Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

------> Popis lektira <------

Alkar - Dinko Šimunović
Božanstvena komedija - Dante Alighieri
Decameron - Giovanni Boccaccio
Don Quijote - Miguel de Cervantes
Pustolov pred vratima - Milan Begović
Romeo i Giulietta - William Shaekspeare
Hamlet - William Shaekspeare

utorak, 18.11.2008.

Giovanni Boccaccio: Decameron



Pisac:

Giovanni Boccaccio je talijanski pripovjedač i humanist. Rođen je u Parizu 1313., a umro je 1375. godine. Školovao se u Napulju. Najveći je dio života proveo u Firenzi, gdje je obavljao razne državne funkcije i bavio se književnošću. Bio je nezakonito djete jednog trgovca bankara i njegove žene. Ostavio je opsežan književni opus na latinskom i talijanskom jeziku. Proučavao je Danteov život napisavši 1353. g. ''Život Danteov'', a glavno mu je djelo upravo ''Decameron''. Ostala djela: spis ''O zgodama uglednih ljudi'', zbirka životopisa ''O znamenitim ženama'', ''O rodoslovljima poganskih bogova'', itd.

O djelu:

Sama riječ decameron dolazi od grčkih riječi deka hemeron, što znači deset dana. Dakle, riječ je o knjizi o deset dana. ''Decameron'' je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevojaka (Pampinea, Filomena, Elisa, Neifile, Emilia, Lauretta, Fiammetta) i tri mladića (Panfilo, Filostrato, Dioneo). Oni 1348. g. Bježe iz Firenze zbog kuge koja hara gradom i najprije se sastaju u nekoj crkvi, a zatim odlaze na selo. Žive u zabavi i poštenju, a da bi im brže prošlo vrijeme, svaki od njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kraljica ili kralj toga dana.

1. dan - nema određene teme
2. dan - o hirovima fortune
3. dan – o ostvarenim ljubavnim željama
4. dan – o tragičnim ljubavima
5. dan – o ljubavima koje nakon niza prepreka završavaju sretno
6. dan – brzi i duhoviti odgovori
7. dan – o podvalama žena na račun glupih muževa
8. dan – o šalama i podvalama u kojima stradaju glupaci
9. dan – nema određene teme
10. dan – o velikim plemenitim djelima

Boccaccio započinje pripovijedanje snažnim realističnim opisom pošasti kuge 1348. g. u Firenzi. No njegova reakcija na strašni događaj nije mistična skrušenost i pesimistična negacija vrijednosti ljepote života, već naprotiv, himna vitalnoj snazi mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode.

Prvi dan, prva novela:

MJESTO RADNJE: Toscana; Burgundija
VRIJEME RADNJE: vjerojatno 1301. g.

CIAPPELLETTO: prevarant, ubojica, krivotvoritelj, psuje Boga, nikad ne ide u crkvu, lažno svjedoči...
''Bio taj čovjek gizdavko, niska rasta...''
''... bio je notar i silno se sramio kad bi se pokazalo da neka njegova isprava nije krivotvorena...''
''Za sitnicu je psovao i kleo Boga i svece na sva usta, jer je više nego itko drugi bio gnjevljiv. U crkvu nikad zalazio nije, a svetim sakramentima rugao se pogrdnim riječima.''

Ser Capparello, poznatiji pod nazivom Ciappelletto, bio je veliki prevarant iz Toscane, koji je u svome životu imao brojne velike grijehe pa je zbog toga bio najveći grješnik toga doba. Musciatto Franzesi, bogati trgovac koji odlazi iz toga kraja, unajmio je Ciappelletta da ode Burgunđanima utjerati dug, a ako to učini, dobit će dio duga i nešto robe. I Ciappelletto se zaputi u Burgundiju, gdje ga nitko nije poznavao.

U kuću ga primiše dvojica braće, lihvari. No, za vrijeme boravka kod njih, Ciappelletto se smrtno razboli. Bojeći se što će ljudi reći, braća odluče pozvati fratra da ispovijedi Ciappelletta i da mu da bolesničko pomazanje. I Ciappelletto pristane. Nedugo zatim, u kuću dolazi fratar. I tada mu Ciappelletto počne pričati takve laži, no fratar to nije shvatio. Ciappelletto mu je rekao da se ispovijeda svaki tjedan, da nije spavao sa ženom, da nikad nije ubio, da je išao u crkvu i štovao dan Gospodnji i mnogo toga drugoga što nije bilo istina. Fratar mu je dao odrješenje i posljednju pomast. Čuvši to, braća su se lihvari nasmijali do suza i pao im je kamen sa srca. Nekoliko je sati kasnije Ciappelletto umro i fratri ga zakopaše u dvor u samostanu. Od tog ga trenutka narod počne slaviti kao sveca i još i danas to čini.

Treći dan, prva novela

MJESTO RADNJE: Lamporecchio, nedaleko od Pistoie u Toscani
VRIJEME RADNJE: neodređeno

MASETTO: lukav, dosjetljiv, snažan, zgodan mladić
''Netko nam za taj posao treba, a on je snažan i svaki će posao obaviti.''
''Među onima koji su ga radosno dočekali bio i neki krupan i snažan momak, pa kao seljak i naočit, a zvao se Masetto.''

Nedaleko sela se Lamporecchija nalazi ženski samostan u kojem je do nedavno vrtlarom bio dobrodušni starčić Nuto koji je otišao jer nije bio zadovoljan plaćom pa mu je nadstojnik rekao da pokuša naći novog vrtlara.

To je doznao i mladi Masetto te je smislio plan kako da uđe u samostan: pravit će se nijem. Smišljeno – učinjeno. Masetto je došao do samostana te je pokretima pokazao nadstojniku da mu da nešto za jesti, a nakon toga mu je napravio neke poslove te ga je nadstojnik zaposlio kao novog vrtlara.

Nakon nekog su vremena opatice počele razmišljati o užitku kojeg muškarac može pružiti ženi. Htjele su to iskušati, iako su se zavjetovale Bogu na vječno djevičanstvo. Tako su smislile plan kako će to uraditi s Masettom. On se pravio da ništa nije čuo i samo je čekao. Prvo su samo dvije to učinile, pa su im se još tri pridružile, pa još tri, i naposljetku i glavarica. On je nakon nekog vremena iznemoćao te je rekao glavarici sve, pa i to da ili neka ga otpusti ili neka mu pomogne.

Ona nije mogla vjerovati da on govori pa joj je on rekao da je to Bog učinio čudo i razvezao mu jezik. Nakon nekog je vremena nadstojnik umro pa je Masetto dobio njegov posao, a opatice su mu rasporedile posao tako da je mogao izdržati. Kada je i glavarica umrla, Masetto se vratio kući bogat i živio sretno tih nekoliko godina života koji mu je preostao.

Peti dan, deveta novela

MJESTO RADNJE: Campi, selo nedaleko Firenze
VRIJEME RADNJE: između 1348. i 1353. g.

FEDERIGO: skroman, hrabar, vješt, cijenjen
''Među ostalim lijepim zgodama rado je kazivao o nekom mladiću, sinu gospara Filippa Alberighija, Federigu po imenu, koji je živio u Firenci i po vještini u oružju i dvorjanstvu bio cijenjen iznad svih gospodičića u Toscani.''

GIOVANNA: plemkinja, lijepa, čestita
''Kako se među plemićima često dešava, uzljubi on monnu Giovannu, gospu plemenita roda, u ono vrijeme jednu od najljepših i najljupkijih u Firenci.''

Federigo degli Alberighi voli monnu Giovannu, no ljubav mu nije uzvraćena. Živeći rastrošno zbog nje, naglo osiromaši, te mu na koncu ostane samo njegov sokol. U međuvremenu, Giovanni umire muž i ostavlja joj svo bogatstvo, a i sin joj se teško razboli i nedugo zatim umre. Kada Giovanna dođe Federigu u posjet, on ju, nemajući ništa drugo, pogosti svojim sokolom. Pošto ona to sazna, promijene joj se osjećaji prema njemu, ona ga uzme za muža i učini bogatim.

Deveti dan, druga novela

MJESTO RADNJE: Lombardija, samostan
VRIJEME RADNJE: neodređeno

ISABETTA: lijepa, mlada; iako redovnica, zaljubila se
''... u kojemu je među ostalim opaticama živjela prekrasna i plemenita roda mladica, a zvala se Isabetta.''

USIMBALDA: časna majka, dobra i pobožna, no ima ljubavnika
''Prvo se dogovore da će je tužiti glavarici, gospi Usimbaldi, koju su one, i svi ostali koji su je poznavali, smatrali za vrlo dobru i pobožnu ženu.''

Glavarica nekog samostana ustane u mraku kako bi zatekla optuženu opaticu s ljubavnikom u postelji, pa se u brzini zabuni i umjesto svog prijevjesa na glavu stavi gaće nekog popa koji je s njom spavao. Okrivljena opatica to opazi i upozori je, a časna majka joj oprosti grijeh i dopusti da se slobodno sastaje sa svojim dragim.

Deseti dan, deseta novela

MJESTO RADNJE: dvor markiza di Saluzza
VRIJEME RADNJE: neodređeno

GUALTIERI: pametan, razborit, voli svoju ženu
''Oženiti se i djecu imati ne bijaše mu ni na kraj pameti, stoga su ga smatrali za jako pametna momka.''

GRISELDA: lijepa, ponizna, ljupka, uljudna, voli muža i djecu
''Izim toga, bila je tako ponizna i pokorna svom mužu da se on osjećao najsretnijim i najzadovoljnijim čovjekom na svijetu.''
''Bila je, kako već rekosmo vitka stasa i krasna u licu, pa kako je lijepa bila, ubrzo postane tako mila, ljupka i uljudna, kao da nije Giannucoleova kćerka i kao da nije još do jučer ovce pasla, nego kao da je kći plemića, pa su joj se svi oni koji su je prije poznavali divili.''

Markiz od Saluzza, na molbu svojih podanika da se oženi, uzme po svojoj volji za ženu kćerku nekog kmeta. Ona s njim rodi dvoje djece koje on tobože dade pogubiti, da bi vidio voli li ga žena usprkos tomu. Potom, hineći da mu je omrzla i da je drugu ženu uzeo, potjera je u samoj košulji, a dovede kući svoju kćerku kao da mu je to nova žena. Kad vidje da Griselda sve to strpljivo podnosi, zavoli je još više i dozove natrag. Pokaže joj njenu već odraslu djecu, te je on i svi ostali prime s najvećim poštovanjem kao pravu markizu.



KoMeNtIrAj (1) { Bom Chicka Wah Wah } #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se