Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

------> Popis lektira <------

Alkar - Dinko Šimunović
Božanstvena komedija - Dante Alighieri
Decameron - Giovanni Boccaccio
Don Quijote - Miguel de Cervantes
Pustolov pred vratima - Milan Begović
Romeo i Giulietta - William Shaekspeare
Hamlet - William Shaekspeare

utorak, 18.11.2008.

William Shakespeare: Hamlet



Pisac:

William Shaekspeare je najveći engleski i, po općem mišljenju, svjetski dramatičar. Djela ovog originalog genija ne izumiru i ne podliježu nikakvim apriornim pravilima.

Rođen je 1564. (iste godine rođeni su i G. Galilei i Michelangelo) u Stratfordu na rijeci Avon u imućnoj trgovačkoj obitelji. Umro je 1616. u rodnom mjestu (iste godine umire i Cervantes).
Godine 1577. obitelj mu je osiromašila, a 1582, s 18 godina, ženi se 8 godina starijom Ann, s kojom je imao troje djece. Veliki dio života, od 1585, provodi u Londonu živeći i radeći kao glumac, redatelj i pisac drama. Pretpostavlja se da je bio i dioničar, tj. suvlasnik poznatog kazališta Globe. Za života je isposlovao i plemićki grb.

Pisao je drame (36 ili 37 drama), poeziju (154 soneta) i poeme (Venera i Adonis, Otmica Lukrecije). Drame se dijele na:
1. kraljevske drame (historije)
2. komedije
3. tragedije
4. 'romantične igre'

Do 1600. godine u njegovom stvaralaštvu prevladava vedrina i komičnost. Piše kraljevske drame (Rikard II, Rikard III, Henrik IV, Henrik V, Henrik VI, Julije Cezar); tragediju Romeo i Julija; komedije (Ukroćena goropadnica, Komedija zabluda, Dva veronska plemića, Uzaludan ljubavni trud, Mletački trgovac, Na Tri kralja ili kako hoćete, San Ivanjske noći (oko 1595).

Od 1600. do 1608. prevladava tragičnost i pesimističnost. Piše tragedije (Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth, Henrik VIII, Tit Adronik, Antonije i Kleopatra) i tamne komedije (Troilo i Kresida, Konac djelo krasi, Mjera za mjeru).

Od 1608. do 1611. piše romantične igre (Cymbeline, Zimska priča, Oluja).

Shakespeare ne izmišlja sam događaje, već ih bez oklijevanja preuzima od prijašnjih pisaca, povjesničara. Otkriva da ne poznaje zemljopis, povijest, klasičnu filologiju i to ga ne zabrinjava jer su njegovi likovi prepoznatljivi i izdvajaju se između svih drugih likova iz života i umjetnosti.

Shakespeare se u svojim dramama ne pridržava tzv. Aristotelovog jedinstva mjesta, vremena i radnje. Jedinstvo radnje proizlazi iz jedinstvenih i prepoznatljivih karaktera. Njegovi junaci iz čina u čin mijenjaju zemlje, kontinente.
Često izmjenjuje tragične i komične trenutke te ne vodi računa o povijesnoj istinitosti događaja.

U njegovo se vrijeme predstave održavaju danju (rano poslijepodne). Za vrijeme predstave se trguje, jede, čak i krade… Održavaju se tako dugo dok netko ne umre od zarazne bolesti.
Glumci su isključivo muškarci, a 2 – 3 muškarca su specijalizirana za ženske uloge.

Shakespeare glumi i režira svoje drame. Neke njegove drame prikazivale su putujuće družine, i bez njegovog znanja, kao dražesne sažetke, u Nizozemskoj i Engleskoj. Često stihom određuje govor povlaštenih staleža, a prozom svakodnevne ili smiješne prizore nižih staleža. Ne mari puno za kraj, za razrješenje, osobito u komedijama, što se vidi iz naslova: Kako vam drago, Na Tri kralja ili kako hoćete i sl.

Likovi:

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laert, Polonijev sin
Voltimand, danski poklisar u Norveškoj
Kornelije, danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz, dvoranin, nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Guildenstern, dvoranin, nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Osric, smiješni dvoranin
Marcel, časnik na straži
Bernardo, časnik na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveški kraljević
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan svećenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja
Duh Hamletova oca.

Osnovno o djelu:

Mjesto radnje: Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema dijela: Hamletova osveta
Jezik i stil: Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet činova, pisana u stihu .

Važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vrijeme izglobljeno " ), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija :

... i nek mi kaže taj tko znade,
Zašto te iste i brižđnjive straže
Svaku noć muče podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju brončani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ?
Što nam to svima prijeti, da ta znojna žurba
Sad čini noć u trudu supatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?


Nato Horacije objašnjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremećenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će :

... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.


Paradoks je tragedije da je ono što slijedi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno događa, na kraju se i pogrešno usmjeruje i završava općim krvoprolićem. Jedno su namjere, a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti, tako da nst to, po Hampetu, uči ;

Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...


Karakterizacija likova:

Hamlet

Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti, jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.

... Hamletova smrt, taj zaista nepibitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbježan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obići, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Smrt tragičnog junaka predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu, u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i računa, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htio ni mogao. Jer, tragični jejunak uvijek i jedna vrsta samoubojice: sam između dvije mogućnosti, bira onu koja ga vodi u smrt

Klaudije

Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve naćine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio - " sigurno mjesto u 9 krugu pakla "

Gertruda

Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvača kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to čini vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.

Ofelija

Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba ; tobožnije krepošću skrivaju svoje pravo lice. On tvrdi da ljepota i krijapost idu zajedno. Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovwsti do krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim vjencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu, da na nju objesi svoj vijenac, prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.

Polonije

Laertov i Ofelijin otac. Čovijek doista niskog morala sličan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".

Sadržaj:

Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinuu pokojnog kralja. Nije mogao gledati stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočem pričati i živio je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoći, počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ).

Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuči ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema uputama duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svećanu odluku da će smjesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da učini.

Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da će šutjeti o onom, što su vidjeli te noći. U strahu, da bi se to moglo primjetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odlučio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin, a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio luđaka.

Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zaključili, da je razlog tomu zlu zacjelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, učinila je da ju je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mjesto da mu zamjeri što joj se iznevjerio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem ljepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Napisao joj je da ne sumlja da zvijezde sjaju, da se sunce kreće, neka sumlja da istina laže i dr... .

Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Slijedeći dan za vrijeme predstave.

Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzagoi njegova žena Baptista )" kao nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama. Odmah zatim uđe neki čovjek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovač opet uđe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo tijelo. Trovač snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme čini da se ona opire i da oklijeva, ali na kraju prihvača njegovu ljubav.

Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posječuje majku želeći joj nešto važni reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteći izdajstvo, izvadi potajno noću pismo, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili.

Stigavši kući, pred oći pojavio mu se tužan prizor, obavljaose pokop mlade i lijepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vješajući vijenac na vrbi iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je vidio da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, htio je to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i smre njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka.

Na dan natjecanja: Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi spremio otrovno oružje. Dvorjani su se kladili za visoke svote, tko će pobjediti, budući da su obadvojica, bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinuči se da ispita Laretovo oružje, koje je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zamjeni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem.

U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva. Hamlet sumljajući u izdajstvo, zapovjedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osječajući da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova, Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće.

Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Hamlet osječajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svjedok te kobne tragedije, i umirajući ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svijetu ispriča taj događaj. Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama, koje su potakle te događaje. Tim obečanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.



KoMeNtIrAj (0) { Bom Chicka Wah Wah } #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se