ponedjeljak, 12.11.2007.

I dođe mi...

I ja sanjam, da me nešto stisne
Zgromi čudovišnim šakama
Zaustavi ritam grudnog koša
Natopi dah, iscrpljeno tijelo
I uspava.
Da se ne budim ovdje više;
Dok tonem kroz sumrak
U sivo, tamno;
Što dalje
Kroz sjene
Smrt i zvona.
U mrak,
Ništavilo
I ono što sam bio.


***

Dođe mi da spalim, uništim, razorim, degradiram, refraktiram i zakopam sve,
Baš sve;
Duboko, što dublje, da više ne ćutim, osjetim, gledam, propitujem, zamišljam, kroz riječi zakrivam;
Trgan, posiječen, odbačen, predan.
Lomim sve misli odjednom,
Tebe, i njega! Prijatelje, neprijatelje, strance i mrtve,
Uz komornu buku, arije i note.

Veličanstveno ih rastavljam, sastavljam, ismijavam, zaplakujem, u lijesove stavljam, mučki ubijam,
U peharu vina, droge i dima.
Uz palež i lavež, dreku i viku,
Zagrljaje, poljupce, udarce, bol, tjelesnu strast i zao glas.
I dođe mi...
Da zašutim.

| 22:04 | Komentari (28) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se