Jutro je i stojiš na prepunoj tržnici pored štanda s voćem...
Oko tebe širi se neki toliko poznati miris, ali teško ga je definirati...
Ljevom rukom probireš po limunu, dok u drugoj ruci držiš pune vrećice...
I osijetiš nečiju ruku pored svoje...
Okreneš se i ugledaš zelene oči, koje tek sasvim na rubovima postaju plave...
I sjetiš se one jeseni kada si bila brucošica i kada ti je još bilo stalo do toga što drugi misle... Kada si bila uzoni student, vrijedna svih pohvala...
I negdije u toj izmaglici sijetiš se tih istih zelenih očiju, koje tek sasvim na rubovima postaju plave.
On je već onda bio jedan od onih za koje se znalo da će biti viječni studenti... Nosio je izlizane traperice, crne starke i košulje za koje se uvijek činilo da ne idu, pobogu, ali ama baš sa ničime na ovome svijetu... Kosa mu je uvijek bila razbarušena, možda baš zbog onog malog, zvrkastog čuperka baš negdije iznad oka... I kada bi se nasmiješio imao je sasvim male rupice na obrazima... I već si onda znala; bit će najzgodniji profesor matematike kojeg si ikada upoznala...
I stajala si toga dana pored referade i čekala na upis ispita. Prišao je onako nonšalantno i mirisao na kestene ...
«- Imaš neko sranje s kojiim mogu ispuniti prijavnicu?» , i nisi mogla izdržati, morala si se nasmiješiti. Pružila si mu kemijsku, a on te pogledao svojim velikim očima.
«- I mala? Kad ćemo napokon ja i ti na kakvu kavu, ha?»
Danima poslije toga provodila si noći u njegovom zagrljaju. Provlačila prste kroz njegovu kosu i ljubila ga...
On se smijao s tobom i naslanjao svoj dlan na dno tvojih leđa svaki puta kada je htijeo osjetiti bliskost...
I nekako u vrtlogu poljubaca i zagrljaja, vi ste se izgubili, udaljili... I sve je bilo kao prije...
I gledaš u zelene oči, koje tek sasvim na rubovima postaju plave... Osijetiš njegov poljubac, sasvim blizu usana, dug tek toliko da te podsijeti kako bilo... I osijetiš njegov dlan na dnu leđa kroz svoj zeleni pulove, i osijeti se poznato, kao da je to radio i svih ovih godina...
Nasmiješiš mu se...
«- I Igore, kako Nataša?
- Ide, gura se. Kako si ti?»
< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''Ipak se borim, ipak se nadam....sve manje letim, a sve više padam...I sve su jače ruke što me vuku dnu...''
"Zapamti naše uspomene, no nemoj se bojati stvarati i nove..."
"Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju."
"... moći zagrliti onoga koga voliš, kad god poželiš- to je luksuz..."
**Djevojče sa predivnim osomijehom i maslačkom u rukama**
**Dječak s šestarom na četri rijeke**
**Svojim krilima uvijek mi izmami osmijeh**
**Jedna jako draga provincijalka**
**Last man standing i to sa cvijećem =o)**
**Njena zona svidjela mi se na prvo čitanje**
**mary ima zidove**
**marisi**
**bookeray**
**njegov svijet**
Mario Andretti:
Ako vam se čini da sve držite pod kontrolom, znači da ne idete dovoljno brzo.
J.R.Tolkien:
Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
"Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life...."
ovdije možete doći do mene:
elusive@net.hr