anabonni http://blog.dnevnik.hr/ermana

ponedjeljak, 16.01.2017.

U poziciji odabira


U sve iritabilne dane ubacujemo dva fenomena - mehanizma obrane od stvarnosti koja je naša ali ne i voljno naša :
ironija i sarkazam.
Biti ironičan naspram svega je usvojeni dio ponašanja kojim se branimo jer ona komentira naše stavove bez konflikata, zna biti sasvim uspješna igra riječima koja "obavija" našu stvarnost ali se ne sudara s njom.
Ako stvarnost tendira da bude gora i lošija po nas, to naša ironija prema stvarnosti sve više raste.

Stalni podsmijeh vremenu koje nam nije po volji u govornoj komunikaciji stvara navodnike, uskličnike i sve interpunkcijske znakove navodeći tako svu relativnost vlastitog mišljenja i stavova u neskladu sa stvarnošću.
Ironijom kazujemo, da nešto nije kako bi trebalo biti makar ne izričemo što je to (ne)tako i kakvo bi trebalo biti
čak i onda kada bi -indirektno rečeno - moralo dotaknuti istinu.

Tako dolazimo do spoznaje, da ironija isključuje istinu i pri tome "čuva" govoritelja suprotnih neistomišljenika kojima je kao takav, na dnevnom udaru.

Uostalom, percepcija svega nam je različita posebno kad kvalificiramo dnevne dogadjaje i ličnosti koje "kroje" stvarnost....pa kome treba istina kad je narelativnija od svega ?


16.01.2017. u 12:48 • 18 KomentaraPrint#^

subota, 14.01.2017.

Po mom izboru


Za mirno, tiho popodne.......


















Nema komentara

14.01.2017. u 12:30 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 13.01.2017.

Neprobojnost izmedju


Bojim se velikih riječi

koje nas sve čine nesretnima....J. Joyce


kroz tu šumu riječi prolazimo najtiše što znamo, bezglasno,s poštovanjem, pribojavajući se, da glasom
ili nenamjernim pokretom narušimo sklad kojega su veliki zadali velikim riječima često ne shvaćajući ni značenje
ni smisao njihove veličine malodušno i bez provjere dajući im obol snage i značaja jer su veliki izmislili veličinu
ne bi li male naučili prihvaćanju velikih riječi i još većih misli i u samom startu podijelili trivijalnost malih gotovo
beznačajnih svakodnevnih od umnih, nametnutih i velikih kako bi takvom podjelom male riječi ostale svojina
najveće velike većine s utisnutim pečatom neznanja
nasuprot biranima koji baratajuć' velikim riječima moćno vladaju svijetom najveće velike većine
zaboravljaući pri tome
da ih velike riječi čine silno nesretnima
u slabašnoj spoznaji prolaznosti života
u kojemu velika riječ nabačena kao kost
znači nerazumijevanje
jednih od drugih



James Joyce umro 13.siječnja 1941

13.01.2017. u 00:25 • 15 KomentaraPrint#^

srijeda, 11.01.2017.

Ljubiti nepostojećeg



A ti ne postojiš nit' si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami;
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami. J.Dučić



Stvaramo i stvorimo. I kad ne bismo ni trebali ni smjeli. Ne misleći o drugima, mislimo o sebi . Slika je naša: stvaramo je iz nepoznate vizije ubacujući u poznatu stvarnost. Krademo misao tko zna kome odaslatu, napisanu kao nadahnuće , prisvajamo je bestidno opravdavajući se " nalazim se u tim riječima".

Ne postojimo ni u kome ,osim u sebi. Zašto onda prisvajamo nečije misli " nalazeći se u njima" ,a sami smo u svojoj " tišini i čami" kako kaže pjesnik. Umjesto mira, uzburkamo u sebi sve tanano, čak budemo i sretni ....i te kako sretni sa sobom....zaboravljajući, da kad mislimo da ljubimo - ljubimo samo ono, što u sebi stvorimo

Viziju nepostojećeg bića postojanog samo u snovima.

11.01.2017. u 19:50 • 17 KomentaraPrint#^

utorak, 10.01.2017.

Za one koji ne znaju


Ovo je snijeg nije spli'ska slika, pa svi koji znaju da je snijeg

ne moraju ostaviti komentar





Jel' tako da znate kako snijeg izgleda ?

10.01.2017. u 14:07 • 19 KomentaraPrint#^

Plimni val govana

a kad je oseka onda se ta govna najbolje vidu

tako je i na blogu, šta nas više tu dođe, više dođe i govana, kad svi odu onda se govna najbolje vidu
, kaže Fresh


Ja znan da je samo puno zima u dalmaciji i da ne gledan je li plima ili oseka , kako piše sveznajući @fresh u današnjem postu pa se pitam kako je on uspija izbrojiti sva govna koja su isplivala na ovemu blogu dobrovoljno, jerbo ih je plima izbacila naslino, kada su se pravi i vridni i pošteni blogeri povukli iz ove zajebane blogerske sredine koja je postala močvara zahvaljujući nekima ( neću nabrojiti kojima ) jer ti koje bi nabrojila vridno piskaraju u malom kružiću svojih interesa ka šta sveznajući @fresh takodjer ničim izazvan osim titulom koju je sebi nabija pokušava nas" razvedriti" postom u kojem kaže da govna i nisu govna ako ti ne smrde pored glave a bome, čudno je nekako, iz njegova posta zaudara nešto puno grubo......
mislim, da je i @fresh malo zapizdija sa svojim umotvorinama kojima blogere svodi na govnad
pa mislim, da bi triba malo pauze ka njegova najdraža @lionica
i da se opran i čist od svega vrati i pročisti
ovu govnarsku, blogersku sredinu, bilo bi to pošteno ka šta je pošteno
da hajduk živi vječno unatoč svoj gnovadi koja ga je godinama potkradala


10.01.2017. u 08:58 • 17 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.01.2017.

Sumpreš





Nikad mi nisi reka da moran , ali nisi mi ni triba govorit jer sve šta se mora činit za svoga čovika naučila me mati na vrime. Uvik je stari svit govorija, da se žena mužu vidi po košuji: kakova je košuja a napose kolarin , takova je i žena.
Oču reč, da sumprešana košuja i kolarin bez grišpe je slika prave žene , a ja san ti taka i bila. Ne daj ti Bože dragi da na posal iđeš škican i bez rige na gaćama. Šta bi reka svit da ne vridin i da neman kad a ja san te pazila ka oko svoje. Ti si bija moja dika među svitom , a ja tvoja , neka ti to nikad nikor ni reka , ali zna si i sam.

E, a onda si partija drugoj. Ma o čemu govorin, Gospe moja....ma šta partija, skupija robu u drvenu valižu , obuka čistu , sumprešanu košuju i poša. Moje ruke su ostale bez ijedne tvoje košuje , pa se pitan ...a srce me boli...je li ti ova druga, mlaja , vridnija od mene , je li te voli , sumprešaje , kuva kalomid kad te boli , dodaje ti šlape da se ne slegaš kad te u kostima uvati.....

Reci mi , je li te voli ka i ja pa da mi pinku bude u duši lakje ?




08.01.2017. u 20:00 • 32 KomentaraPrint#^

subota, 07.01.2017.

Jedva, jedvice..






Svitu moj....
ovakvu studen ni bog ni vrag nije zapametija......

Meni se deboto stisla roba u armerunu od ladnoće pa je dobro rastižem sumprešom da mogu obuć.

Ko priživi ( a u nas umire na brzinu pusti svit )

barenko će pričat mlajima kakva je zima na -13

07.01.2017. u 11:24 • 27 KomentaraPrint#^

četvrtak, 05.01.2017.

Kad more izmori



U svijetu podatnom poput gline, gdje se sve, od atoma do stanica, mijenja kako bi odgovaralo našim uvjerenjima ograničeni smo samo načinom na koji razmišljamo o sebi u tom svijetu.
Gregg Braden, Promijenite uvjerenja, iscijelite sebe


Pokušavala je sebe smjestiti u nekakve okvire uma i duha koje društvo prihvaća ne bi li se konačno u doba pune zrelosti utopila u mnoštvo istih koji ne opraštaju različitost dajući joj pogrdna imena.
Luka uma u koju je smjestila sebe bila je relativno sigurna ( ima li apsolutne sigurnosti, uostalom ), dovoljno dobro posložena unatoč olujama kojima je ponekad odolijevala.

I u toj luci osjećala je bar malo sigurnosti, makar je srce znalo i za bolje luke i za mirnija mora, ali, kao i svako biće, i ona je težila utočištu ma kakvo bilo...
Nosila je u sebi vulkanski otok : tinjaujući doduše, ali bez erupcije zbog čega je učinila nezamislivo : posvećen je bio miru duha i uma kao i sva pravila koja je nametnula stepenasto posloženim godinama .
Bila su to snažna pravila,odvojena od srca, stvorena umom - tko zapravo smije, tko ne smije pristati u njenu luku.


05.01.2017. u 22:09 • 20 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 02.01.2017.

Sinapsa


Ima nas koji carujemo sami
u zatvorenom kvadratu
s nezamijećem ulazom
( namjerno nezamijećenim nekima )

I onda ponekad izadjemo
popričamo
ili se samo nasmiješimo nebu
pa se vratimo istim putem
u izabrani kazamat

uvjerni da je bijeg od drugih
sloboda sebstva
a ne slabost
k'o što običnici misle
..............
najčešće su zapravo
oni voljeni
na dalekim svojim putima




"Your best teacher is your last mistake ".....Rumi

02.01.2017. u 15:29 • 20 KomentaraPrint#^

nedjelja, 01.01.2017.

Krug



Ponekad
Ono što se usudimo biti
Jednostavno pobijedi
Nadjača ono što jesmo
...srce, potom, kuca nešto sporije,
...riječi, potraže neku svoju tišu stranu,
...i na kraju, neprimjetno, postanem netko drugi... nešto drugo

...a Zemlja, izvrti još jedan mali krug...



de poet



Neka nam ostane manje zamršen, a češće zaokružen htijenjima i željama

01.01.2017. u 10:20 • 22 KomentaraPrint#^

petak, 30.12.2016.

U Novu sa srcem




Sretna svima godina nova

Mojih zadnjih par godina su zaista teško bile nosive.

I vama i meni neka Nova bude radosna, ma u čemu radost pronalazili






Sa srcem dalje...




kiss

30.12.2016. u 09:34 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 29.12.2016.

On, Veliki....


Uz godišnjicu smrti


Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.
Miroslav Krleža



Hrvatskiji od svih hrvatskih pisaca
on će beletristikom ostati najoštriji
sudac
hrvatske malogradjanske i nacionalističke laži



*******

29.12.2016. u 13:07 • 21 KomentaraPrint#^

utorak, 27.12.2016.

Osporavanje sudbine



Bilo bi dobro znati šta je ova lipa, još dok je bila sjeme, mislila o sebi. Htjela je postati pravilna i srazmerna, poput svih stabala, idealno stablo, poput svakog bića - idealno biće. Ali nije bila sanjalica. Stijene bi smrvile sanjalicu. Nije bila ni luckasta. Luckasti bi od nestrpljivosti već pobjegao. Pobjeći znači osporiti sudbinu. Sudbinu osporiti znači biti slab. Biti slab znači biti pobijeđen.

Bela Hamvaš




.............i čovjek je poput stabla : uglavljen u život bez svoje volje prerasta sjeme postajuć' veći i ljepši. Korisniji sebi na tlu u koje utapa svoje stope bez velike svijesti svog predanja
Biti i postojati na neravninama iz kojeg stablu proviruje korijen, a čovjeku snaga volje , pa , kako korijenite žile gaze svačije stope, ljudsku snagu gazi ljudsko biće.
Nemilosrdno ponekad , upravo tako i toliko koliko čovjek zna ali, gaženje se ne osporava niti smanjuje ; ostaje stopa na ugaženoj duši kao znak, da bi svaki mogući bijeg bio samo osporavanje sudbine koja se ionako ne može osporiti...................

27.12.2016. u 18:37 • 19 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 26.12.2016.

Na ultimi od godine



Moj znak prepoznavanja su ljudi. Još uvijek ne prepoznajem imena.
Prepoznajem samo ljude i neljude. Optimista sam utoliko,jer vjerujem da
se i od neljudi mogu stvarati ljudi, a da bi se to postiglo treba
praštati i onima koji znaju što čine, praštati sve dotle dok sami pred
sobom ne pognu glavu. Lako je riječima donositi vatru, buditi njima
mržnju i zavist – riječima treba donositi mir..!!

Enes Kisević


istina je , da slatke riječi ljudi najlakše progutaju ; one jednostavno ugadjaju i liječe ona mjesta na kojima su nekad postojali ožiljci.
Riječi osude pogadjaju slučajne grijehe ; iza njih ostaje gorak okus greške , ali i htijenje da se to ne ponovi.
Riječi mira stvaraju osjećaj dobrote , bolje reći potvrdjuju čovjeka u čovjeku kojemu ih poklanjamo. Stalo nam je da budemo okruženi dobrim ljudima pa onaj, koji ih poklanja neka uvijek ostane na.............drugom mjestu ; prvo mjesto u životu neka bude Netko .................. kome riječima pružamo mir...


26.12.2016. u 09:18 • 17 KomentaraPrint#^

nedjelja, 25.12.2016.

Hvala adminu na "dobrim" namjerama


B o ž i ć.........je

i ne smijem biti zločesta u riječima, ali mogu biti iznenadjeno ljutita na svoje imenovanje (!) za kuharicu bloga !!!!
Ako me je htio zeznuti administrator onda je zaista uspio, ali, je li to trebalo radi palme da "susedu ne crkne krava ", pitam se....
Ili je to smislio utješnu nagradu obzirom na sva silna @Freshova mudrovanja oko kvalitete ovih i onih blogera ?
Moje razočarenje br.1


A br.2 je Draženov odlazak. Kontinuirani, kvalitetni i svrhoviti gastro recepti ( sad kad je dobio titulu s @gurmankom za Miss kuhanja ) odlaze s bloga po njegovoj izričitoj želji, prezasićenosti i koječega drugoga u ropotarncu sjećanja svih koji smo ga pratili s pravim i nepravim komentarima tipa....mljac!
Meni će istinski nedostajati i nadam se, ne samo meni........a možda se i vrati, 'ko zna, možda shvati, da svaki njegov post ima dvostruko značenje :
kulinarsko i zdravstveno. Rekao je, da neće komentirati više nikoga, ali, možda i pročita ovaj post....Hoćeš li, @D ?



Večernji ugodjaj Badnjaka u mom stanu


I dnevni, danas, bez jela na stolu namjerno izbjegla "blogerska kuharica zbog palme"


Čak ni kolače nisam stavila....zbog "imenovanja iz milosrdja"


25.12.2016. u 15:01 • 19 KomentaraPrint#^

petak, 23.12.2016.

...ako niste znali...

Kićenje drvca više je etnološka tradicija. Stablo simbolizira vezu neba i zemlje, korijenje koje je u zemlji ide prema nebu. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer su zimzelena drvca ravnija pa je simbolika još veća”.... fra Zvjezdan Linić.



Prva okićena jelka pojavila se 1510. godine u gradu Rigi, u Latviji.Kažu da se Martin Luther prvi sjetio staviti svjećice na drvce, početkom 16. stoljeća. Opis božićnoga drvca iz Strasbourga iz godine 1601.spominje da je bilo ukrašeno keksima, savijenim šećernim štapićima i papirnim cvjetovima. Drvce je bilo slika drveta iz zemaljskog raja.Slatkiši su predstavljali obilje, a cvijeće je u početku bilo samo crveno i bijelo (simboli znanja i nevinosti).Oko godine 1610. pojavili su se mali sjajni srebrni ukrasi, šljokice. Postojale su posebne naprave za izradu ukrasa od srebra, pa je sve do sredine 20. stoljeća bilo uobičajeno ukrašavanje drvca srebrom, ali dodavani su i drugi ukrasi.

Kad je godine 1846. u novinama izašla slika engleske kraljice Viktorije kraj božićnoga drvca, ljudi su u Engleskoj i Americi naveliko počeli postavljati božićna drvca po kućama. Tako je bilo u cijeloj Europi, osim na Sredozemlju, gdje je narod više volio jaslice nego božićno drvce.
U Njemačkoj je bio običaj piliti vrške velikih jela, da posluže kao božićno drvce. Zato su donesene zabrane takvog uništavanja šuma. U istu svrhu se od 1880. počinju tamo praviti i umjetna božićna drvca.
Oko godine 1870. došli su u modu stakleni ukrasi za božićno drvce, koji su se proizvodili u Njemačkoj. Po količini takvih ukrasa ocjenjivalo se koliko je koja obitelj imućna. Ipak, ručno izrađeni ukrasi i dalje su se jako puno rabili. Amerikanci su 1882. patentirali električne žaruljice za bor, kao i žičane kvačice za vješanje ukrasa. U to vrijeme na božićno drvce vješalo se sve i svašta, koliko su to dopuštali novac i mašta!

A nakon godine 1918. Njemačka nije mogla izvoziti ukrase za božićna drvca pa su proizvodnju preuzeli Japan i Amerika. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Britanci su pravili mala božićna drvca koja su se mogla lako skloniti i sakriti kad bi sirene najavile zamračenje zbog zračnih napada. Ali na javnim mjestima i tijekom rata podizana velika neosvijetljena božićna drvca da bi održavala hrabrost i nadu. Nakon posljednjeg svjetskog rata božićna su drvca sve veća i bogatija. Izrađuju se novi ukrasi, svjetlucave vrpce, staklene kuglice i ptičice iz Poljske.
Najviše danas poznato živo božićno drvce nalazi se u Tasmaniji, Australija. Visoko je 84 m (nešto je niže od tornja zagrebačke katedrale), a o Božiću stavljaju na njega zvijezdu i 3000 svjetala.

Prvo okićeno božićno drvca u Splitu bilo je 1875. godine u obitelji Kaliterna......Vremena se mijenjaju,ekolozi savjetuju sve više je umjetnih borova i dobro je da je tako - neka šume i dalje pjevaju ...


na osnovi nekih franjevačkih spisa


S r e t a n B o ž i ć s v i m a

23.12.2016. u 18:11 • 36 KomentaraPrint#^

Dalmatinsko sla'ko od Božića

Kako je Miss od kužine već poznata,bez kompleksa gubitnice i bez pretenzija, nastavljam u revijalnom tonu i dalmatinskom, Božičnom

điru



Arancini su tradicionalni, stara dalmatinska slastica za koju postoji niz recepata ali, svima je jedno : naranča ne smije biti prskana.Nekad su domaćice umjesto kolača nudile upravo arancine.Smatra se, da priprema arancina potječe još od Rimskog doba.
Nije teško i lijepo ih je imati u Božično i Novogišnje vrijeme na stolu
Postupak :

1/2 kg kora od naranče (naračna ne smije biti prskana)
1/2 kg šećera
šećer za posipanje
masni papir

Kore naranče izrežu se na rezance, širine 1/2 cm, i kratko prokuhaju u vodi (samo da baci 1 ključ). Vruća voda iz lonca mijenja se hladnom vodom i ovaj postupak kuhanja i zamjene vode ponavlja se triput. Poslije trećeg, kratkog prokuhavanja odstranjuje se unutarnji dio kore (bijeli dio). Kore se potom važu i dodaje im se ista količina šećera. Smjesa potom treba odstajati 24 sata. U smjesu se potom dodaje voda (1/2 dcl vode na 1/2 kg kora) i sve se kuha na laganoj vatri. Kad ispari sva voda i šećer se upije u kore, kore se pažljivo vade (s 2 vilice). Kore se potom uvaljaju u šećer za posipanje. Svaku koricu treba posebno odvojiti, složiti na masni papir i ostaviti sušiti. Nakon sušenja kore se slažu u staklene tegle. Šećer je krupni, kristalni.
Na jednom od programa engleske slastičarke vidjela sam sličan postupak ; ona je kuhala dva put. Ostajem pri ovom prvom,jer je provjereno.


Pandoleti

Prastari recept dalmatinskog kolača koji može stajati dugo u limenoj kutiji i uvijek se može ponuditi čestitarima ili iznenadnim gostima. Jednostavan za napraviti, izdašan, uz kavu ili čaj obavezan
Umijesti tijesto od :
1/2 kg brašna
3 cijela jaja( umutiti ih prethodno )
20 dkg šećera
1 vanilija
korica od limuna
1-1/2 šalica toplog mlijeka
1 puna šaka neoguljenih badema
Tijesto formirati u "štruce " i peći 25 min na 170 stupnjeva . Pritisnuti štruce prije pečenja da budu tanje a šire i malo ohladjeno rezati na kose šnite.

Eto,bez konkurencije @gurmanki , malo okusa i mirisa Dalmacije..
Evala vam svima !



23.12.2016. u 00:16 • 28 KomentaraPrint#^

srijeda, 21.12.2016.

Božić u adetu spli'skom




Do Božića nan je ostalo još pinku dana,a mi smo još ka u nikome konfužijunu,pari nan se da ništa nećemo svršit na vrime,da čemo čagod zaudobit...da če nan uteć vrime-a da pinku zabrenzamo i učinimo konat vidili bi da su nan konji več odavno utekli iz štal.Večina svita je več okitila bor,jer ono po starinski kitit bor na Badnji dan nije više moderno.
Po kučan su se užgali iluminacijuni i stavile crvene tavaje.Ispod bora su več i betlemi i škatule u šarenoj karti koje se smidu otvori tek za Božič.I bakalare smo več potopili,jer su toliko suvi da ih triba i deset dan ranije potočat.Po dvorima i kaletama puca se ka da smo na koju frontu.Svugdi se pivaju Božične pisme i meni se pari ka da je Božič več bija i proša.

Ma i u ono staro vrime se znalo da je do Božiča ostalo još samo koji dan .Na stolu bi bija veliki pjat od porcelana.U sridu bi se stavila naranča sa zabodenin klinčičima,a uokolo nje suve smokve s mendulon i komadičen arancina u sridi.Naša bi se i koji rogač,a na gvantjeri su bili mali bičerini i lipi mali bocunič s orahovicon oli lozovačon.To je bilo za okript se kad se vrati ujutro sa adventske zornice.A i dica su se švogavala na svoj način-več su imali pripravjene važe za garburu i tondine,ma nikome nije padalo na pamet prije Badnje večeri poč bombizavat.Ova naša dica ni ne znaju šta je tondin,biče da mislu da je to nika puno velika petarda.
Sa ditinjskin žaron čekalo se da zajde sunce na Badnji dan pa da pape unese grane,oli cili bor u kuču, da zamiriše smola ,da baba i mater isfrigaju fritule i da svi skupa gremo na ponočku.
A mi smo u priši jer moramo još ništo kupit,ne čekamo ništa jer nimamo vrimena za čekat,jedino jedva čekamo da sve prođe jer je postalo veliki štrapac.Oni Božiči iz našega ditinjstva kad je sriča bila u četiri zida da smo svi u zdravju i u lipoj slozi nečedu se vratit, ma nemojte svojoj dici maslat da je njima boje neg je vama bilo.Uzelo je vrime svima nama miru,ali Božič je ono šta nosiš u duši i ne moreš kupit ni na jednon mistu.

Sritno van i beričetno u obilanci i u dobru zdravlju ga dočekali

adela i ja

21.12.2016. u 23:56 • 21 KomentaraPrint#^

Ispočetka svih početaka



...... i uvijek na početku počnemo početkom k'o svi pravi znalci

otpetljavati zapetljane pertle nekih davnih koraka

bez imalo krivnje

jer su svi krivi koraci napravljeni prije nas..

Zašto onda brojim korake i osluškujem stope ?



21.12.2016. u 12:37 • 9 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 19.12.2016.

Vis a' vis

Grubi smo jedno prema drugom
a nazivamo to poštenjem,
dok biramo svoje nazubljene istine
i brižljivo ih vitlamo preko
neutralnog stola.

Margaret.E.Atwood





....i onda shvatimo , da prostor za disanje je preuzak i da se riječi odbijaju poput nakazne jeke ranjavajući nasumice oči il' usne ; umjesto nježnog dodira rumeni se ponekad njihov udarac...Shvatimo konačno, da "nazubljena istina" postaje stvarnost u preuskom prostoru disanja i dodirom ruke vraćamo sebe u jučer, kada smo svojim okom dodirivali zjenicu drugog oka.......






Update

Zaboravila sam napisati kad je trebalo, pa dodajem ovaj dodatak :

navršilo se 10 lijepih godina mog postojanja na blog.hr od 2006 !
Pamtim to vrijeme kao drukčije od ovoga ; pamtim ga samo po lijepom i pisanju i komunikaciji. Oni stariji blogeri shvatit će ovu formulaciju , mladjima je svejedno ionako. Zahvalna sam @Deo gratiusu, blogeru koji me je "ubacio" u ovaj sustav, @melodiusu koji je bio izvrstan,@Marcelini prpošnoj i duhovitoj...nikoga od njih više nema , a eto, ja sam tu sa svojim slonovskim pamćenjem u novom okruženju koje i nije uvijek blistavo, ali je izdržljivo


19.12.2016. u 23:13 • 32 KomentaraPrint#^

nedjelja, 18.12.2016.

samo kava...





Danas samo kava . . .



i orahovi prutići


18.12.2016. u 09:00 • 27 KomentaraPrint#^

subota, 17.12.2016.

Spli'ski panoptikum

Za one, koju su bili dica od kašeta



igrali na frenje... ....



na karet i balun




u dvoru, u kojem "kao da se vrime zaplelo u škvere "

17.12.2016. u 12:56 • 17 KomentaraPrint#^

četvrtak, 15.12.2016.

Partenca

Parti si...
kako vihor spremija valiže
matrikulu u takujin uza sliku od dice
i malo šoldi da ti se nadje putom
muča si cilo vrime kako sitna... kada se jidiš
drža oči poda se njanci da me ošervaš očima
oli nećeš
oli ne znaš pripoznati suze koje ne kapaju
nego se cakle u očima
a nije ovo prvi put ni tebi ni meni
samo ja uvik plačem
jer se bojin za te
od straja
da ovi put
ne bude
zadnja tvoja partenca
i prizadnja suza moja





15.12.2016. u 19:44 • 27 KomentaraPrint#^

srijeda, 14.12.2016.

Hrvatski panoptikum

D a n a s...


Danas je policija uhvatila, privela u postaju i poslije pružene liječničke pomoći pustila starijeg čovjeka koji je, pred Galerijom umjetnina iz kontejnera skupljao boce.Kažu u izvješću, da je čovjek "ometao organe reda " u obavljanju njihove dužnosti a nakon opetovane opomene, stari nije prestajao ljutiti se na policiju, govoriti preglasno o siromaštvu , ljutiti se na bogataše i svašta nešto što je organe reda omelo pa i dozlogrdilo jer, nisu krivi siromašnima, nisu pogodovali bogatima i nisu dužni slušati da netko pljuje po sustavu koji njih plaća.

Objektivno, policija nije kriva ni za što, a najmanje što netko skupljajući boce zaradi dvadesetak kuna za taj dan. Nije kriva ni što siromašnih ima sve više ; uostalom, krivci obično ne prizanaju krivicu. Ali, krivi su, jer mladi kakvi su bili na dužnosti, nisu u stanju razumijeti, da iz čovjeka kulja njegov bijes, tuga, nesreća, hladnoća - baš sve, što se urotilo protiv njega i zbog čega viče glasno njema, a ne Socijalnoj skrbi , gradonačelniku ili Bogu s nebesa.

J u č e r...

Predsjenica je zbunjena pitanjem o nabavci lososa za Pantovčak - domaćine i goste. Naravno, da nije njeno da "ide u spizu" i kupuje i normalno da ne zna što sve služba koja brine o prehrani obitelji i gostiju radi > a radi očito vrhunski < jer vrhunske artikle naručuje u enormnim količinama. Kažu doduše, za dvije godine ali tu je 4000 kg ribe, 410 li ekstradjevičanskog ulja, pa 40 kg umaka od tartufa o čokoladi bijeloj, crnoj i u prahu nema smisla navoditi cifre.
Toplo se nadam, da zabunom neće biti čokolade iz Subotice, jer priznajte----tek to bi bio fijasko nakon skrušene isprike dubrovačkoj djeci.
Uostalom, može se zalomiti jedan sličan posjet poput ovog prinčevskog para

pa čemu iznenadjenja i strah od gubitka nivoa ?

14.12.2016. u 18:44 • 30 KomentaraPrint#^

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

sve što napišem je samo tren'
inspiracije igre riječi i davanja smisla
svemu što nije a moglo je biti



Linkovi

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima






Split, Croatia Local Weather


mail :
bonnisima2@gmail.com



ostavljam
blagoslov dušama
koje tragaju
za sobom
za onim izgubljenim
i
ljubavi koja
nikada
ljubljena bila nije


raindroptears.blog.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se