always keep it loaded

ponedjeljak, 14.12.2009.

PSIHA; Profesionalno vođena kazališna predstava



PSIHA; Profesionalno vođena kazališna predstava u koprodukciji s Kulturnim društvom B-51, Ljubljana, Slovenija.
PREMIJERA Utorak, 22. prosinca, u 19.30 sati, Hrvatski kulturni dom na Sušaku.




Redateljica i dramska pedagoginja: Branka Bezeljak
Adaptacija teksta: Tajana Gašparović
Oblikovanje scenskog pokreta: Majda Fridl
Izbor i montaža muzike: Josip Maršić
Oblikovanje rasvjete: Alan Vukelić
Vizualni identitet predstave: studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci – studenti scenografije II: Sabina Begović, Vinka Gašparuš, Ana Petković pod mentorstvom Lare Badurina; studentica kostimografije i mode II: Jadranka Lacković pod mentorstvom Tončija Vladislavića smijeh
Asistentica redateljice i dramske pedagoginje: Denis Kirinčić

Glumci, polaznici 'Malika' Rijeka u dobi od 14 do 18 god.:
Matija Alešević, Ana Maria Đukić, Lorena Galjanić, Karla Glažar, Sanela Graca, Nika Jovanović, Sven Marin, Dorian Mataija, Dominik Pleša, Ira Popović, Ida Prodan, Matea Sluganović, Leo Šamanić, Ana Vranković, Petra Vukić



Dramski tekst 'Psiha' slovenskoga pisca Emila Filipčiča iz nekoliko je razloga iznimno plodno tlo za rad s tinejdžerima. Njegova lucidna oštrica usmjerena na kapitalizam i konzumerizam u koje kao takozvana tranzitna zemlja kročimo trčećim korakom dobro je došao propuh koji valja raspirivati već u godinama odrastanja. No, važno je naglasiti da Filipčičeva kritika uključuje veliku dozu ležernosti i humora. Zatim, 'Psiha' kroz paralelna događanja i isprepletanja likova iz suvremenog svijeta i starogrčke mitologije propituje muško-ženske odnose (buđenje seksualnosti, ljubomore, natjecateljskog nagona unutar spolova…) u čemu se svakako može prepoznati i današnja mlada generacija - piše rijeka-info.

Pokrovitelji: Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija,
Medijski pokrovitelji: Novi list, Kanal Ri, Ri-TV, Radio Rijeka

INFO
Kazališna radionica Malik Rijeka
Tel/fax.: 267 431
Mob.: 091 587 3296; 095 914 38 06
E-mail: denis.kirincic@ri.t-com.hr

>>> još malo do premijere pa se trenutno radi punom parom! Prva ''sličica'' je ''prednja strana pozivnica'' za koju sam ja radila fotografiju a kolegica Sabina grafičko oblikovanje. Tekst, druga i treća fotografija preuzeti su sa http://www.braneweb.net/kazaliste.html a snimljene su tijekom probe tako da kostimi na njima nisu vidljivi. Fotografirat ću generalnu probu tako da će editiranje teksta uslijedit kroz narednih tjedan dana fino

EDIT

Dramu ''Psiha'' Filipčić je zamislio u stilu otvorenja Olimpijskih igara u Sloveniji 2000. godine. Na otvorenju bi maralo biti sve savršeno, a priča o Amoru i Psihi zamišljena je kao jedna od točaka programa otvorenja. No, razvojem priče sve se ruši i na kraju pretvara u potpuni kaos. Psiha nije princeza, već predsjednikova najmlađa i najljepša kći; Amor je japanski multimilijarder Gnjusko, koji je financirao cjelokupne Olimpijske igre, a u zamjenu poželio Psihu za ženu. U prvom su planu novac, pohlepa, prijevare i laži. U tom ludizmu ima puno danas vrlo aktualnih stvari- bolesna opsjednutost izgledom, ljepotom i mladošću, površnost i praznina pojednostavljenog svijeta u kojemu nema mjesta za osjećaje.

I kakva je današnja priča o ljepotici Psihi, kako je njen lik zamislio postmodernistički dramatičar Emil Filipčić, nakon što je taj motiv u svojim djelima upotrijebilo već puno autora? Nakon prvog, površnog čitanja bismo rekli: neuobičajeno, nesvakidašnje, šokantno (prije svega na jezičnom nivou). Na prvi pogled prilično zamršena i nesvakidašnja priča. Filipčićeva Psiha je ludistička parodija, a ujedno i groteska.

U prijevodu Diane Jenul, adaptaciji: Tajane Gašparović i režiji Branke Bezeljak postavili smo događanje u današnju Hrvatsku, u vrijeme turbokapitalizma, blještavila reklama, takmičenja ljepote, u vrijeme kada sport (p)ostaje samo još kulisa. Mladi su bačeni u svijet u kojem se ne snalaze, a čeznu za idealnom ljubavi, svedenom samo još na goli izgled. odnosi u obitelji su banalizirani do kraja.

Oba protoganista su nedorasla, nesposobna postaviti se na vlastite noge i oduprijeti se imperativu okoline. Psiha je koketa, a ujedno samo tijelo, kojega je onako usput spremna i pokazati, od sisa do guze. I što bi onda ona trebala vidjeti u Gnjusku/Amoru? Zasigurno zvijezdu, a ujedno i učitelja koji će ju uvesti, inicirati; koji će joj ujedno biti prvi. Medijski pokrijepljeno žrtvovanje Gnjusku samo je do kraja prezentirana sanjarija o smrti- uz prisutnost novinara, kamera i cijeloga svijeta koji to gleda (danas bi to bio reality show). Jasno je da im ne ide, oni su nezreli adolescenti, no nakon nekog vremena, poput većine adolescenata, nekako prebrode seksualne nezgode. U njihovoj se priči pred nama odvije cijela jedna priča o ljubavi svakoga para i sve što ju prati- zaljubljenost, ljubiomora, posesivnost, nasilje...
(tekst napisala Denis Kirinčić)

Dio kostima dokumentiran prije generalne







Generalna proba



















- 21:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 08.12.2009.

Portraits of Positive Emotions



Portraits of positive Emotions is international youth project that is realized with support of Youth in Action Programme. It involves 35 participants from Macedonia, Serbia, Croatia, Estonia, Latvia, Slovakia and Czech Republic. For eight days we are in Struga, learning about photography and cultures different than ours and preparing photo exhibition about people living in Struga.


Pred nekoliko mjeseci dobila sam priliku da otputujem u Makedoniju i tamo učestujem u internacionalnom projektu mladih. Naime od 19.04 do 27.04 mali gradić Struga preuzeo je ulogu domaćina ljudima koji su doputovali iz raznih europskih zemalja kako bi kroz razne radionice, predavanja naučila nešto o fotografiji, a kroz interakciju sa lokalnim stanovništvom te ostalim sudionicima saznali i naučili nešto više o drugim narodima i njihovoj kulturi.



All of us are coming from different countries with different languages, beliefs, habits, life-styles and traditions. Maybe there are a lot of distincions among us and sometimes it can be indeed difficult to understand these differences and to accept them...to learn to live with them. In the same time we are so similar, we all wish to feel happy, accepted and appreciated, we are all afraid of pain and poverty, we all aim to have unordinary experiences and a lot of positive emotions. Why do we make this project? To invite you to focus on similarities and to try to understand: not to fight the difference

Moj otac je u mladosti proputovao većinu zemalja bivše Jugoslavije te sam se veselila prilici da napokon i sama vidim sva ta mjesta koja sam do tada imala prilike vidjeti samo u starim foto albumima ali ništa od toga, niti priče niti slike nisu me mogli pripremiti na ono što sam dole zatekla :) mogla bi ovdje trošiti riječi na očigledno siromaštvo i niži standard, na pse lutalice koji su na svakom koraku, na smeće i nepostojanje ekološke educiranosti ali ne želim vrijeme provedeno u Makedoniji gledati kroz prizmu loših stvari kada sam upoznala toliko dragih ljudi koji su mi pomagali i izlazili u susret bez obzira što neznam njihov jezik. Provela sam tamo nevjerojatna dva tjedna, proputovala većinu zemlje i sada bi podijelila impresije sa vama.

Dakle na put smo krenuli autobusom. Da me se sada pita nebi nipošto ponovila tu ''pogrešku'' jer je autobus u samom startu kasnio više od sat vremena, prije Delnica se već pokvario, šoferi su tijekom puta nestajali u neku misterioznu rupu pored vratiju (kasnije smo saznali da im je tamo krevet), preko noći su bezuspješno pokušavali pustiti neki film da bi ujutro ''opičili'' sa fresh Albanskim hitovima :) ali su nam isto tako pomogli da dođemo (besplatno) do Struge kada smo im rekli da imamo samo kartu do Skoplja a da trebamo za par sati prisustvovat na radionici mladih u gradu na drugom kraju države.

Sve smo dane provodili u Strugi. To vam je gradić, na obalama Ohridskog jezera, blizu granice sa Albanijom. Stanovništvo je podijeljeno i rekli su nam da su u zadnje vrijeme neredi česti zbog čega najviše stradaju djeca.
Jednom godišnje tamo se odvijaju znamenite pjesničke večeri na mostu dok je ljeti grad pun turista koji u jezeru traže spas od nesnosnih vrućina
U mjenjačnicama nigdje ne piše tečaj ali vas neće prevarit (barem nas nisu). Roba/hrana je mnogo jeftinija nego kod nas tako da sam na placi pronašla tenisice identične startasicama za 9 kuna (!?)





Sam program odvijao se u nedovršenom hotelu gdje smo i spavali. Radilo se/učilo od 10 ujutro pa sve do 19 sati. Naporan tempo ali i neprocjenjivo iskustvo. Sva predavanja su vodili sudionici a prolazile su se teme od rasvjete, rada sa modelom, govora tijela,...dok su večeri bile rezervirane za prezentiranje zemalja učesnika.

Nažalost, u zemlji di vječno sunce sja nas je dočekala kiša tako da nismo mogli ostvarit planirani piknik u nacionalnom parku ali smo zato iskoristili jedan dan u cjelosti i otišli na izlet u grad Ohrid te posjetili nekolicinu manastira po kojima je Makedonija i poznata.













Sve je završilo izložbom a nakon što su svi odputovali svojim kućama Antonio i ja smo otišli još na par dana u Skoplje gdje smo opet imali super tretman pa nas je Martin, kojeg smo upoznali na razmjeni u Strugi, vodio po gradu i pokazivao znamenitosti gdje je mene kao pravog gurmanskog bika najviše impresioniralo sirenje vo furna :)







...išli smo i na izlet na Kozjak...



...dok su nam smještaj omogućili predragi Tina i Vasko (ljubim vas :*) koji su nam pokazali ono što bi ''promaklo'' Martinu :)



Da ne duljim evo i preostalih fotografija. Hvala svima onima koji su bili izuzetno susretljivi i dali mi priliku da ih upoznam i zabilježim lik fotoaparatom. Oni koji me znaju upućeni su u to da nisam baš ''najspretnija'' u prilaženju ljudima a kada je u pitanju drugi narod i drugi jezik stvar mi se još dodatno ''zakomplicira''. Sjećam se da sam na ''dan d'' bila sva na sto čuda kako da uletim nekome i pitam dali ih mogu fotografirat ali kad sam jednom krenula sve je glatko teklo dalje. Tako sam upoznala barbića koji je godinama radio u Opatiji i jako mu fali Rijeka, jednog koji mi je pričao o svojom barci ''fortuna'' i zašto ju je nazvao tako, srela sam par pored Ohridskog jezera; momak je htio da ih uslikam ali je djevojci bilo jako neugodno, upoznala sam barbiće koji su mi govorili što su sve vidjeli od ex-juge i di su služili vojsku...zapravo samo je bilo jedno neugodno iskustvo ali sam to odlučila zaboravit što prije kako nebi kvarilo sjećanje na one lijepe trenutke. Eto možda se netko od vas odluči posjetiti Makedoniju a ako sam ja tome imalo pridonjela nitko sretniji od mene :)














- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se