subota | 10.03.2007.

Fin!


Na dan 13.3. prije skoro po stoljeća ovaj grad je dobija još jednog stanovnika.
Ona je svima mamila osmjeh brinući se za uvik za druge. Vječno nasmijana, ko da je cili svit njen. Al život je nije baš nešto mazija. Jednom mi je rekla da najvridnije šta je postigla su troje novih judi šta ih je donila na svit. Ipak je radila svoj posal najbolje šta je mogla. Nikad se ne žaleći, samo je išla dalje. Najlipši kompliment koji mi je iko u životu da je od nje : «Znaš, Bog mi je samo sinove da. Al moja bi kćer sigurno bila ka ti». Bilo je tu još bezbroj lipih riči koje je uvik mogla nać. Nema dijela mog života koji nije dotakla. Na sve moje važne odluke, ona je bila presudna. Sve je rekla i sve usmjerila. Nekad bi i moju vlastitu mater pitala nešto o meni, a ova bi samo blenila u čudu šta neki stranac zna sve o njenoj kćeri.
Al ona nije bila stranac. Ko god ju je tek i upozna, smatra ju je odma prijateljem. Toplina koja se rijetko osjeti kod osobe.

I jel se isplati to sve? Bit tako najbolji na svitu?
Na kraju svega…kad je iznad tebe samo hladni kamen. Svejedno ti je jer i ne osjećaš.
Sigurno ne osjećaš? Toliko suza koje judi isplaču iz samog podsjećanja samog sebe šta ti više ne dišeš. Kogod je tamo bija, nikad taj dan neće zaboravit. Čak je i nebo plakalo.
Ma osjećaš ti to. I niko me neće uvjerit da nisi. Ti si stalno tu. Ova zgrada prepuna muzike još je puna tebe, još se nekad čuje tvoj zarazni smij. A kogod je ima tu sriću da ga ti učiš nečem najlipšem na svitu – sviranju- taj će zauvik imat svoju profu u srcu.

Eto, neman ti ništa poručit. Samo zahvalit Isusu (kojeg si toliko volila) šta si postojala i to baš u jednom dijelu mog života. Onom najlipšem. Za sve ono dobro šta si mi poklonila neću nikad moć zahvalit niti ikad moć opisat riječima. To sam sad probala, al nikad neću uspit. Riči su preslabe kad si ti u pitanju...
Image Hosted by ImageShack.us
Za Gretu (1960. - 2005.)
She was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,

The stars are not wanted now; put out every one,
Pack up the moon and dismantle the sun,
Pour away the ocean and sweep up the woods;
For nothing now can ever come to any good.


I zato na ovaj način završavam. Osobom koja je to najviše zaslužila.
Suze, Ema, Saaaky, Mare, Kate - volim vas...i još mnoge druge!kiss

"Učinio sam što sam mogao, neka drugi učine bolje."

- 22:34 - Shoot! (36) - Print - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se