teret sudbinski dodijeljen i ni s kim podijeljen


Sushi banane

20.01.2017.





Ovo sa slike je slatko, a samo sliči na sushi izgledam. Jednostavan i vrlo efektni kolač s relativno malo truda
Probajte :

Potrebne namirnice:
Tri banane
Maslac od kikirikija
Tamna čokolada
Pistacije, chia sjemenke, sjemenke sezama i/ili kokosove mrvice nisu obavezne, već ih možete dodati po želji.

Postupak:
1. Ogulite banane te ih uz pomoć noža premažite maslacem od kikirikija.
2. Zatim otopite tamnu čokoladu, na laganoj vatri ili u mikrovalnoj te ju pažljivo dodajte na sloj maslaca od kikirikija ( lagano premazati preko maslaca - to radim sa silikonskim kistom )
3. Ovaj dio je po vašem izboru: preko banane pospite sjemenke, nasjeckane komade pistacija, kokosove mrvice ili nešto slično ( moj izbor je kokos )
4. Pustite čokoladu 10 minuta da se stvrdne ( na duguljastom tanjuru ili tacni stavim u hladnjak )
5. Izrežite banane na komade sushi veličine te poslužite.

Ugodan vikend svima



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se