***povratak ne znači mnogo***

nedjelja, 04.01.2009.

***Čupavci***



Kada sam zabrinuta, tužna ili nesretna, ja ne jedem… Ja kuham, pečem, prelijevam, mažem…
To mi je specijalnost…

Naravno sve to isto radim i kad sam sretna, ali sve to skupa ima nekakav poseban , jedinstveni okus, svaki put kad iznova kuham…
I muče me neke stvari posljednjih dana…
I tako jutros ustaneš i hodaš po starome stanu u rodnome gradu, tražeći nešto čime ćeš prikriti podivljale; zabrinute misli…
U prenjuškavanju ormara pronalaziš samo tamu, gorku čokoladu… i nekako bez razmišljanja, počneš vaditi lonce, protvone , kuhače, a jednom davno naučeni recept bez imalo truda, već je nekako tu, tu negdje u podsvijesti…
Dok topiš čokoladu i slušaš neki loš top 10 Hrvatskog radija, lakše ti je… Svu tvoju pažnju zauzima omjer, vode, mlijeka, maslaca i čokolade… I uz sve to, jednostavno zaboraviš….

Pospremaš kasnije kuhinju i razmišljaš o tome kada si posljednji put spremala čupavce…
I nekako se ne možeš sjetiti… Sjećaš se kad je bila zaherica, i zadnja rolada i veliki ručak koji si spremila jer ni si znala kud bi sa svom tom hranom, nakon što si se okrenula nakon 4 sata kuhanja…
I sve je već gotovo… I slažeš ohlađene čupavce na bijeli tanjur… Prizor ti se učini nevjerojatno poznatim…


Slažeš ohlađene čupavce i roladu na bijeli tanjur… I ispod prozora čuješ zvuk trube.. I smiješiš se… Oblačiš crnu majicu s kapuljačom i istrčavaš van…
U dvorištu ispred kuće, na zelenu Hondu stoji naslonjen Bobi, a sa stražnjeg sjedala smiješe se tri dobro poznata lica…

„-Sačuvali smo ti mjesto sprijeda… Grah se htio uvaliti, ali mi smo pobijedili…“
I smiješiš se onako kako samo ti to znaš…
I nakon višesatne vožnje stojiš ispred drvene kućice, duboko negdje u šumi, držiš čupavce i roladu, a oko tebe se širi miris roštilja i salate… I u pozadini tog savršenog svijeta čuješ smijeh i pjesmu…
Ležiš na klupici s glavom u Danielovom krilu, smiješ se, on te ljubi, a sunce nekako drukčije obasjava njegovo lice… I pokrećete lavinu izležavanja poslije ručka i svi na okupu, smijete se i prepričavate, neke prošle događaje…
I onda nisi znala da je to posljednji put da ste svi na okupu i svi zajedno...
Ali, onda to i nije bilo odveć bitno…



I slažeš ohlađene čupavce na bijeli tanjur… I prizor ti se učini nevjerojatno poznatim…
Smiješiš se… Okrećeš Danielov broj…

„-Ooo… Pa di si ti??
-Doma sam...
-Doma, doma??
-Da, doma, doma…“ i tiho se smiješiš… „-Hoće li te ona tvoja štriga pustiti do Archia??
-Ha… Neću je ni pitati… Za hamburger iz Archia pobjegao bi i iz zatvora… Kad se vidimo?
-U Iki za pola sata. Imam nešto čokoladno.
-Može… Čokoladno, oho… Jack pot…
-Ja zovem Graha ti zovi Cica…
-Uvijek ja dobijem težu zadaću…“ poklapaš slušalicu, čuješ Daniela kako još uvjek gunđa i smiješiš se...
Uzimaš bijeli tanjur sa čupavcima… Nazvat ćeš Graha iz auta…

04.01.2009. u 16:24 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2015 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

''Ipak se borim, ipak se nadam....sve manje letim, a sve više padam...I sve su jače ruke što me vuku dnu...''


"Zapamti naše uspomene, no nemoj se bojati stvarati i nove..."


"Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju."


"... moći zagrliti onoga koga voliš, kad god poželiš- to je luksuz..."

***gdije ja najčešće klikam***

**Djevojče sa predivnim osomijehom i maslačkom u rukama**
**Dječak s šestarom na četri rijeke**
**Svojim krilima uvijek mi izmami osmijeh**
**Jedna jako draga provincijalka**
**Last man standing i to sa cvijećem =o)**
**Njena zona svidjela mi se na prvo čitanje**
**mary ima zidove**
**marisi**
**bookeray**
**njegov svijet**

Mario Andretti:
Ako vam se čini da sve držite pod kontrolom, znači da ne idete dovoljno brzo.



J.R.Tolkien:
Nisu svi koji lutaju izgubljeni.





"Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life...."


ovdije možete doći do mene:
elusive@net.hr


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se