EGZOTIC_TAXI

Samo ću se prvo nakratko osvrnuti na jučerašnje valentinovo. Očito padam na klišej...ili ne znam što no darovana ruža mi je više značila od parfema i ukrasnih sapunčića što dobih do dragoga.
Kada sam je ugladala cijeli svijet je nakratko postao crven i cvijetan, bez obzira na situaciju sa prijateljicom i fazu zadnjih mjeseci.

Sve je barem na neko vrijeme bilo čarobno, dok nije otišao doma :(

Ugl. jučer sam puno razmišljala o međuljudskim odnosima. Pročitala vaše komentare na moju situaciju, i da da, u pravu ste, velikom pravu. No kako dalje? Kako ćemo se danas nas dvije gledati u oči? Ne znam...

Čula sam se sa našom zajedničkom prijateljicom iz društva, kaže "pa ne ljuti se ona...jučer smo pričali, samo ti nekada znaš grubo reagirati kada te netko pokuša utješiti..." (hej, pa ja sam šutjela i tu i tamo nešto progovorila gledajući dolje...ako je to grubo, onda...).

Što sada na kraju, "kriva" samo što znam biti gruba na tješenje ili zbog toga što ne znam probleme ostaviti tamo negdje i hodati po svijetu sa maskom?

Stomak mi se digao do razine grla, kako se bliži 13 sati. Vidim da je Osijek napokon dobio malo sunca, e da mi nije tog sranja vjerojatno bih bila i dobre volje.

Jedvaaaa čekam taj petak!