Nekako mi kroz glavu kao jeka odzvanjaju slike iz bliske mi prošlosti. Svi moji strahovi, nadanja... I nekako počinjem igrati ulogu zlogukog proroka što upire prstom, ne toliko hladnog koliko pasivnog. Sjetio sam se Camus-ovog Stranca i pokušao proniknuti kroz veo koji sam si davno postavio čitajući... A sada stojim ledenog pogleda pred davno naslikanom misli i bacam boje dosadašnjih iskustava. Polako poprima nove dimenzije, novi oblik, formu. Pitam se koliko dugo ću "slikati"?! Makar odgovor mi je odavna poznat... Znam da će ostati nedovršena i ostavljena nekom drugom... Ili će ostati zagubljena na tavanu beskonačne monotonije života. Uvijek iznova proživljavajući iste snove, žudeći za vihorom prašine iz tuđeg pogleda, pogleda slučajnog prolaznika što na trenutak je zavirio samo, nasmiješio se ili ravnodušno otpuhnuo kroz udisaj zlobe. I zatim krenuo dalje polako blijedeći na horizontu ostavljajući iza sebe tek mali trag stopala. Trag čiji broj drugi će prekriti i tako iznova, stvarajući nepregledni otpad ljudskog ega, sebičnosti. Toliko svjetova koji se urušavaju samo da bi drugi niknuli. I evo stiglo je proljeće, metaforički početak, buđenje... Buđenje novoga? Ne... Buđenje staroga u novom obliku, gdje život se manifestira kroz plodno tlo našeg stvaralaštva a ne u samom produktu što polako izvire iz nas kroz rađanje djeteta što želi kriknuti i obznaniti svoj dolazak. Čuješ li krik čitaoče? Odzvanja li ti sobom? I zapitaš li se uopće o rečenome? A meni dotle uz toplinu jedne zrake Sunca odzvanja neuobičajena misao i čeka novi dodir, novi nanos boja... Pitam se koju boju ću danas staviti, pitam se i vježbam mašući kistom... Koliko stranica sebe možeš ispisati i stanu li sve u jednu sliku?! Proljeće je stiglo... |
Za početak ću početi sa starim stvaralaštvom jer i ono je dio mene i onoga što danas jesam. Dijelim s vama emociju očaranosti... Jedan dio mene koji je narastao i obgrlio se novim snovima... Maštati... Zar ne volimo svi biti izgubljeni u trenutku, zarobljeni vječno u dionici koja nam oduzima dah. Voljeti i biti voljen, ili ponekad samo gledati očarano i zamišljati jedan život koji nam je stran. I proživjeti ga u mislima a onda u treptaju kao uronjeni u jezero dodirnuti novu dimenziju... |
Oprosti što ispisujem ove retke i šaljem ih ovim putem, virtualno... Pitam se koliko puta si doživjela da je netko ušao tiho, pokucao na vrata preko žice, glumio zaljubljenost i očaranost. Nadao se da došlo je vaše vrijeme ili si se ti možda nadala a opet djelovalo je hladno, tek jedan ekran ispisan pravilno raspoređenim slovima u rečenice, sve jedna do druge iste... Bitovi podataka koji bi trebali naznačiti nešto... Nešto neodređeno, daleko, strano, na trenutke toplo ali ipak hladno. |
ožujak, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |