srijeda, 13.08.2008.

Nebo ti je granica

Prolazeci pogledom milujem nebo...
Neke sjenke davno izgubljene,
sada zive, tako stvarne...
Gotovo dodirljive dlanom...

Zar vrijeme nije da sve pustim da spava?
Ili da te ponovno trazim, iako znam da te pronaci necu,
mada zivis u meni, mada zivis u nama...

Nece te dovesti svjetla nekih novih automobila,
niti te vratiti vjetar sto mirisom podsjeca na neka ljeta iz djetinjstva...
Nece te vratiti svijece, cvijece...
Niti suze sto poteku zazalivsi za nekim djecjim snima...

A uvijek ce se iste slike nizati u mojim mislima
i pitat cu se ponovno... Zasto?
Mada negdje, u dubini znam da natrag povratka nema
i da je vrijeme da ponovno zatvorim ove iste ladice sto bude sjecanja...
I na kraju, nastavim put u buducnost, jer kao i tebi, nebo mi je granica...

Nedavno izgubljenom prijatelju...
00:36 - Komentari (4) - Isprintaj

<< Arhiva >>