Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 12.03.2016.

Nebeski rat

Konflikt u Raju

Od samoga početka Osvita Vremena Athumanunha je 'mučilo' pitanje: 'Zašto je Stvoritelj odlučio 'ljude stvoriti na sliku svoju'? Zašto nisu, anđeli, arkhanđeli, principali, dominati, kerubini, serafini ... ta nadnaravna i božanska bića, bili stvoreni na sliku Stvoritelja? Zašto je uopće Stvoritelju trebao čovjek? No, Athumanunhu je sasvim razumljivo da Stvoriteljev naum nije bio 'iz hira' ili 'bez veze', pa će odgovore koji ga 'opsjedaju' pokušati potražiti u novoj priči, među Božanskom vojskom predivnih bića koja ispunjavaju volju Stvoritelja.

Tako Athumanunh mora krenuti s pričom od trenutka kada je na Nebu zavladala harmonija i blaženstvo, a na Zemlji sve je bujalo od života, a onda se pojavio čovjek (Adam i Lilith). Ljudi, te nove božanske kreacije, za koje je sam Stvoritelj zatražio od svih 'bića nebeskih' neka vole to novostvoreno i krhko biće više nego sebe, narušili su mir, harmoniju i slogu, pa se dio anđela odjednom pobunio i odmetnuo od Stvoritelja.

Naime, do trenutka 'stvaranja' čovjeka, Stvoritelju je najdraži i njegov miljenik jedan od četvorice arhanđela. Njegovo ime je bilo Lucifer (Svjetlonoša), mlađi Mihaelov, brat te stariji Gabrijelov i Rafaelov. Lucifer je otvoreno otkazao poslušnost Stvoritelju, te mu prigovorio da su ljudi koje je stvorio neiskreni, pokvareni, sebični i spremni ubijati ... nikako oni ne mogu biti savršeni i ne mogu oni zadobiti ljubav anđela.

Ovakav javni negativni istup Lucifera razljutio je Stvoritelja, a kad je još k tomu Lucifer želio okrenuti i svoju braću protiv njega, Stvoritelj je zapovjedio Mihaelu neka odmah uhiti i sputa Lucifera, te ga zatvori u Pakao. Dakako, Mihael je to bez pogovora i učinio.

Dakle, sada Athumanunh mora malo na samo sebi svojstven način 'zakomplicirati' stvari u svojoj priči ako želi objasniti ono što je naumio. Zašto je Stvoritelj morao stvarati čovjeka i s njim ući u svjesni rizik, kad je imao sve što mu je trebalo? Naime, stare predaje, a i legende pričaju da je Stvoritelj stvorio ljude (muškarca i ženu) u naumu da oni vladaju Zemljom. Naravno, na Nebu je imao anđele i tamo je zavladala harmonija i red koji su mu bili potrebni, ali Zemlja je bila još uvijek divlja.



Najvjerojatnije je Stvoritelj imao dobar naum, jer ljudi su mu potrebni kako bi proizvodili hranu za sebe, ali i za ostala božanska, anđeoska i ina mitološka i nadnaravna bića. Uporište za ovu priču Athumanunh traži u starim mitološkim predajama drevnih Sumerana. No prvi zapisi drevnih Sumerana jasno kazuju da su prve ljude (čovjeka) zapravo stvorili Nefilimi!

Eto ga sad! Sada Athumanunh mora nešto napisati o tim Nefilima. Dakle, ti Nefilimi su zapravo 'hibridna bića' potomci 'sinova Božjih' i 'kćeri Ljudskih' i oni će još više zakomplicirati stvari i izazvati 'konflikt' koji će dovesti do 'Nebeskog rata' u koji će jednostavno biti 'uvučen' i sam Athumanunh taj stari Legatus morat će se staviti na čelo ljudske vojske, odnosno, povesti i organizirati ljude u borbi protiv demona, ali i novih kreatura Noći – vampira, odnosno, opasnih i zločestih 'lilina' i 'sedima' (kreatura i zloduha djece Lilithine – po Athumanunhu).

Ovdje kod Nefilima Athumanunhova priča počinje se 'komplicirati', jer Nefilimi su zapravo potomci anđela, točnije 'palih anđela', (onih koji su se prvi pod vodstvom Lucifera pobunili protiv volje Stvoritelja), pa tako ta 'anđeosko-ljudska hibridna bića' koja su zapravo trebala imati 'korist' od Stvoriteljevih 'hibrida' (oni više neće trebati ništa raditi, jer to će 'preuzeti Stvoriteljevi 'hibridi) usavršavaju Stvoriteljeve 'hibride' ... Naime, Stvoriteljevi hibridi u početku nisu imali sposobnost daljnjeg reproduciranja, odnosno razmnožavanja.

Athumanunhu je tu sve sasvim razumljivo da Stvoritelj nije za čovjeka (barem ne u tom početnom trenutku) predvidio tu zadaću – produženja vrste (razmnožavanje), ali dok je to Adamu možda donekle razumljivo Lilith to nije baš sasvim dobro razumjela ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...