srijeda, 19.07.2017.

...malo i od mene....

... cijeli dan jučer slušam analize požara, kako, zašto, što je tko komu rekao, kada je rečeno...junaci, neprijatelji ... bilo bi to u redu da se temeljem donesenih zaključaka pokrene nešto, ali sve je to komplicirano, "znate trebalo bi....moralo bi se..... nije do mene" .... pun mi Vas je kufer i Vas i Vaših bespotrebnih analiza temeljem kojih zaključaka će netko za 20 godina kazat "eto, rekao sam Vam!" ... a nikakva preventiva, do iduće katastrofe....

....dobra stvar u svemu ovome je što u Splitu postoji jako puno volontera koji se angažiraju samo na nebulozni komentar nekog tko se sjeti da bi trebalo nešto napravit, ali ne zna kako! Tada u trenu svi shvate težinu izrečenog, promisle što bi mogli, nema spamera, svatko sluša onog drugog, logično razmišlja, prihvati na sebe obvezu, ili se odmakne i dok si rekao keks, pojavi se rješenje, a realizacija krene u roku kraćem od 30 min....ne treba govorit što je čiji zadatak, svatko zna što mu je činit, iako nema pojma tko je osoba koja je pokrenula lavinu...nije bitno ime, svatko zna da je potrebno pomoći dok junaci, ne gubeći smisao za šalu i pokušavajući umirit ljude oko sebe, love Pokemone u nemogućim uvjetima...bez pitke vode, bez hrane, bez......



...nedavno sam željela pisat o jednom prekrasnom izletu ... otišle smo na otok.... kroz kozje staze, zatrpane osušenim borovim iglicama, došle smo do plaže, koja je doduše bila privatna, al mi znamo sve o koncesijama, pa smo se udobno smjestile nedaleko od hrpe škovaca...



sasušene borove grane bile su pobacane posvuda....



...borove iglice su stvorile zadivljujuće nanose uz suhoid....



...sasušene grane, okružene borovim iglicama, posvuda su stvarale nadnaravne prizore,



....dolazeći sve do mora, ugodno položene na suhu travu.....



...dok su cvrčci vrištali oko nas, a voda nestajala iz naših rusaka, shvatile smo da se nalazimo na hrpi baruta...

....možda sam stara, možda sam grintava, ali nas dvije smo otišle put mjesta komentirajući kako smo u mladosti morali ići čistit šume... bez obzira što smo pohađali elitne gimnazije,muzičke škole... bila nam je obveza, nekoliko puta godišnje, čistit suhe grane po borovim šumama oko Splita... ja sam to radila u Mravincima, negdje prije Klisa, na Marjanu.... to što sviram klavir mi nije bila nikakva isprika... trebalo je sačuvati šume od požara, koze su bile zabranjene, a srednjoškolci su trebali stjecati radne navike i raditi stvari za opće dobro .... danas samo čekamo da netko drugi radi za nas, naša djeca ne smiju ništa radit, ne smiju se umarat...imaju previše obveza u školi....ne moraju bit odgovorni, jer mi smo odgovorni umjesto njih! Što oni znaju...pa djeca su, doduše eto imaju 30 godina, ali ih život još nije ničemu naučio ...(hahahaha....volim ovu rečenicu)

...putem prema restoranu komentirale smo kako bi kanaderi bar 2 puta tjedno trebali vodom zalit cijeli otok da bi se spriječila nekakva katastrofa...

P.S. ah da...i za vjerne posjetioce malo hrane da imate o čemu komentirat... (ovo su pijane kozice, pa mi nemojte uzest ništa za zlo)...



P.S. 2. ako vrijedi ona narodna "Poslije j.... nema kajanja", pa zabraniš abortus, može li se i ovima zabranit analiziranje?

P.S. 3. Novinar: Tko je odgovoran za ovakvo kaotično stanje oko požara?
Dogradonačelnik Vela: To je prirodna katastrofa, tko može biti odgovoran za požar.




Snimka dima nad gradom od jutros - Nenad Blažević


- 10:01 - Gukni ako si faca (9) - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se