Edhel Taurë

petak, 16.01.2009.

2 ujutro


Sjedim na kauchu, noge na stolu, prekrižene i jedem jabuku. Zelenu naravno.
Gledam u plafon, filozofski položaj. Zeleni, lagano karirani. Zanemarimo temperaturu.
Razmišljam o nedoumicama, moralu, katastrofama, apsurdima i tako to.
Potom mi pogled padne na moj mac i on značajno namigne.
Kad ja dobijen različita mišljenja o nećem, sad je tu u igri film The man from the Earth,
uglavnom izaberem "pusti da stoji" pasivu. Neću dirati to jer bi me moglo napasti i pojesti i onda šta. Krumpir. Zeleni.

Uglavnom ja šmugnem prstima po staklenom touchpadu, tri prsta tamo, dva prsta vamo i tako malo vamo tamo, shus muc i pucnem film.

Film je statičan, nije udarac u trbuh, ali ima kraj kakav ja volim. X files kraj... ili petak 13 kraj... ili je možda čak The Contact kraj najbolji opis. Misli se da se riješio problem, a zapravo ostane visiti u zraku o čelični amortizer.

Sada spavam negdje u dalekom svijetu, ostavljam da svijetovi odlaze do aparata i sipaju si mlijeko u zdjelu i koriste iste one pahuljice, ali meni to "kao" nije ništa tako značajno jer su moja jutra bez pahuljica i nikad se neće promijeniti.

Odlazim se zarediti.

Poredak mi se nikako nije sviđao otkako sam izašla. Vrata su bila bijela, a pod je bio prekriven crnim mramorom, tu i tamo pokoja crvena ruža. Mislim da sam bila bosa i da mi je neki vrag bio u glavi kad sam ga držala na nišanu.

Popila bi sedam kava i obrijala ovcu do kraja svako jutro, ali nešto allo allo nije vallja llo..
Ah jebiga, otkočila sam i skoncentrirala sam se na potpunu statiku.

Jedan manje više. Rečenica glupa u pm x 3, ali ono. Stojim iza velikog pakiranja papra (ironije li moje prevelike za konfecijski broj) i naslanjam pušku. Koncentracija.
Smještam ga ukriž.

Ide li himna ... neće himna, to je previše sensibilno. Trigger, trigger.
Uh fakat sad. Sad mi ispred mete prolazi osrednje uvijena trepavica.
Kud su nju smjestili u ovu septoletu. hulahopka d.0.0

Smijeh iza mojih leća. Oh pa to sam samo ja. Jao mrdnem li se ovo bi moglo završit konačnim činom ili ti završnim općenjem u crvu.

Kojekakav kauboj kao ja mora znati jedno pravilo.
Operi zube prije triganja, moglo bi ti se zamagliti staklo od propuha.
Nije lako kad pljuneš usred kakaovca.
Šta će jadna koala reći na tvoje idijotsko histeriziranje oko bačve sa tajlandskom paštetom.

I tako ja stojim slušajući afričku arambažu, zakeljenih u ušiju slušatelja i pratim metu.
Čujem iza sebe ono uobičajeno, guja guja na 1 sat, guja guja na 1 sat.

Povlačim i skidam ja metu napokon. Amen. Šalu u vrtal. Skačen ja do elevatora i pucan u sigurnosnu kameru. Jako sigurnu. Sjekira bi bila sigurnija od Raskoljnikova nego ta kamera od UV faktora kao što san ja.

Skidan odjeću i presvlačin se u crvenu haljinu. Palim ostatke i bacam ih u rupu koju san
odalamila frezon.

Firzura. Špageti i pol.
Uzimam svog tuljana za uzicu i marširamo kroz predvorje. Crni mramor i pokoja crvena ruža.
"Gospošice!! Goooospošice!!"
Okrećem se ženstvenije što može jedna religijska ličnost i uzima zamaman pogled pun nevine hladnoće.

"Daaa?"

"Ispao vam je revolver."

"Ah Tončijeva igračka... kiselo se nasmešim i ubacim tovaru u usta lodan pištolj"

Veseli francuz mi je nastavio mahati dok se nije zabio u obližnji stup, a ja sam molila
alaha da ovome ne ode gubica u vazduh.

Tonči zasnifa na taxi pa mi uzmashimo tri puta tri na lijevo kroz katanac.
Zaruflamo niz ulicu dok su madane vrtili kocku sira o pečeni radijator gorika na zdepastom karfiolu.

Kanarinaz ljudi, teški kanarinaz!



*katanac == lokot, *freza == rezač metala







16.01.2009. u 11:21 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.01.2009.

LP - Live At Milton Keynes


Proižimanje jučerašnjeg, današnjeg i sutrašnjeg uzimavši od svake boje, mirisa i zvuka... po malo.
Njegov glas koji ulazi u svake pore misli, njegove ruke koje sežu prema visinama po kojima klize vijugave tetovaže, vatrene i duša koja se gubi u njegovim očima, lice izobličeno od starenja, ali isti okus, veolenika sjećanja.
Tundre i glakolika isijavanja prelaze zelena iskrenja u područjima topline.
Zidovi ispisani drevnim runama odmazani krvlju, ispijenih lubanja i čistih plavih nebeskih oblaka i crvenih zvjezda udaljenja.
Napuknuća u sferama introspekcije i livadama srpova, ljetnih kiša i zmajeva na vjetrovima zlaćanog sunca
Crveni vrisak, hladni metal i tupa bol...

Jedino zamjeran mr. Hannu na unakazivanju macbooka s crnom izolirkom. Ono fakat

15.01.2009. u 00:34 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.