Edhel Taurë
petak, 27.03.2009.
peeping tom
Mjeseci su nas rascvjetali na jaglace vremena, prolazimo jedni pokraj drugih lagano kimajući glavama
Ulice su prazne u večernjim satima prožete duhovima naše prošlosti
Susjedi još ponekad izlaze u dvorište i dozivaju žutog mačka
Sjedim u sobi petkom popodne i biram tvoj broj, iako se svaki put javlja tuđi glas
Sjedim na podu uz krevet i gledam vani, ispijam pregorku kavu i sklapam oči
Sunce blijedo i staro od otuđenih duša prodire kroz svrknuta stakla
Od prljavih inspektora i drvenih ženica što se vraćaju kućama svojim muževima ili svojim mačkama
Razabirem samo tragove starih bojišta
RASTRGANIH živina i podjeljenih crijeva u ustima crljenih pasa nemalo sličnih gospodara
Samo jedna scena se odigrava u mojim mislima
Odlaziš... Očima mi govoriš stvari, nestaješ, isčezavaš, svoj posljednji pogled upućuješ meni
Traje beskonačno, kao dvjesto jebenih stranica ispisanih fontom 9 stane u taj tvoj pogled
Zašto, pitaš zašto, zašto, zašto...i ostavljaš ga u zraku da lebdi i polako se raspada na sve sitnije komadiće
Zašto? Ne znam, ali tako je trebalo biti. Netko je trebao prvi otići.
:) smijem se jer godine su iza nas, i mlačno je osjećanje to
Cvjetak mali pokraj sjećanja na tebe
May 1999
