Iako mi je najbolja frendica, dođe mi ponekad da ju smjestim 2 metra pod zemlju. Nemam blage zašto sam se sad ovog sjetila ali stalno si to vrtim u glavi posljednje vrijeme.

Idemo jednom mi kući iz škole, zadnja 2 sata vjeronauk pa smo obe još uspavane, i nešto smo počele raspravljat o time ima Boga- nema ga i kaže ona meni da ona ne vjeruje u Boga, da kako ljudi mogu govoriti da ima Boga, da je on sve stvorio da je to jednostavno nemoguće, onda ja njoj odvratim da ona radi šta oće nek vjeruje šta oće, al da ja vjerujem u Boga šta god ona meni kaže. I uporno ona meni govori ko da me pokušava uvjerit da nema Boga, sreća pa su nam se tu putovi razdvajali inače...

Dobro, prošlo nekih par tjedana, ona to više nije spominjala. I tog dana na tjelesnom kad smo se presvlačili vidla ona da ja nosim krunicu, i poslje škole kaže ona meni da ima ideju... ajd reci, ja njoj...mislim zamislite ideje...
-pita: jel ti nosiš krunicu
- ja: da
I tu dolazi ideja ...
- ajmo mi obe nosit krunicu, ona meni onak ushićeno ko da je neznam šta predložila...

! nadam se da ne treba daljnje objašnjenje !