always keep it loaded

utorak, 08.12.2009.

Portraits of Positive Emotions



Portraits of positive Emotions is international youth project that is realized with support of Youth in Action Programme. It involves 35 participants from Macedonia, Serbia, Croatia, Estonia, Latvia, Slovakia and Czech Republic. For eight days we are in Struga, learning about photography and cultures different than ours and preparing photo exhibition about people living in Struga.


Pred nekoliko mjeseci dobila sam priliku da otputujem u Makedoniju i tamo učestujem u internacionalnom projektu mladih. Naime od 19.04 do 27.04 mali gradić Struga preuzeo je ulogu domaćina ljudima koji su doputovali iz raznih europskih zemalja kako bi kroz razne radionice, predavanja naučila nešto o fotografiji, a kroz interakciju sa lokalnim stanovništvom te ostalim sudionicima saznali i naučili nešto više o drugim narodima i njihovoj kulturi.



All of us are coming from different countries with different languages, beliefs, habits, life-styles and traditions. Maybe there are a lot of distincions among us and sometimes it can be indeed difficult to understand these differences and to accept them...to learn to live with them. In the same time we are so similar, we all wish to feel happy, accepted and appreciated, we are all afraid of pain and poverty, we all aim to have unordinary experiences and a lot of positive emotions. Why do we make this project? To invite you to focus on similarities and to try to understand: not to fight the difference

Moj otac je u mladosti proputovao većinu zemalja bivše Jugoslavije te sam se veselila prilici da napokon i sama vidim sva ta mjesta koja sam do tada imala prilike vidjeti samo u starim foto albumima ali ništa od toga, niti priče niti slike nisu me mogli pripremiti na ono što sam dole zatekla :) mogla bi ovdje trošiti riječi na očigledno siromaštvo i niži standard, na pse lutalice koji su na svakom koraku, na smeće i nepostojanje ekološke educiranosti ali ne želim vrijeme provedeno u Makedoniji gledati kroz prizmu loših stvari kada sam upoznala toliko dragih ljudi koji su mi pomagali i izlazili u susret bez obzira što neznam njihov jezik. Provela sam tamo nevjerojatna dva tjedna, proputovala većinu zemlje i sada bi podijelila impresije sa vama.

Dakle na put smo krenuli autobusom. Da me se sada pita nebi nipošto ponovila tu ''pogrešku'' jer je autobus u samom startu kasnio više od sat vremena, prije Delnica se već pokvario, šoferi su tijekom puta nestajali u neku misterioznu rupu pored vratiju (kasnije smo saznali da im je tamo krevet), preko noći su bezuspješno pokušavali pustiti neki film da bi ujutro ''opičili'' sa fresh Albanskim hitovima :) ali su nam isto tako pomogli da dođemo (besplatno) do Struge kada smo im rekli da imamo samo kartu do Skoplja a da trebamo za par sati prisustvovat na radionici mladih u gradu na drugom kraju države.

Sve smo dane provodili u Strugi. To vam je gradić, na obalama Ohridskog jezera, blizu granice sa Albanijom. Stanovništvo je podijeljeno i rekli su nam da su u zadnje vrijeme neredi česti zbog čega najviše stradaju djeca.
Jednom godišnje tamo se odvijaju znamenite pjesničke večeri na mostu dok je ljeti grad pun turista koji u jezeru traže spas od nesnosnih vrućina
U mjenjačnicama nigdje ne piše tečaj ali vas neće prevarit (barem nas nisu). Roba/hrana je mnogo jeftinija nego kod nas tako da sam na placi pronašla tenisice identične startasicama za 9 kuna (!?)





Sam program odvijao se u nedovršenom hotelu gdje smo i spavali. Radilo se/učilo od 10 ujutro pa sve do 19 sati. Naporan tempo ali i neprocjenjivo iskustvo. Sva predavanja su vodili sudionici a prolazile su se teme od rasvjete, rada sa modelom, govora tijela,...dok su večeri bile rezervirane za prezentiranje zemalja učesnika.

Nažalost, u zemlji di vječno sunce sja nas je dočekala kiša tako da nismo mogli ostvarit planirani piknik u nacionalnom parku ali smo zato iskoristili jedan dan u cjelosti i otišli na izlet u grad Ohrid te posjetili nekolicinu manastira po kojima je Makedonija i poznata.













Sve je završilo izložbom a nakon što su svi odputovali svojim kućama Antonio i ja smo otišli još na par dana u Skoplje gdje smo opet imali super tretman pa nas je Martin, kojeg smo upoznali na razmjeni u Strugi, vodio po gradu i pokazivao znamenitosti gdje je mene kao pravog gurmanskog bika najviše impresioniralo sirenje vo furna :)







...išli smo i na izlet na Kozjak...



...dok su nam smještaj omogućili predragi Tina i Vasko (ljubim vas :*) koji su nam pokazali ono što bi ''promaklo'' Martinu :)



Da ne duljim evo i preostalih fotografija. Hvala svima onima koji su bili izuzetno susretljivi i dali mi priliku da ih upoznam i zabilježim lik fotoaparatom. Oni koji me znaju upućeni su u to da nisam baš ''najspretnija'' u prilaženju ljudima a kada je u pitanju drugi narod i drugi jezik stvar mi se još dodatno ''zakomplicira''. Sjećam se da sam na ''dan d'' bila sva na sto čuda kako da uletim nekome i pitam dali ih mogu fotografirat ali kad sam jednom krenula sve je glatko teklo dalje. Tako sam upoznala barbića koji je godinama radio u Opatiji i jako mu fali Rijeka, jednog koji mi je pričao o svojom barci ''fortuna'' i zašto ju je nazvao tako, srela sam par pored Ohridskog jezera; momak je htio da ih uslikam ali je djevojci bilo jako neugodno, upoznala sam barbiće koji su mi govorili što su sve vidjeli od ex-juge i di su služili vojsku...zapravo samo je bilo jedno neugodno iskustvo ali sam to odlučila zaboravit što prije kako nebi kvarilo sjećanje na one lijepe trenutke. Eto možda se netko od vas odluči posjetiti Makedoniju a ako sam ja tome imalo pridonjela nitko sretniji od mene :)














- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se