Bio je neki pogresan dan,
nestvaran.
...ali ja u tvom zagrljaju postala sam netko
nisam više bila nešto
i povjerovala sam da ubrzo postajem vila...
[jesi siguran u ovo?]
[od onog prvog dana.]
Govorila si očima, opojno,
kao kad zima uspava,
kao kad poraz spašava,
kao kad jutro svanjava,
u pričama.
...i navikla se na njegov miris oblaka
i pustila ga među svoje neznane kraljeve
i među svoje maske staklene koje su se topile dodirima...
[i ne govori mi da je bolje za mene ovako
jer ja još želim biti tvoj stiskavac koji se voli stiskati]
Bila je neka lagana stvar,
nestvarna.
Osvajala si usnama, zanosno,
kao kad dete prohoda,
kao kad vojska maršira,
kao kad ljubav ubija,
u pjesmama.
... i reki smo živjeti iz dana u dan
iako smo vidjeli budućnost...
A kad me, a kad me pogledaš
u zemlju propadam,
a kad me pogledaš,
u zemlju propadam,
mada znam da ti se dopadam.
[reci mi jeli netko uspija zaustaviti vjetar?]
{pogled u pod}
[mislim da mi se tvoja iduća reakcija neće svidjeti.. reci mi da je dim...]
{da, dim je...}
...
[rođen sam, odrasta sam, umire sam]
... zato šta bojiš se sutra
zato šta bojiš se ljubavi
jer znamo
i ti i ja
da ti odlaziš na brod
i zato ne želiš da ti budem sve na svijetu...
a ja sam se htjela vrtijeti u tom vjetru iako sam znala da će nas odnjeti....
|