Evo, judi moji, još jedan Božić ode stiga, još samo par dana. Neman pojam jel ikog od vas vata predbožićna depra, ako je, sritno s njenim rješavanjem. Mene, eto, još ne vata, nadan se da će me zaobić ove godine. Cila san uživljena u ovaj Božić i ovo sve, a katkad mislin da san jedina. Baš me neka euforija vata na sva ova svitla i blještavilo. Danas je moj trio rio (imate sliku u prošlom postu) zaključija da je Božić zapravo muzika…sve je u biti u njoj. Ja bi rekla da je sve uvik u muzici, Božić pogotovo. Di ćeš bez ovih lipih starih, a da ne govorin o genijalnom Božićnom pop - u(koja etiketa!). Na kraju posta ću van stavit moju naj Božićnu. |
Vjera koju je nemoguće objasnit. Nada koje čovik nije ni svjestan…Glupo ju je uopće nazivat tim prokletim slovima. Zašto je danas sve najvažnije definirat? Najlipše je bez riči. Tako i ona nestade…A ako ona zadnja umire, iako je nisi svjestan do zadnjeg momenta njena postojanja, šta onda ostaje? Ništa. Only tears…Onda nisi baš ugodno društvo, ljudi vole suosjećat samo sa sretnim ljudima. Tada i prepoznaš prave prijatelje. Puno očekivanja, mora to bit nešto posebno. I da, bude…provala emocija nasred nekog nepoznatog grada. Tada samo želiš doma, a ni to ne možeš. Ipak je bilo posebno. U posve drugu krajnost, ali dobro..Katkad se misli da su očekivanja prevelika, ali dosta mi je više takvih misli. Ona nikad nisu prevelika. Izgubit nekog koga poznaješ, takav feeling imam sada…ili bar koga misliš da si poznava. To je još gore. Razočaranje u ljude ubija. Osjećaj gađenja, shvaćanje svega… I tako se stvore neki od najodvratnijih dana u životu. Božić, prosinac. Kad će više proć….? Jel to Bog voli svima zapaprit život prije te glupe obljetnice nečijeg rođenja, ili to samo nekima? Možda samo daje odgovore na pitanja, a nekima se nikad ne svide! Da, to bi bilo to…Sretan mi rođendan! |
Prosinac počeja, i to vrlo bolesno…moj misec…yeah,wright.. Tako ja preksinoć u trogirskom busu i odma san sinjala te bolesno plave oči. Moj Kaštelanin s gitarom. Baš mi je bilo ga drago vidit. Očekivala san ka i obično da će mi okrenit glavu, ka i inače, jer, naravno ima na to potpuno pravo. Ne, nasmija se i čak mahnija. Da van samo mogu opisat koje to olakšanje predstavlja. Fala Bogu da san u životu imala posla samo s normalnim osobama. Misin, to je logično, budući da jedan dio para mora bit lud u glavu, a ta polovica san uvik ja. Dakle, u ovom bolesnom misecu kojega je prošlo tek par dana, ja srećem sve koji su mi ikad bili važni. Znak? Ne bi rekla. Atrij glupe zgrade, neko me bada po leđima. Aaajme kako to mrzim…a ko drugi nego On. Sve ono lipo, krasno, stupid razgovori, gledan ga napokon drugim očima. Opsjednutost nije skroz prošla, a oće polako. «Asti, šta sad imaš, a jesi vidila toga i toga…?» Obožavan te glupe razgovore, da san ih sve zapisala, imala bi bestseller! Svaćan napokon da je čovik, pardon muško, tj. nije savršen kakvin san ga vidila. On nema pojma da ja znam šta je reka. Bilo pa prošlo, nema više. Al ako vidin onu tuku opet kraj njega kako mu se preočito šteka (ovo je fina verzija izraza koji mi je u glavi), a on ka ono gleda moju reakciju, ja ću….beeeep!!! Bolje da ne dovršin misao… |
< | prosinac, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv