e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

24.02.2006., petak

O potrošnji "komunalnih stvari" kod Hrvata

[tele'faksss] Netko se sjeća, a netko može i provjeriti što sam pisao o famoznoj dizajnerskoj kuhinji tu, kod mene.
Situacija se, stvarno neugodna, ponovila. Danas.
Zbog ubrzanog tempa i moje loše procjene vremena te nekakve slabosti (vjerojatno nedostatak dvovalentnog željeza) nisam uspio svaki put oprati sve suđe pa se ono gomilalo, najviše u mojoj sobi. Loše je to, i danas sam odlučio nakon večeranja sve potrpati u makinu jer je očito da bi ogromna količina suđa iziskivala puno vremena, puno vode, puno plina i puno detergenta, dok ona to riješi vrlo lagano, uz niti 10 litara vode, nešto struje i jednu tabletu. Ovakvo zanemarivanje suđa i robe mi se nije dogodilo nego jedan put, i stoga žalim.
I tako ja uredno sve stavim unutra, i bacim se na pranje robe, koje se nakupilo isto tako puno. Previše, ali nisam htio sad koristiti i makinu za robu. Mogla bi se ova Bakica naljutiti (znate koja). Iako sam slušao radio na mp3playeru, umro sam od dosade koje pranje robe stvara, a na kraju to sve treba ocijediti, potkošulje i ta sva donja roba je ok, ali hlače... Strojna centrifuga radi najviše oko 16.6 o/s, a ja hlače mogu vrtiti u frontalnoj ravnini najviše do 2 o/s - to ne pomogne puno.
Naravno, onda treba sve i sušiti, ali zašto sušiti u sušilici - stavi to na radijator. Aj neka. Nema veze.
I tako ja to sve perem, ruke mi crvene od Domestosa kojim sam prao robu (nije loš uopće - ionako na njemu piše da je dobar za robu) i od vruće vode, slušam ja radio, prilazim radijatoru kad ono iza mene Bakica. Usrao sam se. Bez šale. Bakica ne bi smjela uz škale na kat jer je slomila kuk. Iako mi je žao što joj se to dogodilo, lijepo je kad ti par mjeseci netko ne dosađuje kucajući ti po vratima i provjeravajući je li pališ zavjese, jer, budimo iskreni - zašto ne bih? Mlad sam - i to je sasvim dovoljan razlog da joj uništim nešto, rekla bi ona.
Ja ono u čudu, kao kad je dijete prohodalo, ali čudo brzo prsne kao balon od sapunice.
I tako ja strgnem slušalice, a ona meni: "Ti mene ne čuješ?"
A ja kažem: "A evo perem robu i slušam radio".
I pita ona mene gdje je njoj njena dragocjena zdjela. Imala je 3 zdjele (očajna socijalistička proizvodnja) i nakon što je rapidno dala otkaz posljednjoj sluškinji (jadna žena, jest, bila je malo u svom filmu, ali što je, je - Bakica ju je ispizdila) nestala joj je jedna, a sad nema još jedne! BTW nestala je i moja, daaa...
Ja sam znao da je u makini, ali sam je htio uključiti kad ona ode leći, da mi ne dođe i počne me ispitivati.
I što ću - kažem ja njoj da je u makini. A ona kao da sam joj šestarom probušio ganglion Gasseri. "Tko je tebi dao dopuštenje da se koristiš perilicom?"
"Ja, ovaj, teta, pa meni se skupilo od 3 dana posuđa, a nemam vremena za prati sve to na ruke, a još i robu, evo vidite koliko se suši toga..."
"Ti nemaš pravo koristiti nešto u kuhinji bez da me pitaš."
(upravo suprotno - kad sam useljavao, u oglasu je pisalo KORIŠTENJE KUHINJE, a i sama je to potvrdila više puta)
Nisam joj ništa rekao za to jer bi popizdila očito. Zato sam joj rekao: "Pa vaša kćer je rekla da nema problema, ako se baš skupi više suđa..."
A ona na to opet nešto melje, nisam baš čuo sve.
"Ništa", kažem ja, "evo sad ću, teta, otići dolje i sve oprati, ma nema problema, ispričavam se, evo samo da još ovo malo robe operem", misleći da je sve gotovo.
Perem ja, i čujem nju kako zove nekoga telefonom. Meni u glavi par neurona viče "nije valjda!", ali je. Zvala je kćer u drugu državu da bi je pitala je li to ona meni ikad dopustila.
Pas mater, pa to je vrhunac nevjerojatnosti! Meni skočio tlak, već sam htio izjuriti vani, bilo gdje, a ona kaže iz prizemlja: "Dođi tren dolje, da ti nešto kažem."
Siđem ja, sav onako pokoran, tipa "sad ću ja to sve srediti blabla", a ona meni počne monolog (da, razgovor s njom najčešće nije razgovor s kim god ona pričala - ljudi slušaju što ona ima reći, a kad ljudi nešto kažu, pravi se da ih ne čuje kako treba, žali se na njihovu dikciju, pa je svako nastojanje dijaloga u korijenu sasječeno efikasnim obeshrabrivanjem protivnika...).
Slijedi monolog brzine 2.5 riječi po sekundi:
"Ti si došao u ovu kuću... ja sam ti sve ponudila, da se osjećaš kao u svojoj kući... došao si u slavnu kuću, sve je bilo čisto. I ova perilica, to nije za tebe. To je za mog sina, koji se kani vratiti jednog dana... da nađe kuhinju kako treba, čistu i da radi... Nisi smio koristiti perilicu, sad sam zvala kćer, kaže da ti nije nikad dopustila korištenje perilice... Imali smo još studenata, svaki je imao svoju spužvicu i svoj detergent i prali su za sudoperom... ti si isto tako godinu dana... sad kažeš da nemaš vremena jer učiš... pa onda koristiš moju perilicu" (tu ja upadnem u dobroj namjeri)
"Ali, teta, nisam ja koristio nju nego jedan put, to je samo zato jer mi se danas skupilo i robe i suđe i svega, pa ne mogu sve stići." (a tu ona upadne)
"Da, ti kažeš da ne možeš prati suđe na ruke jer ti se ne da (AAAAAAAAAAAAA!!!1) , a ovo nije tvoja kuća... iako sam ti rekla da se osjećaš ko u svojoj kući...
(na ovo sad sam se stresao, ali vjerujte mi, STRESAO)
"moj sin kad dođe iz amerike... mene pita -mama, smijem li upotrijebiti telefon?- ili bilo što pita, jer ovo nije kuća gdje on živi... on kad je tu svaki put opere kadu nakon tuširanja" (da, kao da se pere svakih 2 tjedna a u među vremenu radi u zemlji, pa je kada blatnjava)
"Perilica nije za svakodnevnu upotrebu, ona mora ostati čista za mog sina, a jedan student(!!!) je koristi, to je nedopustivo...ja ne bih koristila u tvojoj kući stvari... zato te molim... da je više ne koristiš... evo možeš sad, dopuštam ti... ali samo da opereš perilicu jer je sad nečista... vidiš, donijeli su mi i osvježivač perilice, i sad ćeš ga potrošiti (jebena stvar traje inače više od 75% godine, da se zna), a gle kako lijepo miriše... ajde, sad lijepo operi, ali molim te!... nemoj ovo više raditi, jer ovo nije za tebe, možeš pokvariti"...

A ja samo stojim onako po strani i tren gutam knedle, tren mi se učini da je pred mnome Aljona Ivanovna, a ja pomišljam na jedan medijani presjek neurokranija...

I tako ja upalim makinu i nešto se motam bez veze po kuhinji, ko fol gledam što ću navečer jesti (jebeš to, to ću preskočiti, ne želim je gledati).

I sad ZNAM što će se dogoditi. Starim osobama je JAKO dosadno, pogotovo kad se nađu u situacijama kad ostanu sami, a posjećuje ih netko prilično rijetko.

Ima tu u ulici jedna jako dobra žena, doktorica s kojom popričam o školovanju i slično, i super je stvarno, zna kako mi je. I sad, kad joj dođe izmjeriti tlak, reći će joj o tome kako sam se ja usudio(!!!) upaliti makinu, a NEĆE joj reći ovo o toni stvari koje su mi sjebale dan.
Onda će kad joj dođe fizioterapeut koji je isto dobar, ali s njim ne pričam jer ga rijetko i vidim, i njemu reći istu priču.
Onda će isto ponoviti svojoj dvorkinji (da, danas postoji robovlasništvo) koja je neizmjerno strpljiva draga žena.
Onda će, što je najgore, sve ovo ponoviti i sinu u Americi, a što je najgore, možda mu i faksira hitno pismo, jer ima telefaks (kojeg izgovara "tele'faksss", a kojeg sam nebrojeno puta popravljao, ali to nema nikakve veze - samo se loše stvari pamte, zar ne?)

I onda tko zna - možda i izletim iz stana, pri čemu će obići gornji kat gledajući što sam uneredio i pokvario, jesam li možda izmetom pisao po zidu, pišao po televizoru, skladištio mrtve mačke pod tepih, pomaknuo vazu, čipku... I SJETIT ĆE SE SVEGA KAKO JE BILO PRIJE PAR GODINA U KUĆI, a NEĆE SE SJETITI da je uvdje bilo još 2-3 studenta koji su zasrali zid nogama i obojanim kušinom, puknuli vodokotlić, i slično pa će to pripisati meni i dati mi račun za sretan put.
Također se neće sjetiti kad sam glumio patronažnu sestru kad je slomila kuk i golu je dizao s zapišanog i zasranog poda kad je pala s kreveta i druge gadosti o kojima ne želim pisati jer nije moralno otkrivati neke stvari.

Bože mili, možda sam najeba... stay tuned...

- 21:58 - gurni glavu kroz monitor (1) - snimi - #

14.02.2006., utorak

PLIVA patka preko Save

nosi pismo navrh glave,
u tom pismu piše
PLIVU nemaš više!

Zašto se ovo nama događa? PLIVA postoji od 1921. godine, ona je vjerojatno naša najuspješnija tvrtka, lansirala je Preloga u nobelovce, usavršila sulfonamide, izbacila jedan od najboljih hrv. izuma, azitromicin (Sumamed) itd, a mi prodamo istraživački institut (srce tvrtke) GlaxoSmithKlineu.

Na Dnevniku HRT-a se onaj hrvatski predstavnik GlaxoSmithKlinea samo cerekao.
I tako će sad PLIVA biti doslovno tvornica generičkih lijekova.
Slično kao što se dogodilo i HT-u, i u PLIVI će vjerojatno nastupiti razdoblje otkaza. Užas, sramota. :(
Što nam slijedi dalje, prodaja HEP-a? A onda otoci... Hotele na moru smo već prodali. Dakle, to bi bilo ono što državu drži.


Istraživački tim koji je stvorio azitromicin-dihidrat: dr. Slobodan Đokić, Gabrijela Kobrehel, Zrinka Tamburašev i Gorjana Radobolja-Lazarevski

- 21:54 - gurni glavu kroz monitor (1) - snimi - #

12.02.2006., nedjelja

jeben ti Oetkera klapa #2

nije ni omentum ni placenta :-D ali ovaj put, štoviše, već nekoliko puta, palačinke su super.
Ali smjesa je domaaaća, 1 jajčeko, 6 žličeka brašna, 1.5 dcl mleka, 0.5 dcl vode (može i radenske) i onda to mutiti pa peći itd. ;)
Ovih 8 palačinki će ubrzo nestati u bespućima mog probavnog trakta, upiti se u moju krv i onda omogućiti mom mozgu da vam napiše još jedan post.
zaključak: moja teflonska tava je odlična, loša je smjesa dr. oetkera, pogotovo ako se stavi samo voda.

dosta mi je kuhanja, priznajem. Jedino što volim kuhati jesu jednostavne tvari kao natrij-sulfat, pržiti kalcij-karbonat i tako to. Nije jestivo, ali je proces zanimljiv.
Jednom kad bude imao vremena, slikam vam kako se sprema barut koji se može modelirati po želji, npr. u obliku ATX kućišta. A možete ga i ugurati u raketu, pa onda ona leti u zrak. :-)

- 21:46 - gurni glavu kroz monitor (2) - snimi - #

11.02.2006., subota

posve nezanimljiv dan

probudio sam se u 08:00
učio
napravio ručak i palačinke
učio
pokušavao isprazniti bateriju mobitela...
učio
učio
večerao palačinke
surfao internetom

a baterija je JOŠ na 20%! Litijev članak, super stvar, nikad neće iznevjeriti (svaka čast, u par navrata me to spasilo od svakakvih situacija), ali da se bar sad isprazni do kraja pa da mogu mirno leći s mobitelom koji se lagano puni kraj kreveta.

- 23:50 - gurni glavu kroz monitor (0) - snimi - #

09.02.2006., četvrtak

da je bilo drukčije, ...

Dana 10., mjeseca kolovoza, godine 1972. na nebu zapadne Sjeverne Amerike i Kanade se moglo vidjeti nešto što bi, da je sasvim malo promijenilo putanju, promijenilo tijek povijesti.


Ta plamteća kugla na slici je asteroid koji je prošao kraj Zemlje na udaljenosti od 58km, i zbog vrlo oštrog kuta, odbio se od gušćeg dijela atmosfere i poput "žabice" na moru, odskakutao u svemir.
Ne znaju se njegova točna masa i dimenzije, ali se smatra da da bio u promjeru oko 40m i mase oko pola milijuna tona.
Takva slična gromada je odgovorna za onaj krater u Arizoni promjera 1km (i tko zna kolikog utjecaja) a da je došao u doticaj s površinom planeta, učinio bi neusporedivo veću štetu od onog tunguskog objekta koji je sravnio nepregledna polja stabala u Sibiru.
Da je pao u more, scenarij bi bio sličan onome koji smo vidjeli preklani za Božić...

Utvrđeno je da će se taj objekt vratiti po još, najvjerojatnije 8. kolovoza 1997. U slučaju da je 11. kolovoza, objekt bi se sudario sa Zemljom.
Ne znam što se dogodilo 1997, ali znam da sam u životu 4 puta vidio žestoke prizore na nebu:
1) bolid tijekom Leonida, kad je bio toliko jak da je zabljesnio cijeli Zadar u zelenom svjetlu, a prasak tako jak da sam ga čuo (naravno, ne klasičan zvuk, oni koji znaju o čemu pričam će skužiti), a još se cijeli sat vidio svijetleći zeleni dim
2) bolid za vrijeme Perseida, kad je proparao četvrtinu neba žutim svjetlom i ostavio tragove
3) najjači, za vrijeme dok sam se vozio u autobusu pored termoelektrane Plomin, kad je ujutro zelenkasti bolid padao preko pola neba, kraj dimnjaka i iza brda, kidajući se u komade
4) vjerojatno stupanj neke rakete, koji je padao preko cijelog neba, zelene boje. Na vijestima je izgledao kao plamteći zeleni tronožac, nikad nisam saznao što je to bilo.

- 01:52 - gurni glavu kroz monitor (0) - snimi - #

06.02.2006., ponedjeljak

za miran san, let kroz bljuzgu

Već je kasno, sutra se rano dižem. Za moje drage čitatelje, jedan wallpaper koji sam upravo renderirao, biljna stanica koju su George Dabju i Osama bin Laden nakrcali nitroglicerinom. ;)
Ima 345kB, pa se strpite ako ste na modemu. A ako ste na 28.8 ili 14.4, onda od*ebite, pa gdje ste do sada živjeli? XD

- 02:39 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #

02.02.2006., četvrtak

napomena

na desnoj strani bloga od sada imate i box za logiranje. tako da, ako se nekim slučajem tada želite logirati na svoj blog, a ne da vam se otvarati blog.hr jer je masivan za modem, ovdje lijepo unesete svoje podatke.
box se još preuređuje.
on edit: box radi, radi, i sad ne radi. molim vas, probajte se ulogirati pa mi napišite ide li.
on edit2: box radi ali nije uzak i uredan kao prije. nije me briga, ne zelim razbijati vise glavu s tim. mrzim frontpage

- 15:57 - gurni glavu kroz monitor (33) - snimi - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

interferencija on/off

Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

zapamtite!

Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

Sva prava pridržana.