***povratak ne znači mnogo***

utorak, 03.06.2008.

***Jer nije kraj***

Jutro je…
Pomalo je sparno, osjeća se onaj toliko poznati miris ljeta u zraku. Srećom, vjetar ublažuje toplinu. Kosa ti leprša oko lica, smiješ se sama sebi dok razgovaraš na mobitel i dogovaraš sastanak istovremeno pokušavajući izbalansirati nošenje laptopa i kave u jednoj ruci i prevelike, šarene torbe u drugoj ruci dok paziš da ti se skice novoga projekta smještene pod ruku ne rastresu….

Gledaš na sat. Opet ćeš kasniti. Ubrzanim korakom prelaziš preko vrha garaže pazeći da ne zakačiš koji od žuto obojanih zidića, jer ipak si sklona tome.

Gledaš vrh svojih žutih balerinki i završavaš razgovor. Smiješiš se…
„Dvije minute tišine do ureda.“, pomisliš. Smiješiš se i dalje, popravljaš skice ispod ruke… I dobiješ neopisivi poriv pogledati prema stepenicama Filozofskog. Sjetiš se da imaš obranu ubrzo… I tamo sasvim blizu stepenica ugledaš siluetu kako ti maše. Staneš i pokušavaš razabrati tko je. Približava se ubrzanim korakom. I shvatiš, to je Šarmer u još jednoj od svojih lijepih markiranih košulja…
Pozdravlja te, zove na kavu… Nasmiješiš se pokažeš u ruke i spomeneš sastanak, jer već i onako kasniš…
„Javit ću ti se, danas sam tu, otići ćemo na kavu.“, čuješ kako izgovara, spustiš pogled i promrmljaš nešto što je trebalo zvučati kao, „ok, zovi“ , ali bilo je daleko od toga…

Odlaziš brzim korakom prema uredu, i misli ti zaokuplja samo današnja prezentacija i dobro osmišljen razlog…

Kao trebala bi na ručak, ali ti uzimaš pauzu za jednu kratku, ukradenu kavu sa Crvenokosom. Smijete se… Priča o faxu, i ona završava… Priča o tom kako ide dalje i jedva čeka neke nove izazove… I opet se smijete.
Zvoni mobitel. Bez gledana displeja javljaš se. S druge strane čuješ njegov glas, poziv koji je obećao. Crvenokosa ustaje, mora na kolokvij. Smiješiš joj se i odmahuješ dok prelazi preko zelenog dijela Konta.
Govoriš mu gdje si, pomalo nevoljko, ali ipak, obećala si. Naručiš još jedan ledeni čaj i kavu. Dolazi sjeda. Smiješi se i jede.
Slušaš ga dok priča.
Priču prekida zvonjava njegovog mobitela. Nasmiješi se, ispriča, samo da skokne do ureda, tu je blizu.
Ostaješ sjediti, čekaš. I nakon dvadeset minuta, shvatiš da ćeš opet zakasniti na sastanak i da nema smisla čekati. Šalješ poruku i odlaziš. Na putu si prema uredu i čuješ njegov glas iza sebe. Okrećeš se. Smišlja razloge i opravdanja.
„-Uredu je.“, čuješ sebe kako izgovaraš….
„-Ne nije, ne razumiješ.
-Razumijem. Imaš posla. Imam ga i ja. Upravo žurim na sastanak.
-Ne. Zbilja ne razumiješ. Ja sam zaboravio da ti tamo sjediš. Ja sam išao kupiti sok i krenuo prema autu.“
I čuješ onaj poznati zvuk lomljenja iz crtića. I nisi sigurna što je puklo. Podigneš glavu i pogledaš ga svojim smeđim očima. On više ne zaslužuje od toga.

I nasmiješiš se. Jer nje kraj. Stegneš jače ručku torbe laptopa u lijevoj ruci. Još jednom se nasmiješiš i zakoračiš na pješački ka drugoj strani ulice.
I ne, ne okrećeš se.

03.06.2008. u 14:03 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Prosinac 2015 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

''Ipak se borim, ipak se nadam....sve manje letim, a sve više padam...I sve su jače ruke što me vuku dnu...''


"Zapamti naše uspomene, no nemoj se bojati stvarati i nove..."


"Istina je kao nebo, a misao je kao oblak. Istina je tamo negdje gdje se mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju."


"... moći zagrliti onoga koga voliš, kad god poželiš- to je luksuz..."

***gdije ja najčešće klikam***

**Djevojče sa predivnim osomijehom i maslačkom u rukama**
**Dječak s šestarom na četri rijeke**
**Svojim krilima uvijek mi izmami osmijeh**
**Jedna jako draga provincijalka**
**Last man standing i to sa cvijećem =o)**
**Njena zona svidjela mi se na prvo čitanje**
**mary ima zidove**
**marisi**
**bookeray**
**njegov svijet**

Mario Andretti:
Ako vam se čini da sve držite pod kontrolom, znači da ne idete dovoljno brzo.



J.R.Tolkien:
Nisu svi koji lutaju izgubljeni.





"Hold on, hold on, my brother.
My sister, hold on tight.
I finally got my orders.
I’ll be marching through the morning,
Marching through the night,
Moving cross the borders
Of My Secret Life...."


ovdije možete doći do mene:
elusive@net.hr


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se