Ja `75.sve OK (lošija kvaliteta j.s.)
MM `72. oligoasthenozoospermia
2 IUI (AIH) (prirodna)
1 IVF(Klomifen) - nema ET (dobiveno 5 j. stanica, ni jedna oplođena)
1 ICSI (Klomifen) - skoro bez ET (dobiveno 4 j. stanice, oplođena jedna - nije se dobro razvijala)
KBC RI
Do sada big fat noPhotobucket

1. stimulirani ICSI (Menopur) 02./10. (dobiveno 6 j. stanica, oplođene 3, vraćene 2 osmostanične i 1 loša)VV

BIG FAT POSITIV cerek
big fat positiv


Lilypie Second Birthday tickers


Kažu da ljudi sami
biraju svoj put.
I ja sam mislila tako
o našim sudbinama.
Svaka se priča mora
ispričati dvaput.
Ja je sada pričam...
kome ću, neg' vama.

(dio pjesme Drama, Toni i Merlin)




Web Counter
Web Counter

Trudnoća - biti ili ne biti - BITI

utorak, 28.04.2009.

Dilema ili što već…

Trenutno sam u fazi kada se trebam naručiti na razgovor i vidjeti što dalje. U Rijeci mi je docentica rekla da bi ona napravila još jedan ICSI pa ako opet ne dođe do oplodnje šalje me na pretrage i u biti ne zna što bi dalje. Meni se ne ide na taj ICSI jer me strah ishoda i znam da bi me to skroz slomilo. Nije mi jasno zašto ne mogu odmah napraviti sve pretrage pa da vidimo gdje sam. Danas mi je 34. rođendan i nemam više vremena za isprobavanje, a i kad se sjetim punkcije, brr…

Zato i odugovlačim sa dogovorom jer mi je neugodno moliti doc. da me pošalje odmah na pretrage. S obzirom na liste čekanja i onako ne mogu doći na red do 6. mjeseca pa da između nešto obavim.

S druge strane, nedavno mi je ponuđena pomoć oko drugog mišljenja. Imam mogućnost otići u Zagreb u VV na razgovor. Na razgovor ću otići, ali nisam sigurna da bih se baš odlučila za ZG. Tu je ta dilema, VV ili KBC Rijeka. Vjerujem da ću biti pametnija nakon svih konzultacija.

I da, sretan mi rođendan! pjeva

- 08:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.04.2009.

Ništa od žgolje

Kako sam i očekivala ovaj postupak nije uspio. Jutros sam napravila test i nema druge crtice. Prestala sam sa Utrogestanom i uskoro očekujem M.

Kako se osjećam?
Ne znam, sada sam trenutno dobro, ali samo zato što sam plakanje „odradila“ jučer i jutros. Nekako sam već zadnja dva dana osjećala da nije dobro, ali sam sve svoje misli zadržala za sebe da ne pokvarim svima Uskrs. Jučer smo na doručku bili kod mojih roditelja, a na ručku kod suprugovih i naravno kad sam najmanje željela, pukla sam! Izbacila me svekrva iz kolosijeka svojim pričama o ženama koje su zatrudnjele baš kad su odustale i to, naravno, prirodno, onima koji su posvojili pa je žena ostala trudna i da dalje ne nabrajam sve ste te priče već svi čuli i znam da znate točno kako sam se osjećala. Problem je izbio kad ja nisam mogla šutjeti i ispričala neke stvari koje su činjenice (da se o onima koji nisu uspjeli ne priča), a kako je ona nastavila sa onim da se trebamo opustiti pa će biti ja sam pukla i kroz plač rekla da mislim da je 6,5 godina bilo dovoljno i za takav scenarij. Nastavila sam plakati ko kišna godina i suzama ih konačno ušutkala. Vjerujem da je zapravo isplivalo sve ono što sam skupljala protekle dane i da inače na iste stvari ne bih tako reagirala, ali što je tu je. Inače mi je svekrva dobra i volim ju, ali od kad je žena suprugovog brata (mlađeg 6 godina) ostala trudna u prvom mjesecu pokušavanja ne osjećam se dobro u njihovom društvu. Osjećam se manje vrijedna i u glavi skroz vrtim film kako im je lako sada smješkati se i govoriti da će biti sve OK kad će uskoro postati nono i nona, nije važno od kojeg sina.

Danas smo ujutro još malo tugovali (plakali), a onda smo krenuli u spremanje stana i oraspoložili se. I gle iznenađenja, na kraju spremanja sam predložila da idemo do svekra i svekrve pa da zajedno prošetamo (oko 50 min) do našeg terena i usput naberemo šparoge. (Da dobro ste pročitali JA sam to predložila)
Tako je i bilo i to mi je u zadnje vrijeme bila jedna od boljih odluka. Skroz smo zaboravili na negativan test i uživali u šetnji. Bilo je dobro i zato što nismo spominjali jučerašnji razgovor. Bilo je žao i svekrvi i meni.
Nismo još nikome rekli za test, reći ćemo im sutra kad se malo ohladimo.

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

IVF/ ICSI NA KBC RIJEKA

Još uvijek čekam ß i na tom polju nema promjena, ali to ne znači da ne mogu pisati wink.

Kao što je za pretpostaviti i iz naslova pisat ću o IVF-u u Rijeci za sve one parove koji se spremaju na taj postupak, a kao što sam i ja imala, imaju bezbroj pitanja.

AKTIVNOSTI DO PUNKCIJE
Za IVF kao i za inseminaciju treba prvo odraditi folikulometrije (F). Na F se dolazi kada Vam to liječnik kaže. Ja sam krenula na 8. dan ciklusa i kasnije dolazila svaki drugi ili svaki dan. Kad su folikuli dovoljno veliki dobije se štoperica i to tu večer u 22h. Ako ste iz RI najjednostavnije je doći na Humanu i injekciju Vam da dežurna sestra koja se nalazi iza onih staklenih vrata (nasuprot lifta) gdje su sobe. Ako je taj dio zaključan pozvonite na ono zvono kod prvih staklenih vrata i sestra će doći. Sutradan odmarate i preksutra je punkcija (aspiracija) jajnih stanica iz folikula.

PUNKCIJA
Ujutro prije punkcije će Vam još jednom pogledati folikule da se vidi jesu li svi na broju (može se dogoditi da je štoperica bila prekasno pa su folikulići pukli). Ako je sve OK idete kod sestre po injekciju protiv bolova, a možete si popiti i npr. Ketonal. (ono što inače koristite kad Vas muče menstrualni grčevi) Kada se završi sa svim F za taj dan na red dolaze punkcije. Sestra će Vas pozvati kada budete na redu, odvesti kroz ambulantu na stražnja vrata u sobu za punkciju. Tamo je prostorija za presvlačenje gdje Vas čeka pamučna spavačica sa nalijepljenim Vašim prezimenom i jednokratne papučice (izgledaju kao ona zelena kapica koju liječnici stave kada operiraju) . Skinete sve sa sebe (ne morate grudnjak) i spremno prošetate do stola koji izgleda isto kao i svaki stol kod ginekologa. Za vrijeme postupka smijete vikati ako Vas boli, pa i plakati, sestra Vas tješi, mene je mazila po nozi, nekoga drži za ruku… sve u svemu sretni ste kada Vas prestanu bosti. Bol je stvarno individualna i ovisi o broju folikula. Nakon punkcije sačekate da Vas izvijeste o broju dobivenih jajnih stanica i idete doma.

Ako se dogodi da je punkcija u nedjelju sve je isto kao i radnim danom jedino Vam može biti netko drugi iz tima,a ne Vaš liječnik.


EMBRIO TRANSFER (ET)
Za dva dana zovete laboratorij oko 11h na 658-254 i doznajete jesu li se stanice oplodile i ako jesu kada je ET. Većinom je odmah sutra, ali ako se stanice lijepo duplaju mogu čekati i nekoliko dana.
Na dan ET –a nema F, ali dalje sve ide isto kao i kod punkcije. Nakon svih F i punkcija na redu su transferi, ista prostorija, spavačica, papučice, stol i gle promjene ovo (uglavno) ne boli i gotovo je za nekoliko minuta (slično inseminaciji).

Nakon postupka Vam stave Utrogestan i u spavačici prošetate do sobe gdje sa debelim jastukom pod guzom ležite 2 sata.(Ponesite svoje stvari i možda nešto za piti, a mobitel stavite kraj glave) Ako ste sami možete sestru zamoliti da Vam zove vašu pratnju u sobu, a ako niste sami neće Vam biti dosadno, ali će Vam utrnuti guza i jedva ćete čekati da prođe tih 2 sata. Bilo bi dobro da sve što imate za pitati pitate liječnika odmah nakon transfera pa onda možete otići kući bez da se ikome javite jer će Vam sestra donijeti nalaz ubrzo nakon postupka i oni su sa Vama gotovi.

U Rijeci imaju običaj reći da vadite ß nakon tri tjedna. Vjerujem da je to samo zbog štednje, ali eto… ja ću vaditi 14. dan.

Nadam se da će ovo nekome pomoći, a ako imate još pitanja pitajte.
Do tipkanja!

- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.04.2009.

Moj put kroz trnje

Od zbunjenosti do medicinski potpomognute oplodnje

Priča je počela u mojoj 28. godini kada sam posjetila ginekologinju radi redovnog pregleda, a ona mi je rekla da nemam što čekati, da pustim sve drugo u životu i počnem raditi na bebi. Ultrazvučni pregled je pokazao da sam zdrava, a i PAPA je bio u redu kao i svaki puta do tada.
Tada sam već bila 2 godine u braku i nekako na poticaj smo i suprug i ja odlučili da se više nećemo čuvati pa kad bude bit će.

Nakon 6 mj. sam se počela pitati pa kad´će, ali nisam posebno obraćala pozornost jer sam se morala boriti za zaposlenje pa sam pomislila da je od stresa. Ipak, nakon godinu i pol sam se konačno uputila ginekologinji. Napravila ultrazvučni pregled, PAPA i briseve. I eto šoka, brisevi su pokazali da imam klamidiju. Sva uplakana optužujem supruga jer samo on može biti krivac (meni je on jedini partner). On se brani, kaže da nije moguće, ali ja mu ne vjerujem dok nije napravio briseve i ispostavilo se da on nema klamidiju. Tek sada mi ništa nije bilo jasno. Popila sam antibiotike i nakon prve ture klamidije više nije bilo međutim, pojavila se bakterija iz crijeva, prvo jedna pa na sljedećim brisevima druga pa treća i na kraju je prošlo nekoliko mjeseci dok se nisam riješila beštija.

Naravno da je slijedilo uputstvo ginekologinje opustite se, mjerite bazalnu temperaturu, uvalila nam je neke vitamine koje je prodavala… Ja više nisam išla kod ginekologinje, ali sam samoinicijativno poslala supruga kod urologa i na spermiogram. Kad je nakon cjelokupne obrade ispalo da je on savršeno zdrav povukla sam se u sebe misleći da sam onda ipak ja krivac i o toj temi više nisam pričala.

U međuvremenu sam se zaposlila na neodređeno, počela raditi posao za koji sam se školovala, upoznala novo društvo, okrenula se novim hobijima, aktivnostima i pravila se da je sve OK. Suprug me je svakodnevno molio da odem ponovo do ginekologinje, ali ja jednostavno nisam mogla.

I onda se nešto u meni prelomilo, naručila sam se na pregled i nakon ultrazvuka, PAPA, briseva, krvi i urina koji nisu ništa našli otišla sam po uputnicu za polikliniku i u svibnju 2008. se naručila na razgovor kod stručnjaka za MPO.

Ponovo je prvo trebalo napraviti pretrage, ali ovaj puta konkretne, progesteron 21. d.c., SE i L u krvi, prohodnost jajovoda. Svi nalazi odlični, utvrđena ovulacija, prohodnost jajovoda HSSG-om i opet ništa ne znamo. Dr. se odlučuje prvo za inseminaciju (IUI).

Došao je i taj dan moja prva inseminacija, 10. mj. suprug daje svoj prilog i gle iznenađenja, spermiogram poprilično loš. Prvo šok, a onda i mala sreća jer konačno znamo neki problem i to onaj koji se može zaobići. Dr. ipak radi IUI, ali mi ne daje dobre prognoze. Naravno bila je u pravu. Sad bi bilo logično da idemo odmah na IVF, ali to tako ne ide, moram napraviti još jednu IUI.

11. mj. i ovaj puta loš spermiogram i dr. govori da ne vidi pozitivan ishod, ali da se svakakva čuda događaju pa ćemo vidjeti. Uglavnom, ako ni ovaj puta ne bude ništa idemo na IVF (ICSI)
Naravno da je M stigla i ja puna očekivanja krečem u novu borbu. Prvo je trebalo napraviti još malo pretraga. Ponoviti PAPA, briseve, testirati se na HIV i Hepatitis (oboje) te izvaditi 3. d.c. FSH, LH i E.

Dok smo to sve obavili došla je i veljača. Dogovorila sam se sa dr. da bi krenula samo sa Klomifenom jer nije toliko invazivna terapija pa mogu svaki mjesec u postupak. Do tada nisam uzimala nikakve hormone (samo Dabroston nakon 1. IUI) pa me je bilo malo strah, ali dobro, valjda dr. zna. Na prvoj folikulometriji dr. oduševljena reakcijom na Klomifen, vidjelo se dosta folikula koji su ravnomjerno rasli. Slijedila je štoperica i za dva dana moja 1. punkcija. Bilo me je strah, ali izdržala sam. Dobili smo 5 jajnih stanica, a i spermiogram je bio bolji. Sada samo da bude dobar tulum u labu pa da uskoro budem trudnica. Suprug zove lab. (ja sam se previše bojala) i evo neočekivanog ishoda. Kako je spermiogram bio bolji odlučili su da neće raditi mikroinjekciju te su pustili da se jajne stanice same oplode međutim do oplodnje nije došlo. Preplavili su nas osjećaji tuge, razočaranja, bijesa, osjećali smo se bespomoćno i nesretno. Taj dan smo plakali, a već u ponedjeljak sam bila na poliklinici da vidim što dalje.
Dr. je odlučila ponoviti terapiju od 150 mg/dan Klomifena od 3. – 7. d.c. i ovaj puta napraviti ICSI.

Kraj ožujka, naš 2. IVF. Osjećaji su izmiješani, tuga i sreća, pozitiva i pesimizam. I ovaj puta sam odlično odreagirala na Klomifen i u ovom postupku dobivamo 4 jajne stanice. Taj osjećaj iščekivanja hoće li se ovaj puta stanice dijeliti ili ne nije moguće opisati.
Drugi dan od punkcije zovemo u 11h i ne saznajemo ništa jer još nisu pogledali, zovemo u 12h od 4 stanice 1 se oplodila, ali se nije podijelila. Što sada, suprug ih namoli da joj daju još malo šansu. Odlazim na posao i ni o čemu drugom ne razmišljam osim o svojoj stanici. Na poslu radim mehanički i samo mislim kada će 14h da čujemo vijesti. 14h suprug ne zove, meni se u glavi vrte negativne misli, sigurno ne zove jer me ne želi rasplakati na poslu. U 15,05h stiže poruka: „Počela se dijeliti!“ Sretna sam, ali ne previše, zovem dragog i on mi kaže kako su mu rekli da dođemo sutra na embrio transfer, ali da je embrij loš.

Vratili su mi taj žgoljavi embrij i sada čekamo ß da vidimo što će se dogoditi. Ne nadam se ničemu i već planiram što ćemo dalje. Dr. je rekla da bi napravili još jedan ICSI da isključimo slučajnost, a ako se ponovi isti scenarij moramo napraviti imunološke pretrage pa ako su nalazi loši oni ne mogu ništa, a ako nisu da bi onda išli na stimulirani postupak.

Toliko za sada od mene. Priča je napisana da olakšam sebi dušu,a i da možda pomogne nekome u odlukama.
Pozdrav!

- 15:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Srpanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Prosinac 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (9)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Travanj 2009 (4)
Opis bloga
Put koji smo suprug i ja prolazili u želji da postanemo roditelji.
Photobucket
Stimulirani IVF
1. i 2. d.c. - 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1, antibiotik Hiramicin 1x1
3. - 5. d.c. - 3 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1, antibiotik Hiramicin 1x1
6. d.c. - 3 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1
7. - 10. d.c. - 4 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej), vaginaleta Natrii tetrabor 1x1
11. d.c. - 4 ampule Menopura, 3x1 Suprefact nasal (sprej)
12. d.c. - 4 ampule Menopura, 4x1 Suprefact nasal (sprej), Choragon 5000, 2 ampule u 23,00 h
13. d.c. - ništa
14. d.c. - punkcija ...Utrogestan 3x2, Ceporex 1x2
15. i 16. d.c. - Utrogestan 3x2, Ceporex 2x2
17. d.c. - ET - Utrogestan 3x2, Ceporex 2x2
18. d.c. - Utrogestan 3x2, Ceporex 1x2
19. d.c. - Utrogestan 3x2, Choragon 1500 i.m.
20. d.c. - Utrogestan 3x2, Decapeptyl 0,1 sc
21.,22. i 23. d.c. - Utrogestan 3x2
24. d.c. - Utrogestan 3x2, Choragon 1500 i.m.
25.- 32. d.c. - Utrogestan 3x2
33. d.c. - beta HCG

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se