nedjelja, 04.02.2018.

U TAJANSTVU NOĆI





U tajanstvu noći jedna svijeća gori
kroz tišinu, iz daljina
prolama se krik
i sjaj žednog oka
vapaj duše gladne
grč i duboka
neviđena bol.
Kroz tajanstvo noći
misao ne spava
kuca, kljuca
razlog traži,
spokojstvo razara
i pita se čemu
karika kad pukne
cijeli lanac pada
i zašto kad čemer pokuca
izgubi se svaka nada
i koliko treba
da se prijeđe crta
da zamagli se vid
koliko to treba
čovjeku da padne
i ne želi prijeći
i taj zadnji zid...

U tajanstvu noći dogorjela je svijeća
ugasio se plam
i sjaj žednog oka
vapaj duše gladne
i sav životni sjaj
U tišini sobe samo suza dječja
i pitanje teško što razdire um
zašto je sreća tako daleka
i koliko to jako duša jaukne
pa da i najjača karika pukne....








10:26 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 04.12.2017.

U HALJINI BIJELOJ

Zastade mi pogled;
raskošno se smiješiš
okupana suncem
zoveš me da priđem
stazom tvojom kročim
da udahnem mirise
nekih prošlih dana
a studen dok ledi
i bjelinu stvara
haljina se tvoja
preda mnom rastvara
I pogled se diže
a duša treperi
stope puta znaju
tek poneki šušanj
daje mi do znanja
da stranac sam samo
što na tren tu stade
u ljepoti ovoj zaustavi vrijeme.
Zaleprša veo te raskoši bijele
takne me po kosi
zasuje sa grana
inje pršti svuda
Hvatam niti tvoje
u krunu ih pletem
ponosno je nosim
kao zavjet prošli
cjeline što pripadnost
zavičaju stvara...




21:35 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 27.11.2017.

NAPIŠI MI PJESMU

Napiši mi pjesmu
duboku i sjetnu
sa riječima što bole
Napiši mi pjesmu
o čežnji, daljini
razumjet će oni koji vole.

Ne piši o proljeću
livadama mednim
uličnim sviračima
il' noćnim kupačima
Ne piši o snovima
na staklenim nogama
o lažnim nadama
suzama i bolu svitanja
Piši o maglama
konjaniku žednom
i izvoru što za njega teče
Piši o sreći, zagrli daljinom
poljubi me vjetrom
utopli ovo hladno veče.
Rasplamsaj vulkane
probudi gejzire
nek leptiri zaigraju
svoj posljednji ples
Voli me noćas
kroz stihove strasne
utišaj u meni
i najmanji bijes.

Napiši mi pjesmu
o tebi i meni
nek' samoća ispusti
svoj posljednji krik
Napiši mi pjesmu
duboku i sretnu
napiši mi noćas
bar još jedan stih...




14:31 | Komentari 18 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 06.11.2017.

POSLJEDNJI SAN






Koliko dugo me nije bilo tu? Tri ili četiri godine, ili možda pet? Kako sam uopće dopustila vremenu da me tako prevari, da prođe kraj mene a ja da se i ne osvrnem? Čudni smo mi ljudi; u vječnoj potrazi za prioritetima, prioritete zaboravljamo.
Šuma, velebna i stara, izdiže se iznad mene. Još pokoji list treperi na vjetru, čeka svoj red da se pridruži bogatom plaštu koji mi šušti pod nogama i odaje svaki novi korak. Mirno je. Nekako nestvarno tiho. Kao da se može naslutiti nadolazeći kraj.
Koračam polako, ne želim remetiti ovaj sklad. Želim upamtiti svaki miris, svako to stablo, svaku bukvu na kojoj je zabilježena neka nesretna ljubav. Pogled mi privuče stablo sa nekoliko stihova. "Šoco moja"....Bože, koliko dugo nisam čula ovaj izraz, inače nekad često korišten u ovom kraju. Nasmiješim se...izgleda da "šoca", inača naziv na intimnu prijateljicu, ljubavnicu, nije bila samo šoca, nego mu je i prirasla srcu. Tko bi razumio ljubav. Ispod stihova godina 1948. Autentično ili ne, ostaje svjedokom jednog vremena i jedne ljubavi. Samo nekoliko koraka dalje neko drugo stablo i neko drugo svjedočanstvo.
Ispred mene proplanak, a na njemu malo seosko groblje. Okruženo šumom sa svih strana. Nema čak ni ograde. Desetak grobova veličanstveno stoje i čuvaju svoje tajne. Groblje zaista nije mjesto gdje se čovjek može osjećati opušteno, ali ovo mjesto, samim svojim položajem i čudnom, nestvarnom mirnoćom koju pruža, prošlošću koja vrišti iz svake pore, svakog starog spomenika, svakog tog drveta koje ga okružuje, kao da zove i ukazuje na sklad, simbiozu čovjeka i prirode.
Palim lampaše, sa spomenika me gledaju dva poznata lica. Znam, kriva sam što me dugo nije bilo, ali znam i da ćeš mi oprostiti kao što si uvijek opraštala moje nestašluke, onako sa prijekornim smješkom, kojeg zapravo i nisam trebala primijetiti, ali sam ga uvijek primjećivala, prešutno i znala sam što znači. Pamtim i svaku tvoju mudrost, pa i zadnje riječi koje si mi uputila prije nego si odlučila otići; riječi o snazi žene. Tada ih nisam razumjela; danas itekako znam što si mi tada govorila.
Lagani vjetrić njiše stare krošnje, sunce na zalazu probija se kroz šikarje do velebnih stabala. Duboki jarci čuvaju tajne davnih zbjegova, kada je šuma i njene strmine bila jedino utočište pred neprijateljskim vojskama. Stara debla čuvaju i priče o zabranjenim ljubavima, ukradenim poljupcima, izmamljenim uzdasima, pastirima i njihovim stadima, skloništima ljubavnika. Sve je još tu, treperi negdje u zraku, u svakoj pori starih stabala, budi sjećanja davno ispričanih priča.
Odlazim. Kažu mi da će šumu sasvim porušiti idućeg proljeća. Sa svakim porušenim deblom umrijet će i jedno sjećanje.
Spavaj šumo.
Sanjaj svoj posljednji san.







07:46 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 31.10.2017.

JESENJA

Nebom plutaju laži
uokvirene, sedefaste, fine
a ti treperiš na vjetru
treseš se i drhtiš
dal' od straha
ili dolazeće zime
Još juče bio si zelen
uživao u majčinom krilu
danas je krošnja opustjela, tiha
smežuran, žut i sam
čekaš red
na ovom jesenjem piru
I pitaš se dal' to je vjetar
ili sudbine dah
što kida te i lomi
i ova kap što tijelom ti klizi
dal' magle je trag
ili je to suza što nazire kraj
I padaš
i padaš
vjetar te nosi
a krošnje pjevaju svoj jezivi poj:
znaj sve je zatvoren krug
početak i kraj
sve što je bilo
i što treba doć'
iz pepala si stvoren
u pepeo ćeš poć....








19:33 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 25.10.2017.

ŽIVOT S ALZHEIMEROM

Cijeli dan se pakira. On mora svojoj kući, roditeljima, a roditelji su mu mrtvi već više od dvadeset godina. Odgurnuo ju je, pala je. Nije više mogla, nije više imala snage. Ovo je već peti put danas da ga traži po selu. Od tableta koje su mu dali nema nikakve koristi, a nadala se, baš se ponadala, da će imati bar malo mira. Pa i njoj je već sedamdeset i neka i nema više snage. Sve je agresivniji, sve češće nalijeće na nju...nije joj s njim nikada tekao med i mlijeko ali ovome se nije nadala ni u najgorem snu. Bio je alkoholičar, sve što pamti su samo svađe i modrice. Od kad su mu dijagnosticirali demenciju, život joj se pretvorio u pakao. Poželjela je da ga nema, neka joj Bog oprosti, ali ovako više ne može. Srami se susjeda koji uskaču kako koji može i pomažu joj da ga traži dok odluta. Kažu joj da ga smjesti u neki od domova, ali od kud joj novac za tako nešto? Njegova i njena mirovina zajedno iznose tek nešto više od dvije tisuće kuna, a djeca...djeca su otišla svojim putem; dođu, pogledaju ga, mašu glavom i suosjećaju s njom....i to je sve.
Dolazi još jedna noć a s njom i neizvjesnost novog dana.


21:27 | Komentari 26 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 24.10.2017.

VRIJEME ZA VRIJEME

Kažeš Vrijeme je
a ono se ceri
izmiče i krade
probuđene snove
iluzije lažne nade
Strpljenju me učiš
zagrliš daljinom
pošalješ mi osmijeh
kroz titraje blagog vjetra
dotakneš me lišćem
što jesenski odar sprema
Znam, sjenka si moja
al puteve ja tražim
puteva se sjećam
sjećam, al da ne osjećam
Začeto u suzama
na suzama i počiva
I opet je jesen
doziva me list na putu
i kiša što rominja
Opet su magle
sivilo prosule
nekim starim stazama
Nasmiješim se vrapcu
što po prozoru kljuca
mahnem oblaku
što nebom pluta
Zaustavim vjetar u taj čas
i pitam:
Ima li Vrijeme vremena za nas...
















20:10 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 19.10.2017.

CIJENA OBRAZA

.....nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi....

Vijest da se udala za svekra odjeknula je kao bomba; neočekivano i potpuno iznenađujuće za ove prostore, ostavivši i one najpoznatije radio Mileve u čudu. Udavale su se sredovječne udovice za mlađe, udavale se i za mnogo starije, one sa jednom nogom već dva metra ispod zemlje, vidio ovaj svijet već čuda svakojaka, ali za svekra, pobogu?
I kako to obično biva, najžešći kritičari su oni sa najviše putra na glavi.
Prije nekoliko godina ostala je udovica, sama sa svekrom i bez ikakvih prihoda, osim njegove gastarbajterske mirovine. Djeca su se odavno razišla i žive svoje živote, a živjeti se mora. Osigurala je svoju starost, ali pri tom nije računala da će svojim postupkom izgubiti djecu, koja tu vijest nisu primila onako kako je očekivala.
Sve u životu ima svoju cijenu.









15:49 | Komentari 28 | Print | ^ | On/Off |

subota, 23.09.2017.

TKO O ČEMU....

Tko o čemu, ja opet o hrani.
Vikend je vrijeme za obitelj i fine zalogajčiće. Danas ću vam predložiti jedan skromniji kolačić; skroman po sastojcima, ali ne i po okusu. Ovaj starinski recept našla sam na internetu prije nekoliko godina i od tada je dobio počasno mjesto na našem jelovniku. Svi ga volimo, a zaista je jednostavan i brz za napraviti.

ŠTRUDLICE

200g masti
150g šećera u prahu
2 velike žlice jabučnog octa
9 žlica hladne vode
550g brašna
1 žličica sode bikarbone

Umijesiti tijesto i ostaviti na hladnome sat vremena.
Podijeliti tijesto i valjati na tanke trake. Puniti pekmezom po želji. Predlažem domaći pekmez, ako ste u mogućnosti. Moj izbor danas je bio domaći pekmez od dinja.



Zarolati i rezati štrudlice, staviti u pleh i ispeći. Nemojte ih dugo peći, samo da malo porumene. Pečene, još vruće štrudlice uvaljati u šećer u prahu.



Ako je potrebno, navedenu količinu brašna korigirajte po potrebi. Moram priznati da vagu u kuhinji nikada ne koristim, kod mene je sve odokativno, a vjerujem i da svaka od nas zna pod prstima kakvo tijesto mora biti.

Uživajte u štrudlicama sa okusom nekih prošlih vremena....


15:09 | Komentari 23 | Print | ^ | On/Off |

petak, 22.09.2017.

SOMBORKA ILI SAMOBORKA

Ima li išta ljepše u ovom našem blogo svijetu nego kad ranim jutrom, uz prvu jutarnju kavu ugledate svoj post na naslovnici?
Lijepo je vidjeti da je Uredništvo prepoznalo ono nešto u napisanom, što bi i ostalima moglo biti zanimljivo, ali nije lijepo vidjeti preinake originalnog teksta, naročito ako te preinake daju drugi smisao objavljenom tekstu. U ovom slučaju nije isto radi li se o staroj sorti paprike "somborka" ili pak, narodski rečeno o sorti babure "samoborka", kako je Uredništvo "prevelo". Radi se o dvije različite vrste paprike. Ne želim sad ulaziti u detalje uredničkog lapsusa, radi li se o slučajnoj grešci izazvanoj nepoznavanjem teorije ili je nekome zasmetao prekodrinski naziv sorte, ali smatram svojom svetom blogerskom dužnošću objasniti o čemu se radi.
Dakle, Samobor i Sombor, dva prelijepa grada, jedan u Hrvatskoj, poznat po kremšnitama i prirodnim ljepotama, a drugi u Vojvodini, zasigurno jedan od najljepših vojvođanskih gradova, između ostalog poznat i po paprici somborki, koja potiče iz tog kraja. Naziv sorti obično se daje po institutu gdje je nastala ili po kraju gdje se počela uzgajati, ako je autohtona.
Majkovačka žuta, sorta paradajz paprike, poznata i izvan granica nekadašnje nam države, nastala je u Majkovcu, selu pokraj Virovitice i uskoro je postala svojevrsni brend tog kraja. No, naziv sela nekome nije dobro zvučao 90-ih, pa je tadašnji Majkovac preimenovan u Žlebine, ali još nisam čula da itko igdje spominje sortu "žlebinska žuta". Naziv sorte je ime, zaštitni znak, ono po čemu se sorta prepoznaje svugdje u svijetu i razlikuje od svih ostalih.
Paprika ko paprika, reći ćete, u konačnici je važno kakvog je okusa kad se jednom nađe na stolu i u principu ću se složiti jer o ukusima a i okusima se ne raspravlja, ali sam kao agronom i dugogodišnji proizvođač paprike morala reagirati. Profesionalna deformacija.




slika: paprika sorte "somborka"
izvor: net


10:49 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se