ponedjeljak | 11.12.2006.

Stori of a lonely girl

Vjera koju je nemoguće objasnit. Nada koje čovik nije ni svjestan…Glupo ju je uopće nazivat tim prokletim slovima. Zašto je danas sve najvažnije definirat? Najlipše je bez riči. Tako i ona nestade…A ako ona zadnja umire, iako je nisi svjestan do zadnjeg momenta njena postojanja, šta onda ostaje? Ništa. Only tears…Onda nisi baš ugodno društvo, ljudi vole suosjećat samo sa sretnim ljudima. Tada i prepoznaš prave prijatelje. Puno očekivanja, mora to bit nešto posebno. I da, bude…provala emocija nasred nekog nepoznatog grada. Tada samo želiš doma, a ni to ne možeš. Ipak je bilo posebno. U posve drugu krajnost, ali dobro..Katkad se misli da su očekivanja prevelika, ali dosta mi je više takvih misli. Ona nikad nisu prevelika. Izgubit nekog koga poznaješ, takav feeling imam sada…ili bar koga misliš da si poznava. To je još gore. Razočaranje u ljude ubija. Osjećaj gađenja, shvaćanje svega… I tako se stvore neki od najodvratnijih dana u životu. Božić, prosinac. Kad će više proć….? Jel to Bog voli svima zapaprit život prije te glupe obljetnice nečijeg rođenja, ili to samo nekima? Možda samo daje odgovore na pitanja, a nekima se nikad ne svide! Da, to bi bilo to…Sretan mi rođendan!


He Makes Me Feel Like It's Raining Outside
And When The Storm's Gone I'm All Torn Up Inside
I'm Alway's Nervous On Days Like This
I Get Too Scared To Move Cause I'm A Fuckin' girl

I Would Wish Upon A Star But That Star It Doesn't Shine
So Read My Book With A Boring Ending
A Short Story Of A Lonely Girl

- 10:42 - Shoot! (14) - Print - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.