Živjela konkurencija

09.07.2008.

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana:09.07.2008.

Živjela konkurencija

Val ekspanzije mobilne telefonije je davno izgubio svoj intenzitet,zamah i značaj.Danas je mobilni telefon sprava bez koje mnogi ne bi mogli živjeti.Ta sprava je prešla put od senzacije preko statusnog simbola do puke potrebe.Bez mobitela je teško zamisliti moderan život.Danas ga koriste svi spolovi,nacije,vjeroispovijesti u našoj voljenoj Bosni i Hercegovini a samim tim i u užoj i široj okolini.Moj djed ga je dobio u svojoj 70.godini ali radost koju mu je izazvala ta naprava je ravna onoj koju izazove kod malog djeteta dugo je trajao privikavanje na mobitel pa se znalo desiti da ga izgubi ili da vrlo često iscuri baterija.Trenutno stanje nije takvo , on se sad o mobitelu odnosi s posebnom pažnjom i poštovanjem.Možda se i on pita kako se moglo živjeti tolike godine bez te sprave koja nam olakšava život.Na mobitel ne gledamo sa simpatijama kada nam otkaže poslušnost ili kada stigne račun a inače smo veliki poštovaoci istog.Svjedoci smo negativnih strana mobilnog telefona,mene najviše nervira „sakrivanje“ broja,ali stao sam u kraj tome,jednostavno ne pridajem pozornost takvim pozivima.Nedavno smo imali priliku susresti se sa SMS porukama „čudnog“ (nek kaži i lažnog) sadržaja povodom rođendana BH telecoma.Poruku je navodno trebalo proslijediti na 5 brojeva a to će registrirati naš operater pa će nas počastiti bonusom od 10KM.Stajalo je tamo i da će transakcija biti izvršena poslije ponoći što mi je bilo malo čudno.Znajući za razne nagradne igre i slične stvari kojima se koriste telekom operateri u svijetu kako bi počastili svoje korisnike povodom svog rođendana ja sam ubrzo proslijedio tih traženih 5 poruka.Neko će reći da su samo „naivni“ (a i ja sam taj izgleda) mogli povjerovati u to.Što da ne? Pomislio sam da je zasjalo neko novo sunce pod čijim se zrakama grije moj dugogodišnji operater.Onaj operater u kojemu nadziru protok svih SMS poruka.Sporna ili kako oni kažu „lažna“ poruka je krenula od ranih jutarnjih stati a u sankcioniranje iste nadležni ljudi su se uključili tek popodne.Pustili izgleda da se malo „naivni“ korisnici istroše ,a samim time oni zarade.Njihova sankcija je bila apel koji su slali korisnicima u vidu SMS poruke , ja taj apel nisam dobio.Mada sam otprilike vidiio kako on izgleda,nisam bas zapamtio točno kako su to oni rekli ali uglavnom da se „ne nasijeda“ na lažne poruke u povodu njihovog rođendana. Baš je zanimljivo da su se sjetili da nas upozore kad se već lažna poruka „našetala“ diljem prostora koji je u njihovoj nadležnosti.Svaka im čast.U njihovu ekspeditivnost sam se imao prilike uvjeriti mnogo puta.Godinama sam se „patio“ sa njihovim dialup priključkom na net, dugo su na tom polju držali monopol.Nedavno su krenuli sa omasovljavanjem ADSL-a pa sam ja mjesecima slao upite i zamolbe , a na njih dobivao obećavajuće odgovore.Na kraju sam pisao peticiju i opet ništa.Na moju sreću imao sam priliku prije par dana riješiti se dialup-a i postati ponosim korisnikom bežičnog interneta koji dobivam putem privatnog ISP-a.Istina suma koja je izdvojena za priključak istog je veoma visoka ali se nadam da će biti i isplativa do zadnje marke.Planiram uskro promijeniti i mobilnog operatera.što će biti moj definitivni razlaz sa monopolističkim BH telecomom.Živjela konkurencija.

Emir Nišić-Soko
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl

Gastarbajter

SEDMIČNA KOLUMNA-Od srijede do srijede
dana:02.07.2008.


Gastarbajter
Na mome kalendaru sad stoji divna fotografija mora a u pozadini su dva divna otoka.Ispod mjeseca srpnja stoji divna školjka.Kao da baš hoće reći da će mi uskoro neko donijeti školjku sa mora.Nije stvar u poklonu,puno važnije je da me se neko sjetio.Isto tako će neko u ovom periodu dobiti neki poklon od rodbine iz Njemačke.Nizozemske,Francuske...Zaželjeli se gastarbajteri rodne grude pa eto ih u kolonama.Onda će početi pričati kako je ovdje lijepo i kako im je sve ovo nedostajalo,samo hvale svoju domovinu pa ti nije jasno kako je uopće moguće da su napustili domovinu kad je toliko vole.Oni se naizgled doimaju kao sretni ljudi,uvijek nasmijani dok se voze svojim skupim vozilima.Kad smo već kod moćnih BMW-a,Audija,Mercedesa ( i ostatka flote koju posjeduju gastarbajteri ) čini mi se da su umislili da su Bogom dati,obavezno prave prometne prekršaje.Naoružani su posljednjim modelima mobitela,puni su „ojra“.Po običaju su zaboravili maternji jezik pa koriste svaku prigodu da to pokažu.Kupuju placeve ,grade kuće,pričaju kako je „kod njih“ čisto i uredno,djeca im govore samo njemački (francuski,nizozemski...).Bilo kome drago ili ne takvi ljudi (a i njihova razmažena djeca) me zamaraju i beskrajno su mi dosadni.Nekada su u meni izazivali osjećaj zavisti ,ali danas kada sam spoznao cijenu njihovog (jadnog) života počeo sam da ih žalim.Oni baš i žele da kod nas izazovu zavist.Niste znali?Uživaju u tome vjerujte mi.Pomislite li kako oni izgledaju u očima jednog našeg ljekara,profesora,magistra? Malo je reći jadno.Neko od njih može imati i koristi recimo : pjevači ,ugostitelji i mali privrednici.Usput jedan savjet: bakšiš nikad ne ostavljaju ,čekaju da im se vrati sve do posljednjeg pfeninga (ili centa).Sinoć mi se žali prijatelj,priča kako djevojke ne žele lokalne momke već one koji imaju prijavljen borvak u EU a ovdje su samo na odmoru.Ja ga tješim da je tako u ovom periodu godine,a da će one te momke (a i oni njih) zaboraviti s prvim danima jeseni.A on misli da bi bilo dobro da potraži neku koju ima „šengen vizu“ ali zbog velike navale momaka koji žele da bježe odavde sumnjam da će uspjeti.Prije par godina na jednoj od mnogobrojnih lokalnih radio stanica u emisiji koja se zvala „Žuta minuta“ vodila se žustra rasprava među slušateljima oko toga da li je veza između momka i djevojke od kojih je jedno u inostranstvu protkana istinskom ljubavlju ili su u pitanju materijalni interesi.Bilo je naravno raznih komentara prostog svijeta i izgubljene omladine koji su zaluđeni lažnim sjajem gastarbajterskog života, a voditelj je stao na stranu onih koji tvrde da tu ljubav nije primarni cilj.To je pak jedan od jednostavnijih načina da se omladina domogne „legalnog bijega“ iz ove zemlje u kojoj ne vide svoju šansu i žele da nekada dođu u rodno selo u novom Audiju koga krase srtane tablice.Da grade kuće , kupuju obilje glazbenih CD-ova,počaste društvo u seoskoj birtiji i na taj način stvore neku sliku o sebi.Kad smo kod stranih tablica to me podsjeti na to da su dobili i svoju himnu.Pjeva je izvijesni Boban Rajović a u tekstu se pominje nesto kao da te bata provoza na tablice strane i da te nauci da zivis,inace jadna i izuzetno glupa pjesma, ako niste culi bolje vam je. Godine 1980. njihov život je slikovito predočen u jednoj epizodi kultne serije „Vruć vetar“ a nazvana je „Gastarbajter“ u kojoj Ljubiša Samardžić glumi Borivoja Šurdilovića koji spoznaje sve dobre i loše strane života naših gastarbajtera i obzirom da se susreo sa više loših nego dobrih ,vraća se u Jugoslaviju. Jedina je šteta što dobrostojeći gastarbajteri moraju umrijeti kao i svi ostali ljudi.Postoji samo jedna stvar koja ih čini beskrajno sretnim a to je naša zavist.Na vama je da odlučite da li ćete im omogućiti da uživaju.Davno je nestala moja ogromna želja da budem poput njih.Zbog toga sam danas jako sretan,samo što mi se malo ukočio vrat.Njih samo ignoriram i jedva čekam da odu tamo odakle su došli.



Emir Nišić-Soko
emirnisic@mail.com
www.emirnisic.pege.tl

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se