nedjelja, 10.12.2017.
...moj pape....
...u Splitu se otvarao Obrtnički dom.... zgrada je to....sagrađena davnih dana, napuštena negdje '96.... i ništa tu ne bi bilo zanimljivo da se na zidu tog doma.... 1988 godine, mom ocu (i svim zaslužnim ljudima) nije postavljena spomen ploča! ...važnost domu daje velik prostor pogodan za seminare, predavanja, druženje....pa je upriličeno svečano otvaranje... klapa... šampanjac.... uvaženi gosti... novinari.... obrtnici....  ... i prigodni govori koji su me ostavili bez teksta.... prvi od njih, govorio je o mom ocu i o obrtnicima iz tog vremena.... treća od njih je vrlo emotivno govorila o mom ocu...pa je nakon svega novinarka došla do mene i pitala: "Pa kakav je to bio Vaš otac?" ....koje pitanje? ...pa on je MOJ PAPE... zvali smo ga dida, jer ga je to najviše veselilo... svi moji rođaci su ga zvali "barba Tonko", a ostali "šjor Bego"... što da Vam odgovorim na to pitanje???? ...Što da se kaže novinaru?....to se njega ne tiče.... on je bio naš....zafrkant, veseljak, tvrdoglav, uporan, skroman, radio je sve da okupi obitelj, brinuo se o svima, čuvao je tradiciju, vodio računa o svačijem školovanju, plesu, zabavi, putovanjima, slabima, potrebnima.....  ... "znate, on Vam je bio vizionar. Pa otvorio je servis za televizije u boji kad je od Zadra do Dubrovnika bilo 174 crno bijela televizora!" - ovo se novinarki svidjelo .... ma otvorio bi on i servis za mlažnjake i avio-industriju, al se to tada nije moglo ....a toliko je volio avione da bi nas uvijek vodio u Kaštela da gledamo kako slijeće onaj jedan jedini Boeing 707 koji je dolazio iz Zagreba.... (promislila sam) ..."bio je društveno odgovoran". U njegovoj radnji školovale su se generacije i generacije mladih. Neki od njih su dugo ostali radit, a poslije su otvorili svoj vlastiti obrt. Vi jučer pišete o dualnom obrazovanju...ma šta Vi znate o tome? I njegov unuk je polagao pomoćnički ispit u njegovoj radnji - promislila sam - to je nešto što niti ne znate da postoji....čak mu je i jedan bivši radnik jednom rekao "Sad mi je jasno zašto su tvoji radnici uvijek vozili bolja auta od tebe!" - brinuo se o ljudima...zato nije ni čudo da je žena plakala dok je držala govor, da su njegovi bivši radnici i naučnici iskreno plakali na njegovom sprovodu...  ("u 8 godina nismo uspjeli riješit stambeno pitanje naših radnika....svaki radnik može dobit kredit osim naših radnika, to su gluposti, kao što je i glupost da ne mogu bit član sindikata jer iskorištavam tuđi rad"" ) - "a tek plesovi.... najveći plesovi 80-tih su bili Bila noć i Ples obrtnika. Za to se uvijek tražila karta više. Na sajam u Munchen išli su autobusi obrtnika, negdje u svibnju, bi s radnicima i obiteljima išli na turnire u kuglanju, a u jesen bi, tko može, išao na neko zajedničko putovanje" - i ovo se novinarki svidjelo....al joj nisam rekla da su za opkladu Peraica i on prosili nasred Praga da mogu cijelom autobusu platit piće .... nisam joj rekla ni da se vozio po Champs Elysees -u na krovu taksija s otvorenim kišobranom .... a kad ih je zaustavila policija, smireno je sišao s krova, zatvorio kišobran i sjeo natrag u taksi, kao da se to njega ne tiče....  ....kako da joj objasnim da su se znali zabavljat i bez novaca? A u vremenima krize isto bi iznajmili autobus, ali tada je svatko nosio sa sobom ono što ima... još se sjećam limara koji je išao na put s punom košarom tvrdo kuhanih jaja ... kako sam se sramila dok je povlačio jastoge za brkove po izlozima Venecijanskih restorana, dok smo tražili neku jeftinu pizzeriju... oni su bili uporni, marljivi, radišni, imali su cilj i nisu dopuštali ničemu da ih omete ... "znate, oni su tada bili ugroženi, pa su se čvrsto držali zajedno. Jedino su tako mogli opstati!" - ipak, on je za gradnju ovog Obrtničkog doma garantirao svom svojom imovinom! - zato jer su bili odgovorni. Stajali su iza svojih riječi i djela  ... pa nisu im uzalud obrtnici digli spomenik još za njihovog života! O čemu mi pričamo??? Pa on je bio Zastupnik u Županiji...u Saboru... to je generacija ljudi koja je radila, promišljala, učila se na greškama iz prošlosti, držala se zajedno... stvarala...borila se za novo zakonodavstvo, bolje uvjete poslovanja, obrazovanja, međusobno se podupirala i stala iza svojih djela. Nisu to radili zbog novca, već zato jer su ih kolege imenovale, predložile, izabrale, oni su bili borci za očuvanje tradicije i za bolje uvjete života u sadašnjosti.... čast je to velika....zbog koje je vrijedilo stavit svu svoju imovinu na bubanj! ....ma šta novinarka zna tko je moj otac! On je bio prvi govornik na Radio postaji Split....  ...gospodin koji je uvijek nosio kravatu ma što god radio, jer radit nije sramota.... a kao nagradu za rad najviše se veselio otvaranju šampanjca....  ...onaj koji je doveo tovara u Radunicu....(i mene  ) ... onaj koji je svoj zadnji dah uputio meni. zbog čega sam jako ponosna... ....što reći novinarki kakav je bio moj otac? kakvo je to pitanje?.... |
