Mitologija http://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 04.04.2016.

Hrvatsko bajoslovlje 15

Branimir (Porin) – nebeski knez

Branimir je u hrvatskom bajoslovlju najstariji sin Sveboga i Božene, brat Zvonimira, Tatomira i Stribora (Borna). On je nebeski knez, gospodar Neba, oluje, munje, kiše, duge, zraka i oblaka. Bog je groma, trijesa, kraha, mira, slobode, pravde i pobjede. Veliki i moćan božanski sudac svim dušama i čuvar, ali i izvršitelj Sudbine.

Drevni Hrvati u bajoslovlju pripisuju mu pridjeve poput: sveznajući, svevladajući, prejasni, neumitni osvetnik, veličajni gromovnik, hrvatski 'satarnik' ... Zaštitnik je duševnosti i poštenja, prijateljstva i mira, časti i istine, ali i poljodjelaca, brodova, putnika i međaša.

Najviše voli 'jurcati' nebom i 'praskati' munjama i gromovima, otvarati, ali i zatvarati kišonosne oblake. Hrvatski poljodjelci zazivali su ga u vrijeme suše, jer on natapa zemlju 'kišnom suzom koja ljudima daruje kruha bijeloga i sveg obilja ...' Kada bi ga raslinje 'ugledalo' radosno bi zaplesalo, zaljuljalo i zašuštalo ... Odijeva bijelo ruho, ali kada udara gromom ono je ljubičasto, a kada je doista ljut odijeva i crno ruho.

Štiti ga pancirna žičana košulja i ljuskasti (pločice) oklop, a u rukama mu je starohrvatski 'umir' (mlat, čekić – po Athumanunhu). 'Umirom' On miri ljude, ponekad i bogove, tako da snažno njime lupi o stol i grmi glasno tražeći red, poslušnost, prijateljstvo i slogu.

Hrvatsko bajoslovlje opisuje Ga kao stasita i naočita mladića, bijele puti, crne kose i pogleda iz kojeg sijeva dostojanstvo nebesko. Preko čela nosi crveni starohrvatski povez koji mu daje značenje velikog kneza, ali mu je brada kovrčava i riđa, a kada je ljut iz očiju mu sipaju ubojite strijele.

 photo Athu Brani Porin.jpg

U velikim opasnostima, poput onih ratnih, kada je nebeski mir ugrožen, Branimir (samo ime složenica od 'brani' i 'mir' dokazuje da je opasan i poguban za svakoga tko bi ugrozio mir nebeski – po Athumanunhu) se oboružava munjevitim kopljem, gromom, štitom neprobojnim i buzdovanom s tisuću klinaca (špici).

Jaše snažnog ždrijepca iz čijih kopita vatra sijeva, a voli uživati u medovini. Oženjen je divicom (divkom, gigantkinjom – po Athumanunhu) imena Janja, kćerka diva Svitogora koja mu je rodila sedam sinova (sedam je plemena jednoga naroda Hrvatskoga – po Athumanunhu), a kasnije oni postaju hrvatski banovi redom: Radoslav, Vladislav, Višeslav, Zdeslav, Tomislav, Držislav i Miroslav.

Branimir je spasio ljudski rod od vepra divljeg i opakog, ali i od zmije 'zlomislilice', a bogove je zadužio time što je porazio divove, najljuće protivnike božanske. Kasnije Branimir postaje zakleti protivnik i uništavatelj svih zloćudnih stvorova koje staro hrvatsko bajoslovlje raspoznaje.


04.04.2016. u 20:39 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< travanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se