|
~Prije samog posta želim vam reći da ću unjeti male promjene. Što se likova tiće. Pogledajte u boxu tko su trenutni likovi, a budući da ih je prilično malo, pogotovo onih koji nisu plod moje mašte, mogu nekoga primiti u priču ako želi. Što se tiće onih stihova ispod svakog lika, to je ono što ih najbliže opisuje, za neke je ono što Elbereth osjeća za njih a za neke ono što njih najbolje opisuje. Ako budete pročitali već ćete vi skontat za koga je ono što osjeća ona, a za koga je ono što ga opisuje.
Eto, ostvarila sam vam želju i vratila se. Sad imam vremena...xD. Nadam se da će ova priča bit i dalje tako dobra kakva je i bila, barem po vašim riječima. Nastavljam tamo gdje sam i stala, na počtak 6. godine. I da! NALC me zamolila za jednu stvar i to sam joj ostvarila. U mojoj se priči počela spominjati kao Norrah ali me zamolila da joj promjenim ime. Sad se spominje kao Evangeline, ali ću je ja u postu zvati Evan jer je kraće. A kao ti želiš drugačije, slobodno reci. Da vas više ne gnjavim svojim riječima...evo vam post.~
Osvanulo je predivno rujansko jutro. Kroz prozore se mogao vidjeti Hogwartski perivoj prepun šarenih, jesenskih boja. To me sve podsjetilo na moj rodni kraj, na mjesto u kojem sam 16 godina svoga života živjela sa starcima. Udahnula sam svježi jutarnji zrak, nostalgično promatrajući okolinu.
˝Kako to da si ti, vječna spavalica, već budna?˝ upitala me Janna prenuvši me iz mojih dubokih misli.
˝Uplaši me!˝ okrenula sam se prema njoj uhvativši se za srce.
˝Hhh...sorry. Nije namjerno, ali tak se prizor ne viđa često. Kako to da si budna ovako rano ujutro?˝
˝Nisam više mogla spavati. Previše mi je toga u glavi pa sam ustala˝, odgovorila sam.
˝Aha, mislim da onda znam što te muči. Addison i Patrick?˝
˝Da. Sljedeći tjedan bi im bila 18. godišnjica braka...˝, rekla sam zadržavajući suze koje su mi se nakupile u očima.
˝Jooj! Kad ih se sjetim nekad...Toliko su se voljeli. A koliko su tek voljeli Smeagola, Deagola i tebe? Vi ste bili najvoljenija djeca u kvartu˝
˝Khm, najvoljenija? Neki novi izraz?˝ nasmijala sam se.
˝A znaš ti mene. Ajde se sad lijepo smiri. Misli na večerašnji Bal. I znaš da su oni sad na boljem mjestu˝ , rekla je zagrlivši me. Ona i Evelyn su me uvijek znale utješiti svojim riječima.
˝Da. Znam˝, udahnula sam i zatvorila prozor.
˝Ajmo mi odavdje da nekoga ne probudimo. Bit će ljuti˝, nasmijala se Janna.
˝Mislim da vam je malo kasno za to jer ste mene vež probudile˝, promrmljala je Lynnina plava glava ispod pokrivača.
˝Joj Lynn najdublje ti se ispričavamo!˝ nacerile smo se i nestale iz spavaonice, jer Evelyn nikada nije bila jutarnji tip i loše bi završilo da smo se još samo dvije sekunde duže zadržale u sobi.
* * *
˝Da...˝, uzdahnula je zamišljeno Natalya. Sjedile smo na deci u debeloj hrastovoj hladovini jer su još uvijek trajale ljetne vručine.
˝Sad bi im bila 18. godišnjica, jeli?˝
˝Aha˝, odgovorila sam cuclajući lizalicu. Prije ih nisam voljela ali u zadnje vrijeme kod kuće sa starcima, dok su još bili živi, mama i ja smo sa blizancima svakodnevno jeli lizalice jer su njih dvojica bili ovisni o tome.
˝Ah...˝, zažmirila je u pružila svoje tamnopute noge po deci. Legla je, a njena se duga i gusta, crna kosa raširila po podu i njenim ramenima.
˝Nat, da bar imam kosu kao ti. Prekrasna je!˝, rekla sam kako bi izbjegla daljnji razogovr o svojim starcima.
˝Znam˝, nacerila se i uperila prst prema Hogwartsu, ˝Vidi ko nam ide!˝
Prema nama su koračali Tony i Ema, po meni jedan od najljepših parova u cijeloj školi.
˝Zar nisu lijep par?˝ upitala sam prateći ih pogledom kroz sunčane naočale.
˝Ti i Chris ste mi ljepši. Mislim ono ipak...˝, odgovorila je ustajući se sa deke.
˝A ipak smo to mi. Onak...˝, nacerila sam se.
˝Ej vas dvije! Nema vas cijelo prijepodne. A vi se tu sunčate˝, pozdravila je Ema čim su se dovoljno približili da bi je mogle čuti.
˝A pa da. U hladovini se sunčamo. Ma unutri je dosadno i vruče, a tu se bar ima što za gledati˝, odgovorila je Nat promatrajući nekog Ravenclawa sa 4. godine.
˝Ti se stvarno nikada nećeš promijeniti˝, rekla sam promrsivši joj kosu.
˝Izgleda. Nego Ell, hajmo mi odavdje da ne smetamo golupčićima˝, rekla je povukavši me za ruku.
˝Ma ne smetate vi nama, ali svejedno hvala˝, rekao je Tony. Ni jednog trenutka nije Emu pustio iz zagrljaja.
Na putu prema Slytherinskom domu smo sreli Draca, Zabinija i Chrisa. Oni nas nisu primjetili.
˝Kuda će oni?˝ upitala je Natalya okrećućći se iza sebe.
˝A ma tko će ih znat. Nego, kad ćemo se početi spremat? Mislim ipak mi ove godine predstavljamo taj Bal˝, upitala sam.
Navečer se održava Bal dobrodošlice, koji se dosad nije održavao. To je uvedeno otkako je Voldy zavladao Hogwartsom i doveo neke nove profesore kao naprimjer prof. Andorru Bell, koja je organizirala cjelokupnu svečanost. Dom Slytherina je ove godine domaćin pa je već od ranog jutra cijeli Hogwarts u nijansama zeleno-srebrne boje.
˝Ne znam. Idemo se vidjeti s ostalim curama˝, odgovorila je Nat. Kad smo ušle u društvenu, Lynn, Janna i Evangeline su već počele sa uljepšavanjem. Lakirale su jedna drugoj nokte tako da je cijela društvena smrdila na lak za nokte i aceton.
˝Ej vi! Gdje ste cijelo jutro?˝ pozdravila je Evan.
˝A eto, otišle smo malo pokupiti boje za navečer. Da budemo lijepe i crne˝, našalila sam se ja. Pokupila sam bočicu tamno-smeđeg laka sa stola jer sam planirala danas biti u tonovima smeđe boje.
˝To vama kao ono treba? Pogotovo tebi Nat˝, prokomentirala je Lynn.
˝Dadada, upravo to. Zato smo se i otišle sunčati u najveću i najdeblju hladovinu˝, rekla je Nat.
˝A kud su odlepršali dečki?˝
˝Otišli u nabavku. Po piće. Za tulum poslije Bala˝, odgovorila je Janna.
˝Aha, super˝, odvratila sam. To je bilo standardno da boslje svakok događaja u Velikoj dvorani Blondie organizira tulum na koji dođe pola Hogwartsa.
Cijelo to posljepodne tekle su pripreme. Oblačenje, svlačenje, presvlačenje, obuvanje, izuvanje, preobuvanje, šminkanje, friziranje. Evan se stalno otresala na male prvašice koje su nas mrko gledale i ponekad i ogovarale. Zato je bila na glasu kao loša cura. Jedino se prema nama dobro i lijepo ponašala. Za sve ostale, bila je jako zla cura.
Napokon su se i dečki smislili doći pa smo odlučile da i njih malo sredimo. Janna svoga Blondija, Ema Tonya, ja Chrisa, a Natalya, Evelyn i Evangeline su sređivale Zabinija kojem su čak i gel u kosu stavile. A on inače nije bio ljubitelj gela.
Navečer smo svi bili nasmiješeni i sređeni od glave do pete. Na sebi sam imala Lynninu svilenu haljinu bež boje, koja je, budući da je bila od svile, izgledala kao da je zlatne boje. Na noge sam obula svoje najdraže srne sandale koje mi je stara jednom prilikom kupila. Janna mi je nakovrčala kosu i stavila nek zlatnu kopču tako da mi je cijelu večer kosa plesala po ramenima. Sve su moje ostale prijateljice također zabljesnule. Skoro nitko nije imao ništa svoje na sebi. Janna je posudila od mene bolero, a Natalya štikle. Evan je na sebi imala prelijepu crnu, usku Janninu haljinu jer su njih dvije bile iste građe. Sve smo bile prelijepe.
Svako je sa svojim partnerom krenuo do Velike dvorane.
˝Ell, prekrasna si mi˝, šapnuo mi je Chris dok smo koračali sa ostatkom ekipe prema Dvorani.
˝Hvala ti ljube. I ti si mi isto zgodan˝, rekla sam poljubivši ga u obraz. Mrzio je poljupce u obraz jer bi mu svaki puta ostavila ili trag sjajila ili trag labela. Onka kad to pokuša obrisati, lice mu bude prekriveno šljokicama. Meni je to bilo tako slatko pa sam ga voljela tako živcirati.
˝Joj, kad te dohvatim! Znaš da to mrzim˝, rekao je zaustavivši me.
˝A znam. Ali te volim malo živcirati. Volim te˝, rekla sam mu sa smješkom na licu. Tek sam tad postala svijesna kolko me on zapravo uveseljava. Bez njega ne bi ništa imalo smisla. Bez njega i bez Evan koja mi je bila najbolja prijateljica.
˝Ja tebe volim više˝, rekao je i poljubio me.
˝A-a. Ja tebe više˝, rekla sam.
˝Ne˝
˝Aha˝
˝A-a˝
˝Aha˝
˝Joj, vi golupčići. Samo se na vas čeka!˝ rekla je Evan pomalo ljutito.
˝Da, znamo mi da se vi volite jako, puno, najviše, a sad ajde. Imate cijelu večer da se drpate˝, našalila se Evelyn.
Kad smo napokon došli do dvorane, ona je već bila puna. Sa stropa nam se smiješilo prekrasno zvijezdano nebo, a sa zidova su visili razni ukrasi u tonovima zelene i srebrne boje. Ova je večer bila kao začarana.
>>Predivno<<, pomislila sam u sebi. Smjestili smo se za stol. Maknuli su ogromne stolove i postavili okrugle stolove po cijeloj dvorani, a na središtu su ostavili prazan prostor koji je predstavljao plesni podij po kojem su neki već plesali.
˝Wow! Ovo je čarobno!˝ uzdahnula je Lynn.
˝Istina. Prelijepo! Volim ovakva događanja˝, rekla je Nat ogledavajući se po Dvorani.
Večera je bila obilna. Moglo se naći svega. A kad smo se malo opustili, nakon večere, Chris i Ema su navaljivali na Tonyja i na mene da idemo plesati. Budući da volim plesati, pristala sam. Plesali smo cijelu večer. Najdraži su mi bili sentiši jer sam mu se mogla toliko približiti da osjetim onaj fini parfem koji bi osjatila skoro svaki puta kad bi se odvojila od njega.
˝Eto dragi učenici. To bi bilo se za danas. Nadamo se da ste se zabavili i da će sljedeće godine biti isto ovako lijepo...˝, gromoglasan pljesak zaorio je dvoranom, ˝...hvala vam i ugodnu vam noć želim!˝ bila je to prof. Bell, koja predaje Napitke.
˝To ti samo misliš da je ovo sve za večeras˝, nacerio se Draco koji je bio lagano pripit.
˝Ššš! Ajde još da te netko čuje!˝ zapiskutala je Evelyn koja je bila podosta pijana.
Kad smo stigli u društvenu, Blaise je pustio neku glazbu i zabava se nabavila. Iako mi nije baš bilo do zabave, pod utjecajem alkohola i Chrisa i njegova parfema u potpunosti sam se opustila. Kad se zabava zahuktala, Chris me odvukao u mušku spavaonicu. I tu se čula glazba pa smo opet zaplesali. Prelazila sam mu rukama po cijelom gornjem dijelu tijela. Opio me njegov parfem i više nisam znala ni tko sam ni što sam.
˝Elbereth?˝ šapnuo mi je na uho. Prelazio mi je usnama po vratu.
˝Molim?˝ prošaptala sam. Nisam htjela razgovarati. Samo sam htjela plesati, plesati i plesati.
˝Znaš li da te volim?˝
˝Znam. Volim i ja tebe˝ odgovorila sam. Bila sam kao u transu. Nisam htjela da ovaj trenutak ikada prestane.
˝A znaš li da te želim?˝ upitao je i dalje šapčući.
˝Aha...i ja tebe˝, šapnula sam mu na uho. Prešla sam mu prstima od kose do košulje koju sam lagano počela otkopčavati. Bila sam toliko sretna. Poželjela sam da ovaj tren traje zauvijek...
~Ehm, da. Ovo bi trebao biti moj povratinički post. Znam da nije baš nešto, ali moram se vratiti u formu. Imajte razumijevanja...xD. Hvala vam svima od srca što ste bili toliko uporni i navaljivali da se vratim. Želim iskrene komentare. Do sljedećeg posta budite pozdravljeni.
Papa!~
|
