srijeda, 11.07.2018.
Vjetar više ne nosi tvoje ime
Više ne hodaš po rubu snova. I nema te u sjeni na zidu. Vjetar više ne nosi tvoje ime. Put kojim hodaš nije moj put. Spustila je tama svoj zid od flanela među nama. A stihovi više nemaju rime. Gitara je postala samo dosadni predmet koji smeta u stanu. Krovovi zgrada nemaju boje. A Stolichnaya me vreba iz kredenca. Umoran sam od traženja. Čekanja. I vrijeme od mene radi samotnjaka. Bojim se. Dno sam presušenog zdenca. I moj korak ne prati više tvoj. Zaustavila se igra koja nema kraja. A bačene kocke kao da su ostale negdje u zraku. Na mojim ramenima šinjel od tuge. U rukama svijet od stakla. Lomi se. Puca. I krv mi teče iz šaka. Više ne hodaš po rubu snova. I nema te u sjeni na zidu. Vjetar više ne nosi tvoje ime. Put kojim hodaš nije moj put. Spustila je tama svoj zid od flanela među nama. A stihovi više nemaju rime.
