Mitologija http://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 05.04.2016.

Hrvatsko bajoslovlje 16

Janja – ognjena kraljica

Božica Janja (Branimira), ili Svitogorka po svom divovskom podrijetlu, družica je boga Branimira (Porin) kojemu je izrodila sedam sinova kasnijih hrvatskih banova. Drevni Hrvati u svom bajoslovlju ponekad je nazivaju i 'Nebeska nevjestica', jer ona je bila miljenica Sveboga koji ju je i okitio duginim bojama.

Janja je božica svjetlosnih nebeskih visina, zaštitnica neugasle mladosti i vjenčanja, ali i ljekarništva. Štiti i upravlja krepkim i čednim životom djevojčica od njihovog rođenja sve do stupanja u brak. Znak je žrtve koju žena podnosi stupanjem u brak s muškarcem.

Gorljiva je protivnica bračne nevjere i bilo kakvih preljuba, ali i poroka koje teško kažnjava uskraćivanjem majčinstva i slanjem neplodnosti kod muškaraca. Drevni Hrvati tu kaznu ove božice nazivali su 'bijela kuga', a taj se izraz danas uvriježio kada se želi dočarati opasnost većeg broja umrlih od rođenih u jednom vremenskom periodu na nekom geografskom prostoru – po Athumanunhu.

Janja je božica koju krase i rese mnoge životne krijeposti, ljepota, ali i ponos, a ponekad u hrvatskom bajoslovlju nosi naziv 'ognjena kraljica'. U krupnim plavim očima ove božice zrcale se vrline poput ženskog dostojanstva i uzoritosti. Janja ima božanski ženstveni struk i stas, puna je jedrine, a obrazi su joj bijeli i rumeni istodobno.

Pred pragom Neba, na mjestu gdje se udala za Branimira, izrasla je zlatna jabuka. Njezina udaja svetkuje se kod drevnih Hrvata u proljeće i opet se nekako poklapa s Cvjetnicom (Blagovijest – po Athumanunhu). Toga dana mlade hrvatske djevojke umivale bi se u vodi u kojoj bi plivale latice raznog cvijeća.

 photo Athu Janja.jpg
Na Athumanunhovoj slici gore vidite Janju Svitogorku u obličju stijene na osami.

U doba neposredne opasnosti po nebeski red i mir hrabro staje uz bok supružnika Branimira naoružana 'nebeskim strijelama' koje ne promašuju, ali u rukama joj ponekad spavaju gromovi i pritajene su oluje. Ponekad se u svojoj božanskoj ljepoti pojavljuje na osamljenim vrletima i liticama koje zakrivaju olujni oblaci puni munja i gromova.

Zapravo, Athumanunh ovdje može najaviti i neke priče iz bajoslovlja kao 'Rat bogova i divova' koji je izbio upravo poradi Janje koja je izabrala boga Branimira umjesto diva Mrazimira (sin diva Ledana i divkinje Jage, 'baba Jaga' – po Athumanunhu), divovi su saveznici tamnih i mračnih bogova (Paklenik, ili kako ga Athumanunh naziva Zlomir) hrvatskog bajoslovlja – po Athumanunhu), ali o tim pričama jednom drugi put.


05.04.2016. u 20:04 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< travanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se