nedjelja, 04.02.2007.

..kažu da imamo još samo par godina za nas...

Eo prosao jos jedan odlican vikend , cetvrtak-petak-subota, sva 3 dana koda je subota.. predobro.. ovaj vikend prosao bez pizdarija, osim jedne male frke koja nije vrijedna spomena.. u cetvrtak bili u parkicu i kadilaku, u petak u teatru i parkicu kao i danas.. u teatar vise ne pustaju bez osobne sta je pametno.. naravno, trebaju i mlađi negdje izlazit al ne da se mrtvi valjaju i povracaju po teatru.. sam rade pizdarije ljudima.. bas mi je bilo zao kad nisu danas pustili mog bratica i njegovog frenda, al ima vremena za njih.. sad sam i sluzbeno "oženjen" i sretan sam.. jako..
u zadnje vrijeme mi je zivot tako kompletan, ispunjen sam totalno.. ponovo mi je vani ko sta mi je bilo kad sam bio klinac.. nikad dosadno, imam dobro drustvo, zadovoljan sam sa svime, sad samo da dam ono sta planiram na faksu i zivot mi je jebena perfekcija..

e sad nesta sta ima bar malo veze sa naslovom.. samo par godina za nas.. razmisljam kako vrijeme prebrzo prolazi, leti, kao da sam jucer imo 15 godina.. sve je ostalo isto a opet totalno drugacije.. razmisljam da cu ja za 6-7 godina zavrsit faks, bit gospodin covjek, al sebe nikako nemogu zamislit kao lika u odijelu i kravati sa aktovkom i kako radim na nekom ozbiljnom mjestu.. nemogu se zamislit preko tjedna ozbiljnog, sa ozbiljnim ljudima a vikendom pijanog na nekom koncertu.. sto vise vrijeme prolazi totalno drugacije gledam na sve, i jako se bojim da mi nebi za par godina ono sve sta sad volim i radim postalo strano.. znam dosta ljudi sa zavrsenim faksovima i to te promjeni.. ja ne zelim odrasti, bojim se.. i kad uspijem zamislit sebe nakon sta zavrsim faks i zaposlim se, kad se uspijem zamisliti jednako ludog i zeljnog zabave i zivota, istog kao sta sam sad, gledam gdje ce onda bit moje danasnje drustvo, ljudi s kojima se sad druzim, i s kojima sad udisem zivot i mladost punim plucima.. vjerovatno ce svi isto radit, nece se nikom dat ici van , svi ce bit u svojim filmovima.. tog se bojim.. a ja vjerujem da cu "biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj" ;D malo brejkersa ;D .. kad kazem par godina za nas, mislim na onih jos samo par godina koje su nam ostale za izlazenje i zabavu na isti nacin kao sada..

volio bi da imam 15 godina al razmisljanje koje sad imam.. nije mi zao ni jedne ni dobre ni "lose" stvari ni dogadaja koji su mi se dogodili jer su me bas te dobre i lose stvari oblikovale i stvorile od mene osobu kakva jesam.. oni koji me bolje poznaju znaju da sam u zivotu probao sve, radio svasta, radio gluposti, prozivio hrpu toga i dobrog i loseg, i opet sam ispao jedna "normalna", stabilna osoba, imam jako puno prijatelja, zivim sa starcima koji se slažu što je rijetkost u danasnje vrijeme i stvarno sam sretan..kolko puta razmisljam i gledam kolko sreće imam u zivotu..cesto popizdim sta zivim u ovakvoj banana drzavi na kraju svijeta, al bolje zivjet na smetlistu potpun i sretan nego u vili nesretan..
danas me Amalia pita zast ja nevjerujem u Boga.. vrlo tesko pitanje.. jednostavno mi ta sva tumačenja nemaju smisla i logike.. nemogu vjerovat da je sad Bog dao meni da budem sretan u zivotu..to je jednostavno sreća, nemože nam svima biti isto.. isto tako nemogu vjerovat da bog dozvoli toliko patnje na svijetu, tolko gladi, tolko ubijanja, zla, kako bi to onda bio toliko "dobar" bog.. poimanje raja i pakla je meni nedokucivo.. vjerujem kad umres da te jednostavno nema.. i kako s vremenom fizički nestaneš, tako u trenutku smrti nestaneš duhom..

uvijek sam govorio da se nikad nebi mjenjao, nista na sebi, jer ja sam ja.. jedino sta bi promjenio na sebi, ali SAMO ZBOG SEBE, sta nebi utjecalo na moje ponasanje prema drugima, to su moji osjecaji, mislim da sam pre osjecajan , da preintenzivno dozivljavam sve.. neke sitnice koje drugi prakticki ne primjecuju, meni znaju nekoliko dana ostati u glavi , da razmisljam zasto to, kako..




.. opet sam izbaljezgo svasta al moram ;D ovo mi je neki ispusni ventil za psihu.. a i da vide ljudi sta mislim.. ionak je tu vecina ljudi koji me poznaju, neki vise, neki manje, i malo ljudi zna za blog pa mi je svejedno sta pisem...

i opet pjesma ;


Partibrejkers - Hoću da znam



Hoću da znam kuda vodi ovaj put, mene
i život moj

Čiji je početak? Čiji je kraj?
Koji to čovek večnu tajnu zna?

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Marijo, Majko Božija,
da li vidiš šta rade sa tvojom decom?

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Isti, poseban, slobodan ... samo svoj.

05:07 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se