always keep it loaded

Povratak kraljeva? Mda. Nakon laufera lagano mi se sere na sve te povratničke koncerte. Neznam dal oni javnost vide kao hrpetinu idiota ili smatraju/nadaju se kako svi pate od masovne amnezije pa neće skužiti kako su se veličanstveno (po posljednji put) okupili za 25 ri rock, fiju briju te bili najavljeni kao predgrupa za nikad održani koncert QOTSA-e?! I dok se oni nanovo okupljaju i za ovu harteru, a novinari izvješćuju o tome kako i nakon toliko godina savršeno zvuče, majke su na pitanje čemu povratak jednostavno rekli kako im trebaju pare. Hvala na iskrenosti.

O majkama zapravo nisam znala ništa. Okej ima tih pjesama koje i gluhi znaju ali na spomen njihovog imena u glavi mi se stvori slika profesora iz srednje škole (identični bare!), droge, kožnih hlača, ravnih dugih kosa,, kaubojskih čizama i drugih pojmova koji se vezuju uz rock n roll. Sada mi se uz to nadovežene i spoznaja kako su neumorno svirali iako je u dvorani bilo toliko ljudi da redari zapravo nisu niti imali šta za radit. Rekla bi kako me to čudi al helouuuuu pričamo o Rijeci. Žalosno/sramotno, nazovito to kako god oćete ali u toj ''rokerskoj'' Rijeci dvoranu mladosti napuni tek thompson, škoro, nekoć severina ili ''dobrotvorni koncerti'' koji na jednu hrpu nabacaju imena za ''široke mase''. Klubovi i prostori za svirke kao postoje ali u jednom se može svirat do ponoć, drugi je....ma neću da ovo preraste u kritiziranje trenutačne ''klubske scene'' jer nebi bilo fer prema onima koji žele radit a nemaju kamo te prema onima koji imaju kamo i žele radit i rade i sve :)

Fotografiranje na koncertima nije mi nikakva novost (iako to realno gledano činim tek nepunih 10 mjeseci) ali ja sam navikla na male prostore, pozornice koje su od poda podignute tek par centimetara, nedostatak svjetla, fotografiranje sa klupice/stolice koju ljudi pridržavaju kako nebi pala....ovo dolaženje na službeni ulaz, akreditacije, traženje izlaska prema stageu, preskakanje metalnih konstrukcija (koje su me zamalo stajale glave) učinile su da se osjećam ko klinac kojem iznad glave stoji ogromna neonska strelica sa natpisom POČETNIK.

Pred dvoranu smo stigle u 7, bauljale po hodnicima, popile pivu (dok nas je žena tražila osobne jer nije vjerovale da smo punoljetne. Aw hvala teta al ja sa svojim godinama mogu da pijem u bilo kojoj državi ;), smišljale planove za ljeto i nabrajale tko je sve na popisu ''must see'' bendova.

Prvu grupu sam uspjela preskočit a grad je već svirao neke vrijeme kada sam shvatila da mi je uz silno provjeravanje dali imam sve sa sobom totalno smetnula sa uma kako mi je baterija PRAZNA!!! I neznam dal imam neku ludu sreću ili su mi zvijezde ovaj mjesec naklonjene al u prvom redu je bio kolega mudri sa istim modelom fotoaparata i posudio mi svoju rezevnu bateriju. (znam da sam ti zahvalila jučer al od viška glava ne boli. HVALA HVALA HVALA HVALA HVALA :)))))

I zapravo vam nemama nekih anegdota za ispričat osim što se baretu bilo zabavno igrat sa mojim aparatom dok su me sa druge strane ljudi povlačili za kosu da me upitaju dal ih mogu prebaciti na ''svoju'' stranu. Kao i obično možete bacit oko na par fotki. Riječ je o mojim kvazi-favoritima budući da će veći broj njih biti za par dana objavljen na >saturday life-u.

Toliko za sada. Vidimo se u četvrtak na školjkama (u booki ofcourse). Ala bok









Publika za kraj. rok en rol bejbe





MORE AT Saturdaylife.com