četvrtak, 11.05.2006.

Kad violina zaplače...

Ja doći ću
Kad violina zaplače tužnim ujedima nota
Kad zarastu krila posrnulog umornog slavuja.

Ja doći ću
Kad pustom cestom posadiš divlje ruže
Kad kipa bez lica svrgneš željom duše.

Ja doći ću...

Doći srca nabodenog na trn
Prekriven svodom kapi kišnog oblaka;
Doći kao i one noći
Krvotokom suzbijene nježnosti,
Raskomadanim nitima marionete,
Beskrajem boli...

Doći na vjetru riječi
Dozvan snom bez snova,
Noći spaljenih mostova,
Jutrom utihlog pjeva...

Doći neprimjetno poput stranca zaogrnut velom;
Onim istim što nosila si nekad davno za mene
U odjeku vremena teških koraka opore samoće;
I sasvim tiho na klavijaturi snova odsvirati sonatu.

Mojoj koja više nije moja,
Onoj koja nije ničija,
Sebi koji nisam ja,
Tebi što bila si ti...
| 17:25 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>