|
LIKOVI
mapa Međuzemlja
Eldarion, kralj Gondora, Aragornov sin
Ailinel, sestra kralje Eldariona, princeza od Arnora
Barahir, namjesnik Arnora
Theodwyn, rohanska princeza, kćer kralja Elfwina
Theodred, princ od Rohana, sin kralja Elfwina
Elladan, vilin-knez iz Imladrisa, sin Elrondov
Elrohir, vilin-knez iz Imladrisa, sin Elrondov
Celeborn, gospodar Lothloriena
Thranduil, vilin-kralj Zelenšume
Isilme, vladarica Dol Amrotha, kćerka princa Elphira
Alatar, plavi čarobnjak
Pallando, plavi čarobnjak
|
Ithryn Luin - priče iz Četvrtog doba Međuzemlja
16.01.2006., ponedjeljak
PALLANDO
Pallando je nervozno šetao uskom i mračnom prostorijom. Jedino svijetlo dopiralo je sa velikoga drvenoga stola na kojem se nalazila staklena kugla koja je slabašno treperila plavičastom svjetlosti. Čarobnjak je svako malo pogledavao kuglu, bilo je očito da čeka da se nešto dogodi.
- Kad bi barem jednom bio točan - mrmljao je sebi u bradu - što on misli da ja nemam pametnijeg posla nego po cijele dane čekati u ovoj rupi da mi se javi.
Tek što je to izgovorio kugla bljesne i Pallando se požuri sjesti za stol.
- Pa gdje si ti, čekam te cijeli dan - upita nestrpljivo - Već sam pomislio da je nešto krenulo po krivu.
- Ništa se ti ne brini, sve se odvija po planu - progovori poznati prodorni glas iz kugle. Bio je to, naravno, Alatar, Pallandov vjerni drug kroz mnoga stoljeća. - Još nekoliko dana i imat ćemo spremnu čitavu zalihu. A onda slijedi probni napad na ono selo, točno kako smo planirali.
- Odlično, već mi je dosadilo ovdje sjediti i ništa ne raditi - odvrati mu Palladno - a i dosadilo mi je vječno biti u sjeni one dvojice razmetljivaca* koji su pokupili svu slavu našega reda. Čak je i senilni Radagast poznatiji od nas.
- Pusti sad to prijatelju. Naše vrijeme tek dolazi, još koji dan i počet će ostvarivanje našeg plana. Neće proći dugo a cijelo će Međuzemlje biti pod našom vlašću - tješio ga je Alatar - Čujemo se sutra u isto vrijeme.
Pallando pozdravi svog druga i krene se uspinjati uskim, zavojitim stepenicama. Nakon dugog i napornog uspona izbio je na vrh kule u Dol Gulduru. Pogledao je daleko, daleko preko ruba Velike šume koja ga je okruživala, daleko na Istok gdje su dvojica Plavih čarobnjaka provela više od tisuću godina. Sjećanje mu je samo naviralo...
Bilo je to davno, negdje sredinom Trećeg doba. Bezbrižno sam uživao u životu u Blaženom kraljevstvu. U Međuzemlju se Sauron opet počeo uzdizati i Valari su znali što slijedi. Odlučili su pomoći ljudima i vilenjacima svjesni da ovi sami nemaju nikakve šanse suprotstaviti se njegovoj moći. Budući da sami nisu željeli zaprljati ruke odlučili su poslati svoje sluge da pomognu Međuzemljanima. Pa su izabrali nekoliko Maia za taj zadatak. Mene nisu imali na umu. Ali onda se onaj moj prijatelj Alatar zainatio da ne ide bez mene i nije mi bilo druge nego spakirati kofere. Poslali su nas brodovima u Sive luke. Alatar i ja smo stigli drugim brodom. Curunir je već neko vrijeme bio tamo i dobrostivo nam se (barem smo tako tada mislili) ponudio za vodiča. Vodio nas je dugo i daleko, preko te cijele nesretne zemlje, sve dok nas nije doveo u nekakvu pustoš na dalekom Istoku, među divlje ljude i tu nas ostavio. Dok si rekao "lembas" Saruman je nestao pa smo se morali snalaziti kako smo znali i umjeli. Naknadno smo doznali da se on, naravno, vratio u Međuzemlje i, rješivši se ozbiljne konkurencije, pokušao prigrabiti svu slavu. Stoljeća koja su slijedila bila su teška, morali smo pridobiti okrutne Istočnjake na svoju stranu što nam je na kraju i uspjelo. Oni su učili od nas, mi smo učili od njih i, uzevši sve u obzir, nije to ni ispalo tako loše. Postali smo moćni čarobnjaci. Ipak, zavist prema ostaloj trojici Istara koji su ostali uživati među vilenjacima i pristojnim svijetom Zapada s godinama je rasla u nama. Uskoro smo zamrzili sve zapadne zemlje i jedino što nas je držalo bila je pomisao da će jednog dana svi oni služiti nama. Sada je napokon došao taj trenutak.
Trgnuvši se iz razmišljanja Pallando baci pogled na Sjever, na zemlju vilin-kralja Thranduila, pa na Jug gdje se prostiralo moćno kraljevstvo Gondor. Zadnji pogled baci na mrski mu Zapad i podigavši skupljenu šaku u zrak cerekajući se priprrijeti im:
- Uskoro vi budale, uskoro. Nećete ni znati što vas je snašlo!
* Misli na Gandalfa i Sarumana, najeksponiranije Istare u ME-u
|
|
|