Tromjesečna, 28.8.2016.
Jučer je bio 28.5. i Stigla sam Karli na Cres. Dočekala me u plavoj suknji i zelenoj majici.
Nismo ona i ja tad imale previše izgrađen odnos. Bila je to samo jedna djevojka obrijane plave kose, iz Pojatnog. Djevojka koju sam upoznala na svirci u Noi, i osoba s kojom sam na šanku provela najveći dio Martinine svadbe.
Vrlo brzo smo ušle u dublji odnos, usuđujem se reći da ju cijenim više od osoba s kojima se družim godinama.
Moja Karlica je meni bila svijetlo u početku ove sezone, svijetlo koje još uvijek svijetli. :)
Kao što sam već rekla, da, jučer sam došla, a danas već obilježavam tri mjeseca iza sebe.
Činjenica da je manje ostalo nego što je prošlo je jako lijepa činjenica.
Iako, i sad na putu do marketa razmišljam kako je Kamp Čikat moj kvart. I zauvijek ću ga se sjetiti sa velikom srećom. Ovjde su mi se dogodile stvari koje nigdje drugdje nisu i ne bi.
Jedan divan posjet i divna buđenje, sreća.
I možda kad kažem da će mi faliti sve ovo ovdje, u glavi mi je jasna stvar da mi više fali ono što me čeka doma.
Danas idem doma na dvodnevno druženje sa svojim vankampnim životom.
Popit' ću kavu s njim. Pričat ću mu kako mi je ovdje, i u srijedu se vratiti. Lijep je moj on meni u Zaprešiću. Lijep mi je zbog mojih ljudi u njemu.
Zbog sutrašnjeg Peperminta već u 10 s Andreom.
Još? Zbog Božane i tetinog anđela, zbog Monike iz drugog svijeta, zbog Darija zbog kojeg je ovaj svijet kakav je, zbog Silvije s tuđom kosom, zbog ptice koja mi fali više od svih zajedno. Zbog mog zeca. Zbog mog psa. Zbog maminih kuhanih mahuna i njezine juhe.
Moja 3 mjeseca sezone su prošla. Sretna, lijepa, teška i ružna, sve u jednom.
Glorija iz ovog svijeta se ne zaboravlja, djevojka koja je spremna za mene napraviti sve.
Djevojka koja radi za mene sve što bih i ja za nju. Ona osoba koja zna kad ti je teško da samo trebaš zagrljaj, hladnu kavu, jedan Marlboro i tišinu. Osoba koja kaže da te ne može gledati tužnu jer, kaže, da to ne zaslužuješ. Ona osoba koja tješi na pravi način.
Udaljena djevojka plave kose, velikih očiju i rupice u obrazu kad se smije, takodjer se ne zaboravlja. Bez obzira na udaljenost.
Divna osoba sa ogromnim srcem u koje stane milijun ljudi.
Osoba koja, osobno, vjeruje krivim ljudima samo zato jer je toliko dobra i neiskvarena... 'You shot me down...'
29 dana je još preda mnom, a nakon toga se Život opet seli. Taj put južnije. a
A sada me pusti da spakiram svoj kofer. Hej, idem vidjeti pticu. :)
Voli vas
Enitou