Čitav svemir skriven ispod njenih obrva...
24.11.2007.
Bezdan...

Mrak se spustio na grad...ulične lampe stoje i bacaju nježno svijetlo na njeno uplakano lice. Hoda ubrzano, pokušava misliti na nešto drugo, nešto svijetlije, na nešto najbolje što ima u životu, osim njega...i ne uspijeva. Suze joj klize niz obraze, plače jer zna da ne može bez njega...ne može ujutro ustati a da ne pomisli na njega, ne može joj dan proći bez njegovih glupih šala i podbadanja zbog kojih se kao, svađaju...zapravo se nikad ne svađaju. Uvijek to bude nakratko, jer kad ga vidi...ne može da se ne nasmije...on joj najbolje zna izmamiti osmijeh na lice samom svojom pojavom...on joj najbolje zna izmamiti tužan pogled i nevidljive suze u očima samom svojom pojavom...Počinje trčati ali ne vidi stazu pred sobom zbog suza i pada...pada na koljena i plače, plače jer ju steže u grlu i mora se riješiti boli...mora...okreće se oko sebe i gdjegod da pogleda-vidi sebe i njega...i plače još više...štogod da dohvati podsjeća ga na njega i jednostavno mora plakati...pogleda sebi u srce i vidi njega i jednostavno...ona mora plakati...kad zaklopi oči, vidi njegov lik...kad pogleda u svoju ruku vidi u njoj i njegovu...čvrsto stisnute i nitko ih ne može razdvojiti. Osim...
Uplakana, sjedi na koljenima i briše suze rukama...U glavi joj se vrte crno-bijele slike i čuje staru, poznatu melodiju...opet čuje tu melodiju i mrzi sebe zbog toga...zašto misli tako nešto?? Zašto razmišlja o tome? Zašto misli da je postala zrnce soli u njegovim očima? Zašto misli da je njen Neko prestao da ju voli? Zašto ona ne može bez njega, neka joj netko objasni...Neka joj netko objasni dok joj se srce nije slomilo...dok ju zvuk gitare nije dotukao...

I dalje čuje tu staru, poznatu melodiju i riječi ju ubijaju...sjedi i dalje uplakana i ne briše suze...pušta ih da klize...

Ali me ne voliš...
to se uvek drugom desi...
govoriš...
ali više ne znam gde si...
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna.

A ona ne može bez njega nikako...gleda u svoju ruku i dalje vidi njegovu u njoj...u njenim očima su i dalje čvrsto stisnute, i ne može ih nitko razdvojiti...
U njegovim očima ne zna više što vidi...
Ali zna da nije ništa sve što nudi...
I razbit će gitaru. Nek ju crn mrak ispunjava...jer odavno se svoje pjesme boji...

15:13 , Komentiraj { 18 } Print
10.11.2007.
...biti će hladno...biti će prehladno za nas...

Bilo je to u ljeto '99. godine. Mladi par je šetao gradom i zaljubljeno se gledao. Hodali su tako i nisu primjećivali tuđe poglede...primjećivali su samo jedno drugo i to im je bilo dovoljno. Misleći kako je ljubav dovoljna da pobijedi sve i kako im nitko ne može ništa koračali su zadovoljno i smijali se nesreći. Dok ih nesreća nije sama pronašla...

Bližila se jesen. Mrak je sve brže padao na grad...kiše su padale po istim ulicama gdje su oni još jučer veselo koračali a vjetar je bio prejak...vjetar je bio prejak za njih...Misleći kako je ljubav dovoljna da pobijedi sve odjednom su shvatili da su se prevarili...i da ljubav nije dovoljna da pobijedi tu nesreću...

Dvadeset i šestog listopada u kasnim večernjim satima isti mladi par je šetao istim gradom. Jedina razlika je bila u toj zaljubljenosti, koja je postala toliko jaka da su svi vjerovali kako im nitko ništa ne može i kako će zajedno koračati tim gradom i kad budu stari, zadovoljni penzioneri...Djevojka je mladića čvrsto držala za ruku i otpjevala mu refren pjesme koju je ta dan čula na radiju...išla je otprilike ovako...''Ljubi me, poljubi....jer dolazi jesen i padat će kiše i padat će mrak i biti će hladno...biti će prehladno za nas...''...On ju je pogledao i rekao da je to nemoguće, zagrlio ju i poljubio u čelo. Ona je pustila suzu i šapnula mu tiho ''Volim te...''...

Dvadeset i šestog listopada u kasnim večernjim satima život je izgubio mladić od osamnaest godina. Pored njega je sjedila djevojka koja je plačući govorila ''Ne ostavljaj me'' i milovala ga po licu. Padala je kiša. Brzina je odnijela još jedan ljudski život. Pijani mladić nije vidio par koji je prelazio cestu, djevojku i pored nje mladića koji je ugledao auto i žrtvovao svoj život da spasi njezin. Ležeći na mokroj cesti gledao je u nju i upijao svaku crtu njenog lica, po tko zna koji put. Samo što je znao da je ovo zadnji put. Smješkao se i rekao joj ''Ipak nije prehladno za nas, znaš? Volim te...''...Djevojka je plakala i govorila mu ''Ne ostavljaj me'' ali je otišao...zauvijek...

Ljudi govore kako je svaki dan odlazila na grob i pjevušila već napisane stihove ali je uvijek na kraju nadodala, nikad... Pronašli su njeno beživotno tijelo dvije godine poslije, u kasnu jesen . Padao je mrak i padale su kiše ali nije bilo hladno...nikad nije bilo prehladno za njih...



Free Image Hosting at www.ImageShack.us


21:13 , Komentiraj { 14 } Print

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

komentari da/ne
< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)



Web Counter
Dosad vas je bilo...

Evo ovako...Zovem se Katarina iako ime u cijeloj ovoj priči uopće nije važno. Još nisam dovoljno stara da
kupujem alkohol, ali uskoro ću i to moći zakonito raditi. Uskoro bi bilo vremensko razdoblje od jedne godine,
što znači da imam sedamnajst. Ali neka, uskoro je uskoro, a dotad...Ha da. Slušam svašta, iako sam ograničena
sluha, ne slušam cajke ali eto, ko voli nek izvoli. Ja se držim onoga ''umri prirodnom smrću''. Ovo ''svašta'' što
slušam jesu Letu Štuke, Six Pack, Azra, EKV, Đorđe Balašević, Čovek Bez Sluha, Gužva u 16ercu, Rundek, Goribor, Ska-P, Izolanti, Cream, Dubioza Kolektiv, Tracy Chapman, John Lennon, Jimi Hendrix, Elemental, i tako dalje, i tako bliže...Eto, ne da mi se više mandrljati, živili.






Reamoon-Supergirl

You can tell by the way
She walks that she’s my girl
You can tell by the way
She talks she rules the world
You can see in her eyes that no one is her chi
She’s my girl my supergirl

And then she’d say it’s ok
I got lost on the way
But I’m a supergirl
And supergirls don’t cry
And she’d say it’s allright
I got home late last night
But I’m a supergirl
And supergirls just fly

And then she’d say that nothing can go wrong
When you’re in love what can go wrong
And then she’d laugh the night time into the day
Pushing her fears further along

And then she’d say it’s ok
I got lost on the way
But I’m a supergirl
And supergirls don’t cry
And she’d say it’s allright
I got home late last night
But I’m a supergirl
And supergirls just fly

Then she’d shout down the line
Tell me she’s got no more time
Cause she’s a supergirl
And supergirls don’t cry
Then she’d scream in my face
Tell me to leave leave this place
Cause she’s a supergirl and supergirls just fly
She’s a supergirl a supergirl
She’s sowing seeds she’s burning trees
She’s a supergirl a supergirl
A supergirl
My supergirl





''Sjećanja se ne talože jedno na drugo, niti se natiskuju u pečat kao noga u tijesnu cipelu; filtriraju se i mijenjaju svakim novim iskustvom; stara uspomena prepoznaje novopridošlu i prepušta joj mjesto odakle je nova uspomena, i ne znajući, potekla vjerujući da je budućnost, a otkrivajući da će uvijek biti prošlost. I budućnost će biti sjećanje.
Drukčije je, naravno, sa slikom. Slika se mora izložiti. Samo najbjedniji škrtac skriva Goyu i to ne zato što se boji krađe, nego zato što se boji Goye. Strahuje da bi sliku, koja ne visi na zidu nekoga muzeja nego u škrčevoj kući, netko mogao vidjeti, a možda se još i više plaši da će slika vidjeti druge ljude. Okorjeli će škrtac prekinuti komunikaciju, onemogućiti umjetnika da vidi i da bude viđen, zaustaviti bujicu života, jedino ga to i može zadovoljiti gotovo kao uveli orgazam. Svaki tuđi pogled krađa je slike.''

Carlos Fuertes


"Do not let your fire go out, spark by irreplaceable spark in the hopeless swaps of the not-quite, the not-yet, and the not-at-all. Do not let the hero in your soul perish in lonely frustration for the life you deserved and have never been able to reach. The world you desire can be won. It exists.. it is real.. it is possible.. it's yours."

Ayn Rand, "Atlas Shrugged"


"Oliver Wendell Holmes once said: Many people die with their music still IN them. Too often it is because they are always getting ready to live...Before they know it...time runs out."


"Joseph Conrad once wrote: 'Who knows what true happiness is, not the conventional word.. but the naked terror. To the lonely themselves, that wears a mask, the most miserable outcast hugs some memory.. or some illusion.''


"Stephen King once wrote: 'Time takes it all, whether you want it to or not. Time takes it all, time bears it away.. and in the end.. there is only darkness. Sometimes we find others in that darkness, and sometime we lose them there again.''


"Robert Louis Stevenson wrote: 'you can not run away from weakness; you must fight it out... or perish. And if that be so, why not now, and where you stand?''


"William Shakespeare wrote; 'Love is not love which alters when it alteration finds. It is an ever fixed mark that looks on tempests and is never shaken. Love alters not with time’s brief hours and weeks, but bears it out even to the edge of doom.''


"Have you ever look at a picture of yourself and see a stranger in the background? It makes you wonder how many strangers have pictures of you, how many moments of other peoples lives have we been in, we're we a part of someone's life when their dreams came true, or were we there when their dreams died. Did we keep trying to get in, as if we were somehow destined to be there, or did the shot take us by surprise. Just think, you could be a big part of someone else's life, and not even know it."



"Have you ever wondered what marks our timing? If one life can really make an impact on the world? Or if the choices we make matter? Sometimes in order to move forward, you have to go back. In this case, just a few minutes."

"Have you ever wondered what marks our timing? If one life can really make an impact on the world? Or if the choices we make matter? I believe they do. And I believe that one man can change many lives... for better, or worse."



Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Creative Commons License


Ovo djelo je ustupljeno pod Creative Commons licencom Imenovanje 2.5.




Svi problemi ljudskog roda izviru iz čovjekove nesposobnosti da šuteći sjedi u nekoj prostoriji sam.

Naš preuski kut gledanja, naše nade i strahovi postaju mjerilo našeg života, a kad se okolnosti u kojima živimo ne poklapaju s našim idejama, onda te okolnosti postaju naši problemi.

Rado gledati ljude znači u dane radosti biti s njima radostan i dobro raspoložen, a u trenucima nevolje pomoći im i utješiti ih.

It's these little things...
They can pull you under.
Live your life filled with joy and wonder
I always knew this alltogether thunder
Was lost in our little lives.

But sweetness follows.
R.E.M.



Želim ti...

Želim ti dan uobičajenih čuda:
Svježu šalicu kave koju si nisi skuhao.
Iznenadni telefonski poziv od starog prijatelja.
Zeleno na semaforu na tvom putu kući ili u trgovinu.
Želim ti dan malih stvari kojima se raduješ...
Najbrži red u prodavaonici.
Dobru pjesmu na radiju uz koju možeš pjevušiti.
Tvoje ključeve upravo tamo gdje gledaš.
Želim ti male dijelove savršenstva od kojih imaš čudesan osjećaj,
da ti se nebo smije, drži te tako nježno
jer si poseban i rijedak.
Želim ti dan mira, sreće i radosti.
Sjeti se učiniti nešto posebno za potpunog stranca.

Želim ti predivan dan!



Kurtovo oproštajno pismo

Dolazeći iz usta iskusne budale koja bi očito radije bila
uškopljena, infantilno gunđalo, ova poruka bi trebala biti jednostavna
za razumijevanje.
Sva upozorenja iz 101sati punk-rocka tijekom godina.
Pošto se ispostavilo da je moj prvi susret s etikom
koja podrazumijeva neovisnost i suočavanje s vašom zajednicom
bio vrlo istinit.
Nisam osjetio zadovoljstvo slušanja i stvaranja glazbe,
niti čitanja i pisanja već dosta godina,
dok ovo pišem osjećam, neizreciv sram što tako mislim.
Na primjer dok smo u backstageu, svijetla se gase,
a u publici počinje manijakalna galama, i sve to na mene ne utječe
onako kako je utjecalo na Freddiea Mercurya, koji je to volio,
osjećaj da vas publika voli, obožava...
Divim mu se, i zavidim na tome...
Činjenica je da vas ne mogu zavaravati. Nikoga od vas.
To jednostavno nije pošteno ni prema vama, ni prema meni.
Najgori zločin koji mogu zamisliti bio bi da opelješim ljude
pretvarajući se da se stopostotno zabavljam...
Ponekad mi se čini da bih trebao zaustaviti vrijeme prije nego što izađem na scenu.
Pokušao sam sve što je u mojoj moći da to cijenim, i ja to zaista cijenim,
Bog mi je svjedok, ali to nije dovoljno.
Cijenim činjenicu da smo ja i mi zabavili puno ljudi i ostavili utjecaj.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek onda kad one nestanu.
Preosjetljiv sam...
Treba mi da malo odrvenim kako bi povratio entuzijazam koji sam imao kao dijete.
Tijekom tri posljednje turneje imao sam puno više razumijevanja za sve ljude
koje osobno poznajem, kao i za fanove naše glazbe, ali i dalje ne mogu
prijeći preko frustracije, krivice i empatije koju osjećam prema svima.
Postoji dobro u svima nama, i jednostavno mislim da previše volim ljude.
Toliko puno da me čini jebeno tužnim.
Tužnim, malim, osjetljivim, nezahvalnim, Ribom, Isusovim čovjekom.
Zašto jednostavno ne uživaš u tome?
Ne znam. Imam boginju od žene, koja krvari od ambicije i empatije,
i kćerku koja me previše podsjeća na ono što sam nekad i sam bio.
Puna ljubavi i radosti, ljubi svaku osobu koju sretne, jer su svi dobri
i neće ju povrijediti.
To me užasava do te točke da jedva mogu funkcionirati.
Ne mogu podnijeti da će Frances postati jadni autodestruktivni rocker, kakav sam ja postao.
Ide mi dobro, vrlo dobro, zahvalan sam, ali od sedme godine,
ja mrzim cijelo čovječanstvo. Samo zato što se čini tako jednostavnim da se ljudi slože,
da imaju empatije. Empatije!
Samo zato što previše volim ljude i suosjećam s njima,
pretpostavljam.
Hvala vam svima, iz dubine mog izmućenog zapaljenog želuca za vaša pisma i brigu
zadnjih nekoliko godina.
Ja sam jedno pretjerano nepouzdano i razmaženo djetešce!
Više nemam strasti, i zato zapamtite, bolje je izgorjeti nego izblijedjeti!
Mir, ljubav, empatija. Kurt Cobain.
Frances i Courtney, bit ću na vašem oltaru...
Molim te, Courtney, nastavi dalje zbog Frances, zbog njezinog života
koji će biti mnogo sretniji bez mene.
Volim te...





Legenda o životu

I kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća dolazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,samo ćeš tako biti čovjek!



Đorđe Balašević-Ringišpil (Marim ja, 1991)

Curi od jutros od četiri- pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.

Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.

Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da.

Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plehani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj ovom svetu malo boje, čudo moje.


Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
- gravitacija začas uzima svoje.

Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.

Sustajem ,odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo vergla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

O, daj okreni...

sustajem, odustajem...

taj ringišpil u mojoj glavi...







Đorđe Balašević-Requiem (Panta Rei, 1988)

Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom,
pomislim na onu pesmu...
vec je godinama ne pevam, stari refren nikom ne treba.
Ljudi pesme kratko pamte,
Komandante...

Ostaće u knjigama i prica o nama: Balkan krajem jednog veka.
Svako pleme crta granicu, svi bi hteli svoju stranicu...
Tope se snovi kao sante,
Komandante...

Na barikadama su opet zastave,
svet ide kao na praznike,
A decu izvode s jutarnje nastave
da vide gladne radnike...

A gde smo mi, naivni, što smo se dizali na Hej Sloveni?
Kao da smo uz tu priču izmisljeni.

Vremena su nezgodna, za momka kao ja, koji gleda svoja posla...
Nisam lutak da me naviju. Imam samo Jugoslaviju...
Sve druge baklje bez mene plamte, Komandante...

Na barikadama su opet zastave, svet ide kao na praznike,
A decu izvode s jutarnje nastave da vide gladne radnike...
I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
Na barikadama su uvek najbrži, al nikad i najmudriji.

A gde smo mi, naivni, što smo se dizali na Hej Sloveni?
Kao da smo uz tu priču izmišljeni...
I prevareni...

Kad god prođem ulicom sa tvojim imenom
pomislim na Panta Rei...
Baciće se, tako, neki lik kamenom i na tvoj spomenik,
Jer sve se menja, i sve teče...

Čoveče.


Đorđe Balašević-Tvoj neko (Jedan od onih života, 1993)

U jednom od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima i nekrštenim vinom...
Umalo da me Potiski đilkoši konačno dotuku violinom...
Pesma beše o suncokretu... do zla boga žalosna...
Samo, za nju se kod nas vrlo malo zna...

"Kis napraforgo..." Lepi goropadni cvet...
Zbog kog se Sunce s neba spustilo na svet...
Da sazna što u sene glavu okrene?
Da sazna kom se sveti, kad ne gleda za njime ko svi drugi suncokreti?

Malo moje ćudljivo... Pusti šta je bilo, ne budi zlopamtilo...
Obići svet je zbog tog uzbudljivo... Da bi se ovde vratilo...
Digni tu lepu glavu... Pogledaj me bar...
U suzici što blista čuda se trista vide...
Tvoja je sreća samo tvoja stvar...
Al zato tvoja tuga... To je već priča druga... To na moj račun ide...

Pipneš jedared šlingu u bećaruše...
Pa cela veka snevaš divlje jagode...
Zbog nje se rime raspare i naruše...
I sve bi htele da se njoj prilagode...

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...







Đorđe Balašević-Bezdan (Bezdan, 1986)

Nema me više u tvojim molitvama,
vise me putem ne prate.
A noc mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.

Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.

Daleko putujem,
vetar nudi neke rime,
kupujem,
pristaju uz tvoje ime,
dva-tri stiha na dar.

Ne slušam više šta šapućeš dok snivaš,
plaši me koga pominješ.
I sve si dalja, a sve mi bliža bivaš,
kao da opet počinje...

Ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš,
ali više ne znam gde si,
da li neko to zna?

Šta sam uradio?
Kakva tužna humoreska!
Gradio
ispod gradova od peska
dubok bezdan bez dna...






Đorđe Balašević-Provincijalka (Jedan od onih života, 1993)

Rekli su mi da je došla iz provincije
strpavši u kofer snove i ambicije
drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja
shvatih, bože, ovo je sazvezđe za nju - provincija

Srce stade k'o dete da se otima
tražili smo se po prethodnim životima
ostavih iza sebe svet, zablude, promašaje koji tište
prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište

O da mi je da se jos samo jednom zaljubim
opet bih uzeo kostim večnog dečaka
i opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih
usamljeni galeb iznad mora osrednjih
reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla
sami, svoji, izbeglice iz besmisla

O da mi je da se jos samo jednom zaljubim
opet bih gledao niz kej kao niz prugu
i opet bih znao da se u oblak zadubim
i čekao bi samo nju, nijednu drugu

Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti. Reči
jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima
kad zažmurim ali postoje u nama neke neprevodive dubine.
Postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je. I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako a tako sam teško to znao da pokažem a
onda odjednom raspored mladeža na njenim leđima kao tajna
mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i
tako, eto ti pesma, ludo jedna...






"Jednog dana će sve doći na svoje, to znam,
ali prethodno bi morao da nađem malo vremena da umrem,
i ispunim još par rubrika u formularu Večnosti,
tako da bas ne vapim za tim danom.."

(Dodir svile)


''Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo...''

''Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za ključni stih...


''Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reči, ne znam...''





People are afraid of themselves, of their own reality;their feelings most of all. People talk about how great love is, but that's bullshit. Love hurts. Feelings are disturbing. People are taught that pain is evil and dangerous. How can they deal with love if they're afraid to feel? Pain is meant to wake us up. People try to hide their pain. But they're wrong. Pain is something to carry, like a radio. You feel your strenght in the experience of pain. It's all in how you carry it. That's what matters. Pain is a feeling. Your feelings are a part of you. Your own reality. If you feel ashemed of them, and hide them, you're letting society destroy your reality. You should stand up for right to feel your pain.

Jim Morrison



Rekli su mi da će se vratiti kada ga najmanje očekujem ali ne vjerujem im više...


Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže sa mnom i na sve klima glavom jer to može moja sjena uraditi puno bolje.

Jedini način da bi izbjegli greške je steći iskustvo. Jedini način da bi stekli iskustvo jeste činiti greške.


Vjeruj u sebe kad nitko drugi ne vjeruje. Tko će vjerovati u mene ako ne ja sama, i tko će vjerovati da sam sposobna, ako moj stav otkriva vlastitu nevjeru?


''There is always that one person that will always have your heart.
You never see it coming because you are blinded from the start…
I know that you are that one for me…
You will always be my boo…''

Ja nisam dijete i ne možemo se igrati mojeg života.

Jednom kad budeš stajao tamo gdje ja inače stojim, vidjet ćeš da nije čudno što se bojim visine kada se nemam za što primiti…


Stvari se polako vraćaju na mjesto
Ovako nešto se ne događa često premda…
Priznajem, ponekad pretjeram i nekud otplovim sama
I tad slike izblijede sve
I tad zatvaram se u sebe
I tad nisi mi potreban…



Problem nije u problemu. Problem je u tvom odnosu prema problemu.

''Neka vas vesele male stvari.
Velikih ionako nema.''

Damir Urban


Srž ljubavi nije pronaći savršenu osobu nego savršeno voljeti nekog nesavršenog. Prava ljubav nema sretan završetak. Ona jednostavno ne prestaje.



Samo da skupim snagu da se pokrenem
Kad budem blizu kraju da se okrenem
I miran samo tebi sviram
I pjevam
Ne daj da zagrli te tuga
Vodim te daleko od svega
Nećemo naći zlatni bunar ni sreću ispod ovog snijega
Ne daj da napusti te razum, vodim te na daleke plaže
I meni svašta pada na um, samo ne daj da se lažem
Tuga…

Letu štuke-Tuga


Nemoj nikada reći da te nisam voljela. A voljela sam te u snu, u suzi, u pjesmi...
Nemoj nikada reći da te nisam voljela. Jer tada ću zaista misliti da te više ne volim...
A volim te više nego ikada…



Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti: Izgubljeno je ono čega smo se odrekli…
U životu poželi samo jedno: Da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno.

Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači dobivati.


"Does this darkness have a name? This cruelty, this hatred. How did it find us? Did it steal into our lives or did we seek it out and embrace it? What happened to us? That we now send our children into the world like we send young men into war, hoping for their safe return. But knowing that some will be lost along the way. When did we lose our way? Consumed by the shadows, swallowed whole by the darkness. Does this darkness have a name? Is it your name?"


"At this moment, there are 6 billion, 4 hundred, 71 million, 8 hundred, 18 thousand, 6 hundred, 71 people in the world. Some are running scared.. some are coming home. Some tell lies to make it through the day…others are just now facing the truth. Some are evil men at war with good, and some are good…struggling with evil. 6 billion people in the world, 6 billion souls and sometimes...
All you need is 1."


IDA Scott Taylor wrote: 'Do not look back and grieve over the past, for it is gone, and do not be troubled about the future, for it has yet to come. Live in the present, and make it so beautiful that it will be worth remembering.''




Six Pack-Ovde je kraj

"Ovde je kraj", reče ona
"Ja odlazim.
Mislim, čemu zavaravanje
kad ti više nisi ti.
Sad ceš imati vremena pa razmisli
da li si dobio ili gubiš."
A tog je dana bila je lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo kao kroz nju,
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti iste kao pre,
sa sobom odnela je vagon sreće,
tone smeha, punu sobu ljubavi...
Bilo je jasno kao dan
da je sa mnom gotovo.
"Ovde je kraj, ja odlazim"-
reči koje nikad neću moći da zaboravim
često sebe uhvatim da maštarim,
gledam svoj omiljeni film.
A tog je dana bila lepša od same sebe
tako ozbiljna i stroga po prvi put,
a ja sam stajao i blenuo, kao kroz nju
iznutra razoren, spolja hladan i krut
Ali sam znao da stvari nikad više
neće biti iste kao pre,
sa sobom odnjela je sve
vagon sreće, punu sobu ljubavi
Bilo je jasno kao dan
da je samnom gotovo
"Ovde je kraj"...



Six Pack-Vreme samoće

Vreme samoće, vreme patnje, dugi sati očaja.
Već danima ja slušam priču kako želiš biti sam
Digni glavu, shvati život je ponekad
kao ružan san
izadji, ulica je široka prolećni je dan!
I trčaćeš ka suncu,
pružaćeš ruke da ga dohvatiš
sam u igri protiv nevolja
što gaze malog čoveka
žmuriš jer oči su ti odavno navikle na mrak
daj da bar samo jednom osetiš
da i ti možeš biti jak!
Vreme plača, vreme bola, dugi sati ćutanja,
već danima te gledam kako u uglu sediš sam,
Kad ćeš već jednom prestati da se samosažavaljaš?
Ako želiš nešto u životu moraćeš od
sebe sve da daš!


Six Pack-.Vrati se

Pogledaj tipa iza sebe, menja drugove za šibicu
Kakav trip ! Kao Sahara i kiše...
ovih dana to me baš inspiriše

Ti moraš biti ti, meni iskrivljena slika ništa ne znači
ja nisam plavi dim u kome plivaš svake noći,
ja te vidim ja te osećam... Da li me čuješ ?

Vrati se !

Pogledom praznim kao mrak tražiš izgubljeni doživljaj
ne znam ni sam, valjda te razumem
ali nikako ne mogu da te opravdam

Ti moraš biti ti, meni iskrivljena slika ništa ne znači
ja nisam glupi film u kome spavaš svake noći,
ja te vidim ja te osećam... Da li me čuješ ?

Da li prepoznaješ ovaj glas ?
Sa bakljom u srcu tražim put za tebe
Čak i kad je mrak daću ti Sunca zrak,
još uvek te vidim, još uvek te osećam!


Six Pack-2 minuta straha

Srce slome čak i usta
nekog neznanog junaka
brzinom zvuka dok tone moj brod
ovu noć zato provodim budan i sam
k'o osuđenik...

Dajte mi reč na samo dva minuta straha
dajte mi glas, al' znajte gluvi će me čuti
ovo je kanonada, rat u mojoj glavi
srušen je svet, pravljen od pepela i praha

Pogled odozgo okom plavog goluba
hiljadu priča, šaka sreće i tišine
nije ni srce uvek crvena fasada
pukne baš onda kada najmanje se nadaš

Razmisli dobro i reci mi,
ne vidiš sebe ali vidiš njih,
živote tihe i prazne.
Trač kao vesti proverene,
Ti vidiš druge, ali sebe ne.

Više ne brojim, jer po ko zna koji put
budnog sam noćas opet zatekao sebe
svetlom po mraku najzad pišem poruku:
"Čuvaj se dobro jer ja dolazim po tebe !"

Ovo će biti prvi poslednji put
vidiš li znake na nebu?
Od sad te prati pogled oštar i ljut
ja noćas slavim svoju pobedu!


Six Pack-Avijone, baci mi bombone

Ni proroci nisu videli
Šta bi, eto, moglo da se dogodi
(časna pionirska reč)
a kao mali sam slušao bend
koji je sve znao unapred,
svi su se smejali... kao na skeč

Rođeni na raskršću ratova i paktova
spremni smo čekali vesti u šest
(... o, Bože Gospode)
nekad provokacija zvuči kao uvreda
ti to ne kapiraš, zar ne ?
I dok sanjaš svoj popodnevni san
tvoj će sin, mali vragolan, mahati ka nebu
i u trku pevati iz sveg grla:
Avijone baci mi bombone
A ja tebi pare da kupiš cigare...

Mislio sam da će proći sve
i nestati ko ožiljak pod obrvom...
Nikad nisam umeo da lažem
a sada lažem sebe da je sve pod kontrolom
Samo slepi nisu videli kakav
je režiser Toma Talični
(ma ko bi rekao ?)
Tog dana je čistio cev
i hladan čekao hvalospev
njega ne zanima moj gnev


Six Pack-Ne znam ni sam

Ne znam ni sam
zašto uvek tražim pravu reč
da manje te zaboli kad te njome udarim.

Nije te blam čak ni sada kada znaš
da zbog tebe večeras pijem sasvim sam.
Izvan vremena, kao minut ćutanja
proći će i ovaj kišni dan.

Spajam daljine
kao padalica zvezda koja ponovo će stići
svuda osim na moj dlan
stah od visine, ili nešto sasvim treće
učiniće da, naravno, propadne moj plan

Bijem poslednju bitku, plaćam poslednji dug
previše laži odjedanput da bih ostao tu,
sam u ovom tuđem svemiru




Six Pack-Nekako najviše me boliš ti

K'o vrabac kišu predosetim
sapliće život da me podseti
da skoro će kraj da je šareni zmaj
jači od konca mog srećnog detinjstva.

I ne bih nikad rekao frka
u praznom džepu kad zbuni se ruka
samo ti trepni kao da me razumeš
i cela priča imaće smisla.

Ne boli me kad se drugi nasmeju
šta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemaš ideju
šta da mi šapneš kada naviru suze.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti.

U gradu što se nikad neće zvati mojim
previše mislim, dakle jedva da postojim
makar me slaži da me stvarno razumeš
kad dirnem zvekir na grudima tvojim.

Ne boli me ni kad se drugi nasmeju
šta oni znaju sem da laju i puze
ali me boli kad nemaš ideju
šta da mi šapneš kada naviru suze.

Boli me žulj u čizmi ludih skitnica
boli me muk svih onih napuštenih ružnih ulica
bole me rane koje samom sebi napravim
al' nekako najviše me boliš ti.


Six Pack-Delfinov let

Zagledan u ponor slanog doma svog
delfin je sanjao kako leti svoj cudesni let
zaljubljen u nebo eto takvim se rodio
previse tih i skroman da bi njegova prica obisla svet
i uvek kad bi pomiislio kako krstari albatros
sekao je pucinu ko adrenalin sto sece mu krvotok
sirio je krila da dohvati bozji svod
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok
neki dodu srecni pa tako i odu
onje pripao Davoru Drugom
i tog je dana na obalu smrknut okean
izneo telo skrhano tugom
stepam svoje rane dok provodim dane
izmedu zelja i istine
logike ponestaje rebus ne prestaje
da mi para vijuge
pravila ne vaze moj prijatelj kaze
da sve vise veruje
da cudne su sile podigle vile
da nas gresne razonode
ja stojim po strani i cekam da vreme nacrta put do sna
al kao delfina bukagije dubina
sve vise me vuku ka verdbi dna
da li sam to ja?






Azra-Obrati pažnju na posljednju stvar (Azra, 1980)

Obrati pažnju na posljednju stvar
i legni tu kraj mene
zaboravi na sve što znaš
opusti se sad
ne traži svoje vrijeme
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to

obrati pažnju na posljednju stvar
i sjećat ćeš se dugo
povuci jos dim
udahni volju za put
i uzmi moju ruku
ja te volim
volim da ti pogađam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to

obrati pažnju na posljednju stvar
zadrži me u sebi
osjećam da lutam kroz terase svjesti
nešto se u meni dijeli
ja te volim
volim da ti pogadjam sne
i ne razumijem zašto te smeta
ne mari za to


Azra-Odlazak u noć (Sunčana strana ulice, 1981)

Uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jučerašnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda žurim da ne zakasnim
i prije nego što se pozdravim s njom
dodirnut ću joj usne lagano
odlazimo zajedno u noć

ona želi da joj govorim tiho
da ne veličam svoje probleme
hoće da živi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga čovjeka
a ja šutim mudro razmišljam
njeni prsti kao da traže krivca
samo lete oko moga lica
hajde ženo koji ti je vrag

diskretno šapućem spominjem kino
vani je tužno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne žalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane koštice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
šušte papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film

ponoć se bliži predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagušljiv je zrak
snažno svjetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabimo volan i dodajemo gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bježimo u mrak






Azra-Nedjeljni komentar (Ravno do dna (live 1981), 1982)

Čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže
ko ne misli ovako taj kleveće i laže
ljudi bez kalibra i bez ideje
ufuravaju nam istine crno bijele

a ja
ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara

investicije su probile plafon troše se krediti
svuda mnogo paranoje svi su do grla u krizi
a mi bi htjeli da budemo centar svijeta
kineski sindrom za mnoga ljeta

a ja
ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara

šljakeri danas žive kao bubreg u loju
nitko ih ne dira kad stoički drmaju lozu
penzioneri sjede mirno kao ptice na grani
sreća za mlaku kćer vrte se tobogani

a ja
ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara

svako malo netko se pospe pepelom po glavi
opreznost iznad svega ma budi pametan stari
a šta ti tu možeš ne budi lud
oni budu tebe rista ravno na sud

a ja
ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara

moja stara nije nikad bila u džambo džetu
ne pada joj na pamet ona drži dijetu
klinci zure u tv i to po cijeli dan
oči su im četvrtaste kao ekran
ja se vraćam kući rano u pola šest
na prvom uglu konfisciram jogurte
udarac u glavu me brutalno dovlači svijesti
ako ne slušaš kurvin sine nećeš ni jesti

A ja
ja nemam dara
zabranjeno je da se odgovara





Azra-Marina (Azra, 1980)

Na neku čudnu foru
Marina misli da zna
Što sve treba da čini
U društvu frajera
Suviše je obična
I prazan joj je smijeh
Ali nužda me nagoni
Da spavam sa njom

Dovoljno je da me vidi
Da mi kaže Miki kako si
I već se osjećam bolje
Odmah je na cesti poželim

Ja sam samo jedan
Od mnogih koje zna
Šarmiram je uporno
Laskam iz daleka
Ona se na ništa ne žali
O ničem nema sud
Ali nužda me nagoni
Da spavam sa njom

Dovoljno je da me vidi
Da mi kaže Miki kako si
I već se osjećam bolje
Odmah je na cesti poželim

Sinoć sam iz štosa
Zaželio na tren
Da bude nešto više
Da mi postane frend
A Marina ko Marina
Negirala me skroz
A meni se samo prohtjelo
Da spavam sa njom







Azra-Gospodar samoće (Sunčana strana ulice, 1981)

Ona vuče moje niti
ona čini moje sne
dok ja listam stare novine
ona bježi od dosade
uspjela je da se smiri
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih očiju
u mislima je pratim

ona vuče moje niti
ona je hladna i daleka
kao godpodar samoće
igra se sa osjećajima
ona zna da je gledam
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih očiju
u mislima je pratim


Azra-Bankrot mama (Sunčana strana ulice, 1981)

Mama
znaš li kako ljubi
znaš li kako me guli
nije važno
mama
što zaradim potrošim
što dobijem izgubim
skroz sam bankrot
mama
ima dana kad sam sám
ima dana kada lutam
kad sam tužan

mama

tražim je na stanici
tražim je na ulici
ne uspijevam
mama
noći su mi dosadne
noći su mi naročito teške
noći su upravo kao i njeno lice
pune požude






Azra-Kurvini sinovi (Sunčana strana ulice, 1981)

Iza prozora nemirnog sna
osjećam njihove sjene
gledam kako kroz zidove plešu

kurvini sinovi

zatvori gubicu nije vrijedna zanata
istresi gorčinu do kraja
na strateškim mjestima njihovi ljudi

kurvini sinovi

lutke od krvi bez trunke ideje
ubice na cesti
loša noć bježim iz grada
oni dolaze

kurvini sinovi

otišao sam daleko od krajnjih granica
more je uzimalo od neba
na drugoj strani znaci oluje
vidio sam kako plaze u tami
hladna noć pred velike događaje
ne želim više da se sjećam
znali su gdje će me naći

Kurvini sinovi



Azra-Užas je moja furka (Sunčana strana ulice, 1981)

Smrdljivi grad zatvara podrume
smrdljivi grad zatvara ulice
smrdljivi grad je zadovoljan sobom
strukture ga dobro furaju

Korzijaneri trule u patikama
muda im zaprašuju ceste
guzice spuštaju nisko do poda
kako se oni samo dobro furaju

smrdljivi grad otvara jeftine birtuze
za šljakere sto loču ko' pes
studenti bez diplome
žene bez ljepote
neženje bez para
putnici bez para

jeftina mjuza teška cuga
lutrija je njihova furka
jeftina mjuza teška cuga
užas je moja furka





Azra-Karta za sreću (Sunčana strana ulice, 1981)

Stojim na uglu
prijepodnevni sat
i čekam kartu za sreću
u jednom pravcu

stojim na uglu
siguran sam da znaš
karta mi je u džepu
u jednom pravcu

stojim na uglu
između deset i dva
odlučujem se da ti pišem
u jednom pravcu

stojim na uglu
tako običan dan
sanjam o tome da te nađem
u jednom pravcu

razmišljam
tražim razlog da ne brinem
odlazim da ti kažem da te volim

stojim na uglu
prijepodnevni sat
želim pravu kartu za svoje snove
i da me poštediš
kada ti kažem da te volim







EKV-Ljubav (Ljubav, 1987)

Ja sam oduvek spavao s tvojim imenom na usnama
ti si oduvek spavala s mojim imenom na usnama
i kuda krenem, tvoja ruka u mojoj ruci
i kada zelim nesto da kazem, ja kazem mi

Ljubav, ljubav
ljubav

I svi moji drugovi su odavno i tvoji drugovi
dvojinu su stari Sloveni imali u recniku
i kada zelim da kazem ja, ja kazem mi
i kada mislim o sebi, ustvari ja mislim o nama

Ljubav, ljubav
ljubav

Kako vreme nam prolazi, da, vreme nam prolazi brzo
i dani i noci su slonovi na indijskom crtezu
i boli i boli i boli i boli, boli nas ljubav
i boli i boli nas ljubav, boli nas ljubav

Ljubav, ljubav
ljubav

Polako dosada mrsi nam kosu i prlja nam ruke
polako dosada gladi nam bore od nocnoga smeha
i nase reci od milja su navika
nasa imena ... navika
boli nas ljubav, ljubav, ljubav

Ljubav, ljubav
ljubav



EKV-Glad (Dum-Dum, 1991)

U krugu oka ispod nervozne koze
Mirno ceka glad
Napukle snage ali gvozdenog stiska
Vreba glad

I kada mislim da je svega mi dosta
Kada krenem da se hvatam za zemlju
Opet osecam glad

To nije igra za jedno
To je igra za dvoje
Za mene i glad

Ta greska moze da me kosta zivota
Zivim samo za glad
I kada mislim da je svega mi dosta
Kada krenem da se hvatam za zemlju
Opet osecam glad
Glad mi otima dodir
Uzima dusu

U krugu oka ispod nervozne koze
Uvek budna je glad
Napukle snage ali gvozdenog stiska
Zdere glad

I kada mislim da je svega mi dosta
Kada krenem da se hvatam za zemlju
Opet osecam glad






EKV-Idemo (Dum-Dum, 1991)

Ona sanja da sam oprao ruke,
Da sam obrijan, da sam lep.
Toplo je na jastuku, u polusnu.
Mirise na dorucak.
Prijatan glas iz druge sobe se javlja,
Kaze da je pocelo.
Kaze da je pocelo.
Idemo!

Nismo znali da je kocka bacena.
Nismo da je srusen most.
Reka blista ispod cizama,
Cista voda, malo krvava.
Idemo!

Nismo znali da su sela spaljena.
Nismo znali da je vatra greh.
Nase ruke nisu vezane,
Nase ruke nisu bludnice.
Idemo!

Ona sanja da sam oprao ruke,
Da sam obrijan, da sam lep.
Toplo je na jastuku, u polusnu.
Mirise na dorucak.
Prijatan glas iz druge sobe se javlja,
Kaze da je pocelo,
Kaze da je pocelo.
Pocelo je! Idemo!






EKV-Ti si sav moj bol (S' vetrom uz lice, 1986)

Razmices zavese, gledas obecani grad
Svetla se pale, tinja zelja u tebi
Jos uvek ti djavoli vire iz rukava
I svaki nokat krije otrov ljubavi

Ispitujes zaborav, obaras alibi
I biras ulogu kao haljinu za vece
U prolazu me dotakne miris noci i kaze
Probudi se, pokreni se.. probudi se, pokreni se

Ti si sav moj bol..



EKV-Zemlja (Ljubav, 1987)

Ovo je zemlja za nas
Ovo je zemlja za sve naše ljude
Ovo je kuća za nas
Ovo je kuća za svu našu decu
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta

U zemlji vidim spas
Iz sna me budi glas koji ne poznajem
Dok grane miluju naša tela
Dok senke prave pokrov za nas
Pogledaj me, o pogledaj me
Očima deteta

Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi

Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Oprosti mi

U svakom porazu ja sam video deo slobode
I kad je gotovo
Za mene, znaj, tek tad je počelo
Pogledaj me, o pogledaj me
Očhima deteta

Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Dozvoli mi

Čujem - vrati se
Čujem - ostani
Čujem - vrati se
Ne idi, ne idi, ne!







EKV-Dum Dum (Dum-Dum, 1991)

Dugo se pitam vredi li truda
ali sigurno da mi se sviđa
zato želim da sačekam malo
u odluci ovoj
ne bih hteo da stradam

neću da kopam po đubrištu sreće
neću da zaprljam ruke
moć počiva negde iza debelih vrata
ja bih hteo da vladam

zaboraviću potrebe
i unutrašnje glasove
samo jedan je put koji vodi do trona
mi čekamo tvoj znak
mi čekamo tvoj znak
samo jedan je put koji dotiče nebo
ja bih hteo da vladam

mogu poslati bolji trenutak
mogu birati pogodno vreme
mogu čekati momenat sreće
ne želim da stradam

ja ću mrzeti ledeno hladno
srcem sa sedam kora
ja ću pucati pravo u leda
ja sam rođen da vladam

zaboraviću potrebe
i unutrašnje glasove
samo jedan je put koji vodi do trona
mi čekamo tvoj znak
mi čekamo tvoj znak
samo jedan je put koji dotiče nebo
samo jedan je put koji vodi do trona
ja bih hteo da vladam, vladam
ja sam rođen da vladam

neću da kopam po đubrištu sreće
ne bih da zaprljam ruke
moć pociva negde iza debelih vrata
ja bih hteo da vladam

ja ću mrzeti debelo hladno
srcem sa sedam kora
ja ću pucati pravo u leda
ja sam rođen da vladam!



EKV-Zabranjujem (Dum-Dum, 1991)

Ovo je noc koja kupa se u svetlu
Na podlozi tamnoj blistaju nase oci
Ovo je noc koja mirise na istinu
Kada kazem kako sam bio naivan

Zabranjujem sve one zamke vase podlosti
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti
Bude kraj
Ovo ne sme biti
Ovo ne sme biti kraj

Cuje se zvuk koji podseca na huk
Iz dubine suma
Rusi se stablo po stablo po stablo
Umire zid od placa
Umire sad
Umire bestija

Zabranjujem sve one zamke vase podlosti
Zabranjujem da dodir zavisti i bolesti
Bude kraj
Ovo ne sme biti
Ovo ne sme biti kraj






Letu Štuke-Ulice (Letu štuke, 2005)

Uvijek je bilo isto,
zakone je reala.
Sirova koža, meso,
zlatom sve do para.

I trči, radi, trpi,
hrani se i množi.
Otimaj, kradi, varaj,
pred očima božijim.

Vazda su želje iste,
život ideala.
Ugodi tijelu pa ga bodi,
sto igala.

I nije važnio je li droga ili joga,
samo je bitno čemu dođeš putem toga.

Ja se baš ne razumijem,
ja malo šta umijem.
Moje su ulice u zlatnom ramu.
Ja se baš i ne poznajem,
samo prepoznajem kada svjetlo
promoli kroz tamu.

(monotono monotono)

Seks je u glavi,
svi ga slave kao totem.
Nisam muškarac ako s bojnog polja odem.
I popij oči,
krvi loči, al' se bori
za tuđi račun i nejasan teritorij.

Nije sve tužno,
imamo i zabavljače,
novu elitu,
nove talente pjevače.
Rastu ko gljive,
euforičan je prizor.
Plovim kroz dimove i ne palim televizor.

Ja se baš ne razumijem,
ja malo šta umijem.
Moje su ulice u zlatnom ramu.
Ja se baš i ne poznajem,
samo prepoznajem kada svjetlo
promoli kroz tamu.

Sinovac, sve što treba ti je novac
(puši kurac).
Sinovac, uči li te tako otac?
(puši kurac).
Oca mi ne diraj.


Letu Štuke-Šutiš (Letu štuke, 2005)

Ti si najbolja
kad si slobodna.
U tvom svijetu sve
radi za tebe.

U visine put,
siguran i brz.
Dat će supermen
sve raspamećen,
za tobom.

Šutiš svaki put kad zovem te
sa druge obale.
Nijema si i gluha,
oči su te same odale.

Da promjeniš lik,
ti si umjetnik.
Kad sam svoj na svom
nebeski sam grom.

Ljubav, to je glad
neutaživa.
Plemenita, moćna
i samoživa.

Šutiš svaki put kad zovem te
sa druge obale.
Nijema si i gluha,
oči su te same odale.

Šutiš svaki put kad zovem te
sa druge obale.
Nijema si i gluha,
ove ruke sve su probale.

Noći su preduge,
suze od stakla.
Sigurno ne znaš da tvoje subaš
dok ti se nemir u snovima vraća.
Ti uživaš.

Šutiš svaki put kad zovem te
sa druge obale.
Nijema si i gluha,
oči su sve tajne odale.

Šutiš svaki put kad zovem te
sa druge obale.
Nijema si i gluha,
ove ruke sve suprobale.

Šutiš, bistru vodu mutiš.






Letu Štuke-Grad bez boje (Letu štuke, 2005)

Kiša je padala,
stajali smo mokri do kože.
Ti si me pitala: "Može li još?"
Rekoh da može.

Magla se spustila
i svuda jastuci od smoga.
Ti si me pitala: "Jesmo li sami?"
"Ima li Boga?"

Jer ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiše dane broje.
Gdje niko više nije mlad,
grad bez boje.

Kad sunce opere ceste
i blijeda lica.
Kad utihne tišina
i počne pjesma ptica.

Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiše dane broje.
Gdje niko više nije mlad,
grad bez boje.


Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiša mora stati.
Kad čujem pjesmu ptica,
dječiji smijeh,
tad ću znati.




Letu Štuke-Sunce (featuring Rundek Cargo Orkestar) (Letu štuke, 2005)

U težak januar bi stavio ciganske oči,
da mogu.
Da prati veljaču kud ide, jer ona ima
kraću nogu.
Martu bi dao usisivač za babine huke.
Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke,
da dočekaju sunce.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni.
Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni.
Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami.

Dok zvijezde brojimo do jutra,
ostali smo sami.
Kolovoz gori.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Septembar nosi proljeće, opet.
Listopad, ljubav i kišu.
Novembar taman je i dan je do pet,
prosinci godine brišu.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Gdje odlaze sati
i svaki se vrati.
A dani se množe,
gdje odoše, Bože.





Letu Štuke-Minimalizam (Letu štuke, 2005)

To Nije nikakva posebna kuća,
to nije nikakav poseban vrt.
Tu nema puno žena, nema bazena,
na oko dosadno je na smrt.

Al' oko mene su posebni ljudi,
svi zanimljivi, ekscentrični.
Čelične felge i plastične grudi
i svi su digitalni električni.

Spoji slatko i slano, to ide,
ali kruške i jabuke ne.
Spoji crnu i bijelu nek boji,
siva je slika svijeta, zar ne?

A svi bi htjeli biti novi i čudni
ili bar blještavi cirkusanti.
Dok mnogi spavaju neki su budni
sami, sa svemirom na ti.

To je minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to minimalizam.
To je minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma.

Bogati roditelji ne žale,
za svoju dječicu dat će baš sve.
Prodaju šume i hidrocentrale
i drže pola države.

Zato im potomci veselo žive,
ne rade ništa a imaju sve.
Čisti kokain i ruke od svile
i tuđe gladne godine.

To nije minimalizam,
al' ne zna primitivizam
šta je to kapitalizam.
To nije minimalizam,
svi vide, niko da prizna
koja to gazi nas čizma
...nacionalizma

"Nije vam odgovaralo da svi budemo jednaki i da nema ovakvih razlika među ljudima! Nije se rat ni završio, a ti si se vratio sa pošteno zarađenim kapitalom. Pre tebe, njih hiljadu. Posle tebe još hiljadu! Da ponovo zidate dvorce i zamkove. Da ponovo tlačite i uništavate ljude. Jeli?"






Letu Štuke-Tuga (Letu štuke, 2005)

Obrišem usnama,
s obraza tvoga kap.
Sva si u suzama,
pitaš gdje to idem.

Ovdje je veselo,
ubija svaki dan.
Šta nam je ostalo,
i bez rata ginem

Ne daj da zagrli te tuga,
vodim te daleko od svega.
Nećemo naći zlatni bunar,
ni sreću ispod ovoga snijega.
Ne daj da napusti te razum,
vodim te na daleke plaže.
I meni svašta pada na um,
samo mi nedaj da se lažem.

Tuga od sjevera do juga.

Riječi su suvišne,
pogledaj okolo.
Tama i zaborav,
kraj zbijenih kuća.

Samo da nađem mjesto da je posadim,
ona procvjeta brzo i dosadi.
Ljubav, pa zar i ljubav?

Samo da skupim snagu da se
pokrenem,
kad budem blizu kraju da se okrenem,
i miran samo tebi sviram.
I pjevam.

Ne daj da zagrli te tuga,
vodim te daleko od svega.
Nećemo naći zlatni bunar,
ni sreću ispod ovog snijega.
Ne daj da napusti te razum,
vodim te na daleke plaže.
I meni svašta pada na um,
samo mi nedaj da se lažem.

Tuga od sjevera do juga.
Tuga, ili neka zemlja druga









System of a down-Chop Suey!

Wake up,
Grab a brush and put a little (makeup),
Grab a brush and put a little,
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the,
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable

You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,

I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die, Die,

Wake up,
Grab a brush and put a little (makeup),
Grab a brush and put a little,
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the,
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable

You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,

I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die
In my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die

Father, Father, Father, Father,
Father/ Into your hands/I/commend my spirit,
Father, into your hands,

Why have you forsaken me,
In your eyes forsaken me,
In your thoughts forsaken me,
In your heart forsaken, me oh,

Trust in my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die,
In my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die.





System of a down-ATWA

Hey you, see me, pictures crazy,
All the world I've seen before me passing by,
I've got, nothing, to gain, to lose,
All the world I've seen before me passing by,

You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore.

Hey you, are me, not so pretty,
All the world I've seen before me passing by,
Silent my voice, I've got no choice
All the world I've seen before me passing by,

You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore
I don't see, anymore,
I don't hear, anymore,
I don't speak anymore,
I don't feel.

Hey you, see me, pictures crazy,
All the world I've seen before me passing by,
I've got, nothing, to gain, to lose,
All the world I've seen before me passing by,

You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore,
You don't care about how I feel,
I don't feel it anymore
I don't sleep, anymore,
I don't eat, anymore,
I don't live anymore,
I don't feel.









System of a down-Lonely day

Such a lonely day
And its mine
The most loneliest day of my life

Such a lonely day
Should be banned
It's a day that I can't stand

The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life

Such a lonely day
Shouldn't exist
It's a day that I'll never miss
Such a lonely day
And its mine
The most loneliest day of my life

And if you go, I wanna go with you
And if you die, I wanna die with you

Take your hand and walk away

The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
Life

Such a lonely day
And its mine
It's a day that I'm glad I survived










System of a down-Hypnotize

Why don't you ask the kids at Tiananmen square?
Was Fashion the reason why they were there?

They disguise it, Hypnotize it
Television made you buy it

I'm just sitting in my car and waiting for my...

She's scared that I will take her away from there
Her dreams that her country left with no one there

Mezmerize the simple minded
Propaganda leaves us blinded

I'm just sitting in my car and waiting for my girl
I'm just sitting in my car and waiting for my girl

I'm just sitting in my car and waiting for my girl
I'm just sitting in my car and waiting for my

Girl

































credits