utorak, 17.03.2009.
Herojka ?? ulice???
Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Poneka se nađeš u razmišljanju nije li sve što si do sada radio bilo uzalud...
Nekako, danas ni sreća nije više ono što je nekada bila...
Danas je sreća neko isprazno smiješkanje, i poneki zalutali zagrljaj...
Pusto gledanje u onoga koji sijedi preko puta tebe i nerazumije te, a ti mu se i dalje smiješkaš... Uzaludno...
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji će promijeniti baš čitavi svijet.
I zapitaš se vijeruješ li još u iste stvari kao nekada... Dali se boriš za iste stvari kao nekada? I dali si snovi koje si jednom davno sanjala još uvijek tu? I ne nalaziš odgovor...
I pitaš se dali si zbilja zaboravila pronaći smisao... I dali si postala kao svi drugi...
Dali je vrijeme da svoje tirkizne starke i žute balerinke obijesiš o klin i pridružiš se svima ostalima??
Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve
Nisam rođen da budem heroj
Shvatiš da pisanje ne nalazi put do pravih stvari i da ponekad nije dovoljno da budeš pošten i igraš po pravilima.
Možda je vrijema da olovku isto obijesim o klin, jer posljednje vrijeme što god napišem, spremim ili obrišem...
Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme...
