Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 07.04.2016.

Hrvatsko bajoslovlje (Tamna strana) 1

Morena – božica smrti i straha

Morena (Mora – po Athumanunhu) jedna je od četiri božanske dive rođene u mitskom Navu, (krošnja 'Drva Svijeta' stanište bogova Hrvatskog bajoslovlja – po Athumanunhu), a božica je smrti, straha i zime. Naime, ona je rođena kao 'svijetla' božica, ali ju je ugrabio Zlomir i zatočio je na Jecajgori gdje uvijek vlada mrak i tama. Hranio ju je čudotvornim plodovima morganja, pa se Morena preobličila i sasvim prešla na 'tamnu stranu'.

Morena razara sve pred sobom, zatire, mori, proždire, davi i odnosi uz paklensku buku i štropot. Ona podjednakom žestinom vreba i napada ljude, životinje i biljke, a najomiljeniji dragulj joj je 'Biser Smrti' koji u svojoj unutrašnjosti pohranjuje sve sudbine svih srca umrlih. (Taj strašni dragulj ukrao je kao maleni Tatomir i poradi toga bio rastrgan od strašnog psa Zlomirovog koji se u Hrvatskom bajoslovlju naziva Nero.)

U gluho doba Noći, Morena se pretvara u prekrasnu i fatalnu ljepoticu i ljudima dijeli 'poljupce Smrti', ponekad im donosi nemirne snove (noćne more – po Athumanunhu), sjeda im na prsa i davi ih. Ponekad se preobličuje u staricu koju ste svi upoznali iz dječjih priča poznatiju kao 'baba Roga', ili 'Ježibaba', ili pak možda 'baba Jaga' …



U braku sa Zlomirom ima dva strašna sina kneza Smrti imena Bjesomor i kneza Tame imena Jadomor, te dvije kćeri Tame imena Hudoba i Nepogoda. Iz bračne nevjere, ali i nekakve osvete Zlomiru za 'ljubakanje' s 'ljubavnicama Paklene', Morena ima sina s divom Ledanom (Mrazimir – po Athumanunhu) i još jednu vanbračnu kćer imena Tmica.

Zapravo, ovdje je opet Athumanunh u njegovoj poznatoj 'trilemi', pa sam sumnja u nekakvu ljubavnu nevjeru i prijevaru, već je to po Athumanunhu bliže nekakvoj zavjeri protiv bogova 'Svijetle strane'. Naime, Mrazomir je bacio oko na divicu Janju, kćerku diva Gorana (Svitogora), koja pak se već tada 'milo' gledala s Branimirom, sinom prvorođenim Sveboga. Tu svoju 'mitološku sumnju' Athumanunh će Vam opisati u kasnijim pričama, odnosno u 'Ratu bogova 'svijetle strane' i divova'.

Zapravo, o Moreni kao 'gospodarici Tamne strane' Hrvatskog bajoslovlja Athumanunh će opetovati i opetovati sve više kako bude 'ulazio' u 'zapetljane' mračne božanske odnose ... sve se opet već opetuje: Morena – Morgana – Lilith ... bolje da Athumanunh ima svoje 'božansko oružje' (koplje 'ražina bodlja', mač 'žalac stršljena' i štit 'kornjačin karapaks') u pripravnosti jer bitka Tame i Svijetla uskoro će početi ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...