always keep it loaded

Prije puta sam imala masu pitanja u glavi al internet mi ni ponudio željene odgovore stoga ću epskim postom žrtvovat vaše živce al u zamjenu ponuditi i više nego korisne informacije.


Šta reći o szigetu? Uf...odkud da uopće krenem? Festival je današnje ime dobio pred par godina kada je ''dom'' pronašao na otoku Obudai (sziget na mađarskom znači otok) koji za vrijeme trajanja postaje grad za sebe. Tamo se doslovce možete pojaviti samo sa kreditnom karticom i pronaći ćete sve od šatora do gumenih čizama za kišu. Uistinu organizacija je prejebena. Eko weceji se čiste konstantno. Na raspolaganju su vam ''štandovi'' di se pune mobiteli, baterije za aparat, razvijaju slike, razne kuhinje (indijska, meksička, srpska, bavarska, mađarska, kineska, židovska, vege,...), kafići, klubovi, radionice, kazališta, škole plesa, internet,....ma kao što bi Mare rekla to vam je disneyland za odrasle, a ako se zaljubite preko glave i sanjate o 1 minutnom vjenčanju postoji šator-kapelica pa se sa festa možete vratit k'o oženjen čovjek :)

NOVAC Nemojte pare mjenjat u eure! Iako su nam svi tvrdili da se gore plaća eurima mađari još uvijek koriste forinte a pri tečaju vole itekako oderat vaš novčanik. Po našoj nekakvoj logici 1 euro je 250 forinti (nakraju se ispostavilo da smo bili blizu ;)) ali kod njih na kolodvoru ćete euro kupit za 260 forinti a oni će ga od vas kupit za 190!!!!! Ne budite budale i ne mjenjajte tamo pare jer cca 20 metara dalje imate banku koja uzima i kune (ako ne stignete mjenjat novac u centru ne očajavajte., postoji bankomat i mjenjačnica na otoku i tečaj je prihvatljiv. Štoviše mnogo je povoljniji od onoga na glavnom kolodvoru)

CIJENE su pretežito iste kao i kod nas. Točeno pivo ćete platit 390 forinti, duplu žesticu 600 forinti, hranu od 300 do 1200 forinti (najviše se isplati jest kod kineza jer je jeftin a daje velike porcije!), ali ako niste baš pri novcu ili jednostavno želite uštedit pare izađite van sa otoka. Cca 40 min hoda (od main stagea) je udaljen market di pol litre becherovke košta 1700 forinti, sir 100 forinti, kruh oko 200, ...

LOKACIJA nadam se da svi znate di je Budimpešta (ako ne koji kurac ste radili na satovima zemljopisa,ha?) E pa do glavnog grada susjednih nam Mađara možete doći autom, avionom, vlakom (mi smo se odlučili za potonju soluciju jer nas je povratna karta od rijeke došla cca 350 kn) a kada na poslijetku dospijete do grada preostaje vam pronaći put do odgovarajućeg otoka (oh da ne postoji samo jedan veliki otok usred dunava ko što je mislila moja pretjerano inteligetna malenkost) al ni to nije problem jer u bilo kojem info centru možete pronaći papir sa uputama kako doći do sziget festivala, a ako ne uspijete ni to pronaći možete se obratiti policiji koja vas neće poslat u tri pm nego detaljno pojasnit autobusne linije, metroe i slično pritom uključivši u informacije i cijene karata.

TRANSPORT ako ste stigli vlakom izaći ćete na Keleti kolodvoru, a do Obudai otoka promjeniti će te autobus, metro i vlak ali zahvaljujući organiziranosti gradskog prometa za sve to će vam biti potrebno cca pol sata. Karta je jeftina (dva smjera 380 forinti) stoga se ne isplati švercat.

KAMP zauzima veći dio otoka ali bez obzira na veličinu površine raspoložive za kampiranje pronaći povoljno mjesto je čista lutrija (posebice ako ne dolazite prvi dan). Sa obziorm da je europljanima mađarska izuzetno jeftina zemlja francuzi se doslovce sele na sziget tako da šatori niču na najnevjerojatnijim mjestima (pored wecea, na cesti,...) Mi smo se smjestili na na obali dunava i ako izuzmete komarce plejs je savršen. Ima puno zelenila (svi koji su barem jednom kampirali znaju koliko je važno imat šator u hladu), ljudi vam ne cirkuliraju oko šatora, ne smeta vam glazba sa obližnjih stage-ova,...

ŠTO PONJETI? Napomenula sam kako gore imate sve za kupit (ja sam primjerice zaboravila četkicu za zube i kupila je u pekari za neke sitne pare) ali špaga, cedevita, dvopek, majica dugih rukava, traperice i kabanica nikad nisu na odmet. Napominjem kako se tekućina nemože unosit na područje kampa (isto vrijedi i za oštre predmete te sve ono što može ugroziti sigurnost posjetitelja festivala.) ali voda je pitka tako da to ni nije pretjerano zabrinjavajuće.





LINE UP Na nekom forumu sam pročitala žalopojke ljudi jer je ove godine popis bendova bio najslabiji do sad. Neznam šta su oni očekivali ali Faithless, Chemicalsi, Nine inch nails, Tinariwen, Chris Cornell (koji je nakraju otkazao zbog bolesti), !!!, Tool, Fanfare, Cesaria Evora, Manu Chao, Soulfly, the hives, Eagles of death metal, Killersi (...) su bili dovoljan razlog da stavim torbu na leđa i krenem na put. Sa akreditacijom nisam imala nikakvih problema. Dovoljno je bilo reći ime i prezime i koga predstavljam da žena stisne dva dugmeta na kompu i stavi mi pressicu na ruku (di ću sad nać živce da prolazim sve one monade na našim koncertima?!).

Pukom srećom sam imala slobodu ''rada'' na festivalu tako da sam sama odlučivala kad i koga ću fotografirat pritom sakupljajući i više nego korisne informacije od iskusnih novinara kojima su festivali rutina na koju gledaju kao posao a ne kao na zabavu. Rekli su mi koliko se plaća materijal (fotografije/intervjui), kako se dobivaju razgovori sa ''facama'', a neke stvari sam spoznala sama na ne tako ugodan način...oh da, iskustvo na vlastitoj koži! Primjerice HITNO mi je potreban novi objektiv, sa ovim svojim čudom sam se mogla krpat na lokalnim svirkama ali stage-ovi na festovima su prevelik zalogaj za moju mizernu opremu :(

Nine inch nails nisam fotografirala zbog najapsurdnijeg slijeda događaja. Postojala je lista na koju je trebalo upisat ime i prezime, redakciju, broj mobitela i ja sam sve to učinila uvjerena kako će na prolazu prema stageu biti neki barba koji će provjeravat ko se sve upisao a kad ono...uglavnom oni su zvali novinare na mobitel kako bi došli potpisat ugovor i tek tada bi dobili posebnu akreditaciju od nailsa sa kojom su jedan po jedan mogli pristupit stageu. Ja nisam imala para na mobu a ostalo možete zaključit i sami :(

Tool i Killersi novinarima nisu dali ni blizu stagea. Jadno.

Kad smo već kod toola spomenula bi kako su mi bili najveće razočarenje festa. Gledala sam ih pred cca godinu i pol u Bologni i nisu me pretjerano oduševili ali činjenicu što sam uspred koncerta gledala na sat prepisah tome što sam završila na podu (di bi me glupi talijani izgazili da me susjed ni skužio i probio se dva reda kako bi me dig'o sa poda), tome šta je rulja pljugala pitaj boga šta u zatvorenoj dvorani na kraju 6 mjeseca pa ništ nisam vidjela od krvavo suznih očiju i silnog dima, što sam svih pogubila i tako dalje i dalje....i iskreno sam razmišljala da odem u zagreb na njihov koncert al nakon ovog...no way! Iako su se svi bendovi pridržavali rasporeda, gospoda iz toola su kasnila preko 15 minuta, zvuk je bio očajan, bubnjevi preslabi, a vokal, osim što se jedva čulo šta pjeva, ponudio je poprilično drugačiju verziju pjesama od originala. Napomenimo još kako su uspred svirke krepali wall-ovi, kako je Maynard stajao bogu iza nogu okrenuvši svima svoja predivna leđa, kako se pokupio sa stagea brzinom svjetlosti,...sljedeći put ću ih ić gledat jedino ako budem imala free upad i žalosti me to jer nekoć su bili uistinu kvalitetan bend.

Festivale volim zbog činjenice što možeš pogledat bendove za koje nikada nebi platio upad kada bi bili negdi u blizini. Primjerice, na spomen Manu Chao-ta mi se do pred mjesec dana dizala kosa na glavi a sada ima moj najveći rispekt za vjeke vjekova. Atmosfera koju je napravio na TONSKOJ probi (oh da postoje bendovi koji se pojavljuju na tonskoj!!!) je većini izvođača nedostižna na koncertima. Oduševila me energija koju ulaže u ''nastup'', otvorenost, ali ljudi koji se ''kuže'' u njegovu glazbu rekli su mi kako nesmijem zaboravit sljedeće ''FALILE SU TRUBE! Posebice Roy Paci.'' Eto sad znate :)

Kad već govorim o karizmama izvođača nemogu zaobić Faithless, Eagles of death metal i !!!. Maxi Jazz je toliko predivna osoba da zrači. U početku sam mislila kako je čovjek djelovao samo na mene kada se na kraju obratio publici riječima koje bi djelovale ljigavo da ih izgovara netko tko ne misli iskreno ali na povratku, kada smo u vlaku rezimirali viđeno, na spomen Faithlessa svi su rekli isto: ''Vokal....nema riječi. Prejebeno.''

Jesse Hughesa najbolje opisuje riječ rock'n'roll kaubojčina :D sipao je komplimente apsolutno svim curama koje je vidio, toliko uživao na stageu da je i ljudima koji ih inače ne slušaju bio gušt plesat na +30. Sad mi je žao što sam ih propustila kad su bili u Zagrebu...

I zapravo neznam šta da vam više kažem. Sveukupno sam pogledala: Gocoo, Orchestre National de Barberes, Manu Chao, Gentleman & The Far East Band, Tinariwen, The Chemical Brothers, Gogol Bordello, Mau Mau, Pink, Madness, Mississippi Delta Blues Session Szinpad: The Pawnshop Boys, The Hives, Fanfare Ciocarlia ''Queens & Kings'', Esmu Redzipovu, Nine Inch Nails, Babylon Circus, Sinead O'Connor, Faithless, !!!, Tool, Eagles of Death Metal, Juliette and the Licks, Leningrad i The Killers. Ako vas netko posebice zanima pitajte. Meni se više sve pomješalo i čisto sumljam da postoji netko tko je pročitao tekst u cjelosti. Toliko od mene. Ala bok.

Manu Chao



Gentleman & The Far East Band



Tinariwen



Gogol Bordello





Pink





Fanfare Ciocarlia & Esma Redzepova



Sinead O'Connor



Faithless





!!!



Eagles of Death Metal





Leningrad





The Killers



p.s. Žigovi su na slikama jer mi ih ljudi uporno kradu i objavljuju kao svoje. Ako vas neka fotografija zanima, želite je objaviti na svome sajtu ili časopisu kontaktirajte me i dobit ćete je u većoj rezoluciji (dakako ako uz nju bude stajalo MOJE ime i prezime!!!). Također ako vam je potreban fotograf znajte da trenutno ne radim za nikog i spremna sam na nove poslovne pohvate :)