|
Epska avantura je u novom, očima puno ugodnijem, obliku dostupna ovdje...
-----------------------------------------------------
Najnoviji post -
Sunce se već dosta popelo na nebu, u zraku se osjetio miris cvijeća, srne su sa svojim majkama krenule prema izvoru potoka da se napiju vode, leptiri su letali po livadama, ptice su cvrkutale i još su se mnoga romantičarska sranja zbivala otkada su naši junaci krenuli na dugi put...
-----------------------------------------------------
Poglavlje drugo - Polazak u avanturu
-----------------------------------------------------
Zrikanje zrikavaca je utihnulo, a škripa starih drvenih vrata krčme probila je noćnu tišinu.
Jedna prilika šmugnula je u zaklon mračnih ulica.
***
Netom prije nego je sunce svojim prvim kracima obasjalo nebo...ponovno su se vrata otvorila i zatvorila...tajanstvena ličnost je proletjela pogledom preko unutrašnjosti krčme i zadovoljno zaključila da svi spavaju, na brzinu bacila nekakav zamotuljak u vatru kamina, da bi nakon par trenutaka bila natrag u svom ležaju...
-T. (& konzultacija sa K.)
***
Sunce je izašlo u našem malom mjestašcu na križanju dvije prašne ceste. Izašlo je i diglo se već prilično visoko kada je Ferdinand otvorio oči. Prošlo je par trenutaka dok se nije potpuno osvijestio i sjetio zanimljivih događaja koji su se odvili prethodne noći.
"Aauugggghhhhhhhh...", zijevnuo je.
Pogledao je sobu u kojoj se nalazio. Na svom krevetu je spavao Valijant (bio je sklupčan u fetalnom položaju i cuclao palac). Ferdinand nije mogao, a da ne primijeti kako ima simpatičan izraz lica dok spava... Malo dalje na podu, sa licem u lokvi pive, naizgled klinički mrtav, ležao je Trenk. Jedini znak života patuljka su bili nekakvi jako neugodni i čudni zvukovi što su periodički dopirali od njega, a koje si je Ferdinand protumačio kao hrkanje. Začudo, Pornov je krevet bio prazan... Ferdinand je krenuo stubama da pronađe mjesto gdje bi se mogao osvježiti.
"Osjećam se izvrsno, prvi zadatak je izvršen!", naglas je razmišljao Ferdinand.
U naslonjaču pred kaminom je još spavao Hentai, a šankerica je pospremala nered od sinoć. Dok je Ferdinand tumarao tako po praznoj krčmi, najednom osjeti oštru bol u listu. Pogleda prema dolje da bi vidio Porna kako ga grize!
"Brže, brže!!!", vikao je Porno, "Dao sam vam dosta vremena za spavanje, ljenčine! Sada moramo krenuti!"
Ferdinand se pobojao da će mu hobit oštetiti tkaninu nogavice te ga hitro odbaci od sebe.
"Pa što ti je mali?!?", iznenađeno ga upita, "Čemu žurba? Ne će nam nigdje pobjeći artefakt."
Pornu je mrak pao na oči, taj idiot nije imao pojma koliko će njihov zadatak biti bitniji od nekog blesavog 'artefakta'... Ti će mu tikvani pomoći pronaći jednu i jedinu - LUBANJU KRIŽANCA CELDUINSKOG VEPRA I HARLUNDSKOG GALEBA!!! O da, lubanju križanca Celduinskog vepra i Harlundskog galeba! Tada će moći doći do svih tajni crne magije!!! A tada... Tada mu ne će biti kraja... He he he he he!!!
"Porno? Jesi li dobro?", upitao je zabrinuto Ferdinand dok je hobit gledao u prazno i smijao se mahnito.
"A? Molim?... Ah, da... Pa samo mislim da bismo trebali iskoristiti sunce što bolje, opasne su ove ceste po mraku. Ako pak ne obavimo naš zadatak do zime, još bi nas mogli uloviti hladni snježni dani koji su ovdje vrlo oštri...", rekao je Porno, sam se diveći svojoj snalažljivosti.
"A, tako. Da, da, imaš pravo. Probudi ostale i krećemo.", odgovorio je Ferdinand, sjetivši se što bi mraz mogao učiniti njegovu tenu...
Nije stigao ni dovršiti rečenicu, a mali je hobit već nespretno trčao! Došao je do naslonjača gdje je stao vući sirotog Hentaija za rukav i derati se na njega da je vrijeme da se ustane. Hentai je iz nekog razloga počeo, još u polusnu, zazivati neku zločestu Lili i govoriti da ne bude tako gruba, na što su se hobit i vilenjak začuđeno pogledali... Pornova je upornost, međutim, bila tolika da je uspio probuditi starca unatoč njegovim čudnim reakcijama.
Zatim je hobit bez pauze odskakutao po stubama na kat. Ferdinand je čuo niz glasnih udaraca, režanje patuljka, uplašeni vrisak Valijanta, lom nečega te još niz glasnih udaraca, Pornovo zapomaganje, rikanje patuljka, unisono vriskanje Valijanta i Porna te brze korake. Porno je zatim, jednako brzo kako se popeo, ponovno trčeći krenuo silaziti dolje. Za njim je trčao i Valijant, koji ga je neviđenom vještinom prestigao. Sirotog su hobita tada dograbile bijesne kanđe Trenka koji nije bio puno iza. Hobit je vrisnuo i izvukao nekakvu prašinu iz zavežljaja koji mu je visio o pojasu te je bacio Trenku u lice. Trenk je počeo kihati silinom diva, spotaknuo se preko hobita i kotrljajući se, stropoštao se zajedno s njim do dna stuba.
Par minuta nakon tog nasilnog razvoja događaja, Ferdinand je uspio urazumiti stranke i spriječiti daljnje nezgode. Međutim kada se činilo da će sve mirno završiti, u stvar se umiješala bijesna šankerica koja je po kratkom postupku izbacila cijelu družbu van iz krčme i ispratila ih uz par psovki obzirom da su joj tako olakšali spremanje...
"Pa... Evo.", rezignirano reče Ferdinand. "Nego, da mi krenemo na tu epsku avanturu?"
Ostali se složiše.
Naši su se junaci tako pognutih glava uputili van iz ovog mjesta, u nadi da ih ne će nitko zapamtiti. I tako su se uputili na prvu zajedničku veliku avanturu!
-K.
Nastupila je neugodna šutnja... Naši junaci nisu bili baš sigurni odakle da počnu svoju potragu pa su krenuli ravno vukući se za Pornom koji je kao sumanut krenuo prema jednom od izlaza iz sela. Ferdinand zavuče ruku u unutrašnjost svoje odjeće kako bi malo bolje proučio kartu koja vodi do njegova artefakta - da bi mu sljedećeg trenutka bljedilo prekrilo cijelo lice...
''Nema je! Netko mi je ukrao kartu!!!'', poviče.
Odjednom je na prašan puteljak kojim su koračali istupila nekakva spodoba od glave do pete obučena u crno...
''Pozdrav putnici, vi koji tražite slavu, bogatstvo i dobar provod, imam za vas jednu avanturu ako ste dovoljno odvažni da ju prihvatite.''
''Naravno da jesmo'', vratila se Ferdinandu euforija u lice već na sam spomen avanture.
Možda još nije sve izgubljeno ipak će ići u avanturu, s olakšanjem pomisli Ferdinand, kojemu su na trenutak svi snovi o slavnoj družini koja luta mističnim krajevima pali u vodu, a toliko se pomučio da skupi pravu ekipu pa je zato istog trena kad je ova mistična pojava ponudila pravu avanturu, onakvu kakve dobivaju samo najveći heroji, potpuno zaboravio na prastari i izlizani komad papira kojeg je do nedavno nosio sa sobom...
''Spreman sam vam platiti bogatstva koja ne možete ni zamisliti, dati vam slavu koju još nitko nije imao, omogućiti vam užitke nezamislive vašoj ograničenoj mašti, ako mi donesete lubanju križanca Celduinskog vepra i Harlundskog galeba.''
Svaki pokušaj da se strancu vidi lice bio je beznadan... Imao je duboku kapuljaču spuštenu preko glave, stajao je mirno gotovo mrtvo hladno...
Trenk je režao, spremno držeći svoju sjekiru ako nešto pođe po zlu, boreći se istovremeno sa fizičkim patnjama u svojoj glavi (prouzrokovanima njegovom dragocjenom čuturicom). Nije imao ništa protiv slave i bogatstva, ali nije mu se sviđalo što bi moglo proizaći iz ove situacije. Hentai je šutio, sa samo pola svijesti prateći onog pederka, prepuštajući mu da se snađe kako želi kad je već samoproglašeni vođa. On ima o čemu razmišljati, o da... Porno je po prvi puta danas stajao mirno, slušao je samo stranca, pazeći na svaku njegovu riječ...
''Donesite mi lubanju ovdje na ovo isto mjesto. Ako je nađete, ja vas čekam'', okrenuo se i otišao, a družba je ostala ukopana na mjestu. Valijant se pojavio iza jedne kuće sa očitim bljedilom na licu...
''Ajde živnite malo, ovo je prilika koju smo čekali. U avanturu!'', Ferdinand će..
Orionu nije trebao dva puta reći, a i ostali su krenuli, svaki potaknut svojim motivima. Izašli su iz sela i krenuli poprijeko jedne livade - kad ono nasred livade banda od 5 goblinica!
''Neš ti ironije, obećano mi je jedno, a sad se događa baš suprotno. Umjesto da sretnemo neke prijateljski nastrojene amazonke slasnih bedara, mi naiđemo tu na neke goblinice...'', s tužnim prizvukom primijeti Hentai.
''A da mi malo... Onako lagano... Napravimo luk oko njih. Onako, lijep je dan, ptice pjevaju, baš bi mi godila poduža šetnja ovom livadom. Prije nego da krenemo po težem terenu'', primijeti Valijant.
''NEEEEE! Moramo se požuriti! Ja cu skočiti na stijenu i puf, paf, bumm, sve će iskre poletjeti i za tren će ležati mrtve pod mojoj snažnom crnom magijom, idemo, idemo, lubanja...''
''Ček, ček, smiri malo.'', prekine Ferdinand hiperaktivnog hobita, ''Već si nas u dosta nevolja danas uvalio… Tko zna možda su prijateljski raspoložene...''
''Nadam se ne previše prijateljski, ipak imam i ja neke svoje standarde'', zaključi Hentai.
''A koji kurac uopće radi 5 goblina - i to još ženskih, usred bijelog dana, nasred livade, nedaleko od ljudskog sela?''. progovori napokon i Trenk, čuđenje je bilo jače od pulsirajuće boli koja ga muči cijelo jutro.
''Vidiš. čudno je to...'', složi se Ferdinand.
Ono što naši junaci nisu znali bilo je to da su te goblinice bile predstavnice misionarskog pokreta za opću intelektualizaciju goblina, prestanka nametanja ostalih rasa kao intelektualno nadmoćnih, a kao jedno od načela bilo im je i borba za ravnopravnost goblinica i goblina te su smatrale ako goblini prvi postignu potpuno izjednačenje tih prava, da će pokazati kako ne samo da goblini nisu manje napredni od ljudi, elfova, gnomova, hobita, patuljaka, orkova i svih mogućih kombinacija istih... Nego su dapače puno napredniji. I tako trenutačno na putu od jednog do drugog plemena goblina, odlučile su si skratiti put i preći kraj jednog, po pričama miroljubivog, ljudskog sela. Naravno nisu računale da bi se nešto ovako moglo desiti. Iako se od tako profinjenih i intelektualno uzvišenih goblinica to vjerojatno ne bi trebalo očekivati, nisu mogle a da ne pomisle... Koji kurac rade 2 čovjeka, aj dobro za dva čovjeka, ali koji kurac, usred bijelog dana, nasred livade u blizini ljudskog sela u njihovom društvu rade patuljak, hobit i elf... Kuda ide ovaj svijet...
Orion više nije mogao izdržati, i nakon što je malo pobrkao uzročno-posljedičnu vezu, da mu prvo treba lubanja pa da postane moćan magičar, sa činjenicom da je upravo htio koristiti tu magiju da pokopa goblinice prije nego se uopće i približio lubanji, odapeo se poput strijele i brže nego jedan patuljak koji živi za to iskapi kriglu dobre pive, jedan kukavica zbriše od nevolje, jedan elf znakovito podigne obrvu ili pak jedan stari perverznjak u mislima odvrti desetak ugodnih poza, dakle poprilično brzo, skratio put između raznolikog društva i pacifističkih goblinica. Prizor je bio užasan. Pogotovo iz pogleda goblinica. Ono što je malo prije još imalo ličilo na nešto što bi mogao biti hobit, trčalo je prema njima i bijesno otvaralo i zatvaralo usta proizvodeći neugodne zvukove visoke frekvencije, da bi sljedeći trenutak proletio pokraj njih - i počeo se vraćati u ovećem luku, ne smanjujući brzinu. U međuvremenu je Ferdinand svojim sposobnostima, sada već iskusnog vođe, uvjerio Valijanta da im goblinice vjerojatno neće nauditi jer su oni sigurno jači od njih, zatim Hentai-a da neće seksualno iskoristiti njegovu, samo za ljepotice čuvanu, seksipilnost, a Trenka da nisu lopovi prerušeni u goblinice koji dolaze iz dalekog carstva s jednom i jedinom misijom da mu ukradu njegovu dragocijenost, njegovu čuturicu s beskonačnim rezervama pive. Zatim ih je poveo prema goblinicama da saniraju štetu koju je možda napravilo ono hiperaktivno čudo prirode. Orion je bio vrlo žilavo i ratoborno stvorenje za svoju veličinu i iako još nije uopće baratao crnom magijom, u svojim genima je imao dobru podlogu za to da jednom mamurnom patuljku, kukavici, starcu i veselom vilenjaku onemogući da ga obuzdaju. Naposljetku se ipak malo smirio, ali samo zato što ga je Ferdinand uvjerio da što više on požuruje cijelu stvar, više vremena im treba da išta naprave. A ipak nije bio ni toliko glup da mu s vremenom i ona uzročno-posljedična veza sine... Pogotovo nakon što nije bilo iskri i munja koje je planirao.
Prišli su goblinicama i uspostavili razgovor. „Pozdrav! O, cijenjene putnice.“, započne Ferdindand razgovor, „Što vas dovodi u ove krajeve?“. Nadopunjujući jedna drugu, kao prave borkinje za ravnopravnost, nisu imale istaknutog vođu skupine, ispričale su svoju priču i uzvratile istim pitanjem. „Lubanja, lubanja, lubanja, idemo, idemo, idemo...“, govorile su pulsirajuće oči nemirnog hobita, kao da odbrojavaju vrijeme do sljedeće eksplozije, ali je zasad ipak ostao miran. „Tražimo lubanju križanca Celduinskog vepra i Harlundskog galeba. Niste li možda načule nešto o tom moćnom artefaktu na vašim dugim putovanjima? Bili bismo vam jako zahvalni na bilo kakvoj pomoći.“, nastavi Ferdinand. Hentaiu se gadilo, ali je donekle uživao u tom osjećaju gadosti, dok je još jednom vrtio u mislima neke od svojih ''standarda''. Trenk je buljio u pod i pokušavao ne misliti na bol... Valijant... Valijant se sakrio iza jedne stijene dok je Ferdinand gledao i čekao da se cijela stvar rasplete. „Hm... Kad malo bolje razmislimo...Čule smo... Da tako nešto postoji...U blizini... STRMOPECOVE PECINE...“ zadnje riječi su rekle u isti glas s očitim strahom među glasnicama. Ferdinand: „Strmopec!“ Hentai : „Strmopec!“ Orion : „Lubanja... Strmopec!... Lubanja…“ Valijant: „S..S..S...Str...Str…“, i onesvijesti se... „Strmopec? Ko je taj?“, zapita Trenk. „Nemoj me zezati da ne znaš tko je Strmopec! Pa to je opća kultura. To je legendarni vuk koji je u davna vremena živio i sijao strah na padinama Medlyvedniceja, jedne od najljepših gora u blizini vječnog grada Zaxigrelyba. No to je drevna prošlost, sada je već odavno mrtav.“, razjasni Ferdinand. Goblinice su potvrdile tu priču i rekle da je i ta lubanja sve što je ostalo od jedne nesretne žrtve toga vuka... te da svoju potragu započnu tamo...
Nakon što je Ferdinand uspio uvjeriti Valijanta da se prestane onesvještavati jer će mu inače pozvati Strmopeca, Trenka da će mu bit lakše ako se kreću i misli mu odu na druge strane, Hentai-a da ga njegove ljepotice čekaju, samo moraju krenuti, a Orion... Orion? E da, on je već jurio naprijed... Nakon što je Ferdinand uvjerio družbu da se pokrenu i nakon što su zahvalili svojim dobročiniteljicama, krenuli su u nastavak svoje avanture, konačno znajući kamo idu – prema drevnom gradu Zaxigrelybu i padinama gore Medlyvedniceje, koja se uzdiže ponad grada....
-T. (& sitni ispravci by K.)
Sunce se već dosta popelo na nebu, u zraku se osjetio miris cvijeća, srne su sa svojim majkama krenule prema izvoru potoka da se napiju vode, leptiri su letali po livadama, ptice su cvrkutale i još su se mnoga romantičarska sranja zbivala otkada su naši junaci krenuli na dugi put. Za njima je već bilo cijelo jutro hodanja, i odavno im se ono selo igubilo sa vidika. Put ih je vodio kroz samu srž prirode koja kao da je bila netaknuta od ljudske, vilenjačke, patuljačke ili čije već ruke (osim ceste i pokojeg putokaza). I tako, u jednom idiličnom okruženju, naša je družina laganim,osim Oriona koji je hodao sto metara ispred družine, i ugodnim, osim Valianta koji bi se prepao leptira ako bi mu se našao u vidnom polju, hodom išla i neznajući kakve ih pustolovine čekaju.
"Požurite se!!! Pred nama je dug put."- derao se iz daljine Orion pokušavajući ubrzati hod ostatka družine.
"E, ako još jedanput progovori tijekom današnjeg dana, tako mi moje čuturice, prepolovit ću ga na pet djelova."- bijesnio je Trenk kojem je svaka Orionova riječ odzvanjala u njegovoj mamurnoj glavi.
"Ah shvati ga, uzbuđen je, uostalom tko ne bi bio uzbuđen da krene u takvu avanturu"- odvratio je Ferdinand-
"A i meni se noge tresu, jedva čekam da vidim obronke Medlyvedniceja"
" Ovaj, oprostite, ali gdje je točno taj grad?"-upita Valiant
"Seljačino ne znaš di je Zaxigrelyb!?!"-iznenadi se Hentai
"Ne znaš...Hahahaha..."-počne se trgati Trenk
"He...ne znaš?"-upita Ferdinand kojeg je razdragalo Valiantovo pitanje
"Pa.... u stvari..znam.. ali sam to davno učio.."-odgovori postiđeno Valiant
"Hahahaha...pa Zaxigrelyb ti je južno od.... ovaj...zapadno...ovaj...."-odgovori mu Trenk
"Budalo glupa, pa svi znaju da je to......."-zamisli se Hentai
"Dakle, Zaxigrelyb ,kako se kaže u zapadnim kraljevstvima, ili ti ga Annurien na jeziku vilenjaka, je drevni grad koji se nalazi na padinama Medlyvedniceja, ili ti ga Ered Melionna, koji...ovaj....hmm....."
"?.."
"..?"
".?."
"Orione!!!"
"Šta je!!?!"
"Gdje je točno Zaxigrelyb!!!??!"
"Buahahaha!!!Ne znate!?!!"
"Ne!!!"
"Ah!!! Pa čak bi i vi smrtnici trebali znati da s drevni grad nalazi...ovaj...."-Orion stane sa hodanjem i vrati se k njima
"Stvarno, gdje je to?"
Družinom zavlada tišina. Laganim su hodom prelazili preko brežuljka i razmišljali o novom nerješivom problemu.
No kako se svakoj družini ,u ovakvim jeftinim fantasy romanima i poemama, u teškim trenucima osmjehne sreća tako se i našim junacima kada su došli na vrh brda osmjehnula. Naime, pedesetak metara od njih kraj puta je stajala kuća sa natpisom " Kod starog Pelina - dučan sa svim fizičkim, političkim, povjesnim, gospodarskim, etničkim i klimatskim kartama svog poznatog Svijeta rad. vrijeme 12-13 h".
"Ah, osmjehnula nam se sreća!"-reće Ferdinand-"Hajdemo vidjeti šta ima kod staroga Pelina."
I tako je družina ušla kod Pelina predvođena Orionom. Dučan je vrvio kartama. Unutra je bilo zagušljivo i zadimljeno. Na jednoj strani dučana stajao je stol i stolica u kojoj je izvaljen ležao neki tip sa lulom u ustima.
"Koji k....!?!?!"-zamislio se Pelin.
Naime Pelinu koji je otvorio ovaj dučan prije više od pedeset ove su bile prve mušterije.
"Poštovani kupci, dobar dan, trebate li karte, imam veliki broj svih živih i neživih karata,vrlo povoljno."
"Dobar dan"-odvrati Ferdinand-"Mi bi trebali jednu kartu svijeta sa svim većim gradovima, kulama, pečinama, žrtvenicima za bogove i tako to..."
"Ah imam jednu savršenu, samo za vas"-Pelin uzima kartu-"inače košta 1500 gp.,ali vama ću je prodati za 1000 gp.. Inače je ta karta puno skuplja ali ja sam dobra srca i prodat ću vam je tako jeftino iako mi je zarada samo 0,07 gp."
"Može"-odgovori Ferdinand i otvori vreću sa zlatnicima.Ali kada je izvadio sav novac shvati da ima sve skupa 6 gp.-"Ili ipak neku jeftiniju, neku za 6 gp."
"6 gp.? Ah, imam nešto i za te novce"-nato uzme sa vrha police neku prašnjavu kartu.-"Može?"
"...Može."
"Evo."
"Izvolite"
"Čist račun, duga ljubav."
"Ah sada napokon možemo krenuti u potragu za Zaxigrelybom"
"Zaxigrelyb!?! Hahahaha!!! Vi se zezate?"
"Ne. Zašto?"
"Pa svi znaju da je to dječja priča!!!Hahahaha"
"?"
"..?"
"Ah, znao sam da mi je od nekud poznato."-tužno će Valiant
"Ti pokverani smrtniče, kako se usuđuješ tako lagat meni."-najednom će pomahnitalo Orion
"Dobro je Orion, idemo, naći ćemo mi taj grad sami"-Ferdinand ga pokušava ga odvući iz dučana
"Šta?!? Nitko mene neće lagati!!!Osjeti moj gnjev prokletniče!!!"
Nato Orion počne mahati rukama i izgovarati neke čudne riječi, no jedino što je uspio bilo je srušiti sviječu sa Pelinova stola i zapaliti cijeli dučan...
Nakon pet minuta....
"Ah...Ah...nadam se da smo mu pobjegli".-reče Valiant uzdišući
"Da...ali šta ćemo sad, kad ne znamo gdje je taj grad?"-reče Hentai jedva dišući
"Ne znam...ali barem imamo kartu"-odgovori Ferdinand
-V.
|
