egotripp's blog

23.12.2006. 14:46

Ukratko




Znači, počela sam raditi puno radno vrijeme.
I shvatila da to nije nikakva šala.
A malo me iznenadila i činjenica da ću i ubuduće morati raditi sve kućanske poslove kao i do sada.
Ne znam točno što sam mislila. I kako sam si to zamislila.

Valjda kao kad sam živjela sa roditeljima, pa dođem sa posla doma na kuhani ručak. A soba mi pospremljena. I krevet presvučen.
Odjeća složena i speglana.
A sve što ja moram učiniti je baciti se pod tuš i žaliti se kako mi je bilo naporno taj dan...

A sad sve gore navedeno x2.

Ili x3, jer i moja mačka je punopravni član obitelji i traži svoj dio kolača.
Figurativno.
Iako ima i ona "sweet tooth" sudeći po žestini kojom je navalila na moju pitu od jabuka...

I tako sad sam u fazi kompromisa. Ako taj dan perem i peglam veš, nemam vremena za odmor uz knjigu.
Ako želim topli ručak nakuhavam količine kao za manju vojsku, pa mi ostane za drugi dan,
ili se odričem večeri uz televiziju i kuham za sutradan.
Vikendi su rezervirani za zaostale poslove, a od nekada tako voljene razbibrige uz kompjuter ostane mi taman toliko vremena da provjerim e-mail kad dođem doma...

Prisiljena sam vijesti o tekućem danu doznati iz dnevnih informativnih emisija, koje smatram filtriranima i nepotpunima,
ali bolje išta nego ništa...
Da ne spominjem da sve tekuće tračeve doznam sa po 4-5 dana zakašnjenja.

Moj dragi se pokazao kao svjetla točka, jer, premda sam bila sigurna da se kod njega ništa neće promjeniti, spremno je prihvatio dnevni teret svojeg djela obveza, i to čak i ne gunđajući??
Još čekam da shvati da je to ZAUVIJEK, a ne samo do daljnjega...

Valjda će stvarnost biti blaga prema njemu...

Prošli tjedan je ustao u 6 ujutro da me odbaci na posao iako mu je bio slobodan dan.

Jel´ nešto ne štima u toj idiličnoj slici, ili je moj realizam godinama prerastao u ogorčenost?!

Mislim da je stvar u tome da ja samo čekam dan kada će se pretvoriti u mojeg oca i maltretirati me kao što je dotični činio mojoj majci. Pa ću imati opravdanje da kažem kako su svi muškarci svinje i gotovani, a sve žene glupače koje se udaju za fotokopije svojih očeva...

Ipak, divan je osjećaj (jednom kad uspijem otklopiti oči prije nego prve ptice zapjevaju) kuhati prvu jutarnju kavu i razmišljati o "svom danu na poslu".

Ili sjediti u uredu za kompjuterom i baciti pogled na ured preko puta.
Gledajte me, i ja radim.

Da, evo me ovdje svakog jutra, sva važna i poslovna, ušminkna, tipkam po tastaturi i samozadovoljno se smješim sama sebi u brk...

U pauzi zovem prijateljicu - "Ma, da znaš, poslije posla ću malo ići u shopping...

Kad me netko, slučajno, pita kako sam, odgovorit ću mu prvo:
O, pa, na poslu je sve dobro...


Dakle, ukratko, ako niste uspjeli pročitati između redaka, sretna sam i zadovoljna, iscrpljena i ispunjena, malo zabrinuta i jako optimistična.
Veselim se Božiću kao malo dijete i jedva čekam da kleknem u crkvi na Božićno jutro i zahvalim Bogu što me je ipak slušao iako sam ga znala okrivljavati za sve i svašta...


O da, i volim vas sve zbog potpore i lijepih riječi, a i samo zato što ste tu (virtuano tu) da podjelite moje loše i dobre dane!
Sretni vam ovi blagdani, velika sentimentalna pusa od egotrippa










6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

dnevna kritika sumanutog uma


my_egotripp@yahoo.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Uz prvu jutarnju kavicu volim:

domaćica iz pakla

dnevnik depresivne domaćice

blokche

siroče

yogica

Athena Air

amy damon

Jazzie

loptica skočica

moix

z.l.e.v.A.n.k.a







Moja arhiva


Studeni 2005. ilitiga "početak"

Prosinac 2005. poznat kao "manjak inspiracije"

Siječanj 2006. "navodno duhoviti mjesec"

Veljača 2006. mjesec "dvojbene kvalitete"

Ožujak teistegodine; tzv. "kritični mjesec"

Travanj,jošuvijekiste; znan i kao "feministički ispadi"

Svibanj, mjesec kritike "prečistog uma"

Tko sam ja?

- Na forumima, chatovima i sličnim internetskim zgubidan stvarčicama ja sam ona koja postavlja najgluplja pitanja

- U gradu negdje u hladu ljeti, zimi u dobro zagrijanom prostoru sa čašom punča; a u oba slučaja prepoznat ćete me kao onu koja se najglasnije žali na vremenske uvjete

- U knjižnici na odjelu britanske književnosti, omiljeno podpodručje - kriminalistika

-U autobusu visim na šipki kod zadnjih vrata jer:
a) bojim se da ću propustit svoju stanicu
b) preniska sam za gornji rukohvat
c) jednom rukom držim torbicu i rukohvat,a drugom mobitel. Naime, paranoična sam da će me okrasti, ali istovremeno se moram žaliti dečku kako mrzim javni prijevoz
d) ako mi se neki ogavni lik počne nabacivati, mogu izletit na prvoj stanici

-U marketu provodim sate birajući mliječne proizvode, a onda se cvokočući žalim kako slabo griju.
Ako sam u shopingu sa dragim, ja sam redovito ona koju se požuruje sa kupnjom jer on je već na kasi..

-Kod zubara i doktora prepuštam svoj red drugima, sved dok sestra ne izađe i za rukav me uvede u ordinaciju

- Na cesti ćete me prepoznati kao luđakinju koja priča sa mačkama lutalicama

- Ako sam na šalteru u pošti, banci ili nekom drugom birokratskom raju, ja sam sigurno ona koju već po dvanaesti put preusmjeravaju na drugi šalter

- Na parkiralištu ili besciljno lutam jer sam opet zaboravila gdje je auto, ili istresam torbicu na haubu i rovarim u potrazi za ključevima..

- Ako u prolazu čujete nekog kako govori na mobitel : "Ali, mama..."


TO SAM JA

Zahvale

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se