egotripp's blog

12.05.2007. 12:00

ponovo stare muke



Sva sam nesretna i depresivna, iz razloga s kojim su neki već upoznati...
Naime, moj ugovorčić lagano prilazi kraju i moram si tražiti novi posao.

Nije da to nisam znala od samog početka, ali nekako sam mislila da mi to neće teško pasti.
O sebi mislim kao o osobi koja se teško zbližava sa ljudima, ali ovaj put ko za vraga nije bilo tako.
Možda upravo zato što sam znala da je ovo posao samo na određeno, pa sam se opustila, ili su ljudi stvarno
po mojoj mjeri, ali zavoljela sam ih sve - sa svim njihovim manama, osobinama i sitnim glupostima ovo sam
poduzeće doživjela kao novu obitelj. A što je najgore, odnosno - nije najgore, ali će definitivno boljeti kasnije,
i oni su mene tako prihvatili.

I sada, kao da traženje posla samo po sebi nije dosta traumatično, ja ću cijelo vrijeme cviljeti za starim poslom
i kolegama....
A postavili su kriterije koje je stvarno teško dostići, čak i u situaciji kad čovjek može birati...
A ja nisam taj čovjek.
4 Komentara | Print | # | ^

15.04.2007. 10:49

ma živa sam, živa...



Iako me to nitko nije ni pitao... izgleda da je mojim virtualnim prijateljima dosadilo ophoditi moje zapuštene stranice.
Pa, ne mogu im zamjeriti, ovo mi je prvi put od zadnjeg posta da sam se uopće ulogirala.
Zanimljivo koliko vremena mi poždere posao i razmišljanje o istom.
Ali, još uvijek se ne žalim, dapače ovaj mjesec sam dobila i povišicu pa sam extra motivirana.
Što opet znači da ću još rjeđe pisati...
Naravno, kad jednom u dva mjeseca sjednete nešto zapisati, imate toliko toga za podijeliti da naprosto - odlučite
sve preskočiti i samo pozdraviti one najvjernije koji još tu i tamo obiđu ovo groblje inspiracije vidjeti nije
li se neka sablast vratila među živuće.
Pa, kao i da nije. Nažalost, ili na sreću, na poslu mi je dovoljno interesantno da se ne stignem "zabavljati" sa strane
kao što sam isprva planirala.
Kolege su još uvijek pristojni i fini, a ona dva "udvarača" iz prošlog posta su shvatili da su pretjerali i
slična se situacija nije više ponovila. Mnogo sam im zahvalna na tome, za mene je to bila neugodna i "sirova" situacija.
Tu i tamo primim neki mail sa pozivom na kavu, ali "društveni" kontakti ostaju uglavnom na tome.

Ima naravno nešto trzavica na mom privatnom planu, ali pripremila sam se psihološki da će tako biti - posao iscrpi
dosta energije a i tolerancije, pa ne znam kako drugima, ali na meni se to naviše osjeti kad zatvorim ulazna vrata za sobom..
Nije da želim da bude tako, ali prepoznajem problem i radim na njemu.
Za razliku od "njega" koji također prepoznaje svoj problem, ali na jedan tipičan, muški način (ispravite me ako griješim),
zatvara oči pred njim i očekuje da će jutro odnjeti stare probleme...
Ali, Bože moj, nismo djeca, a problemi postoje da bi se riješili, pa će tako biti i ovaj put.

Hajde samo jedno brzinsko pitanje za one koji zalutaju na ove stranice:

Koliko ste dugo u vezi i koliko često preispitujete ima li još u njoj strasti?


Znam da je ovo malo neubičajeni post za mene, obično ne tražim psihoterapiju na ovaj način, ali kad malo razmislite,
ovo je prilično jednostavan i efikasan (pod uvjetom da možete računati na iskrenost, ipak se radi o virtualnim osobama)
način da saznate nešto što vam je inače teško pitati...
Zato ne zamjerite i pokušajte iskreno odgovoriti. 4 Komentara | Print | # | ^

06.02.2007. 18:02

Trač-rubrika



Pohvalila sam se da je na poslu sve divno i krasno, kolege su fini i "kultivirani" ljudi,
možemo pričati o svemu, a opet kad mi treba mir - ostave me da radim svoj posao.

Ali zašto se ovaj post zove tako kako se zove?

Aha, sjetila sam se!

Je vam se desilo koji puta da se nađete u "neobranom" grožđu?
Ja imam sposobnost izuzetne koncentracije (čitaj: zatupim) kad se u nešto uživim,
i nije šala da može bomba past pored mene a da me ne omete...
Ma, da, ima tu negdje i priča, samo strpljivo..
Dakle, radim ja tako za svojim kompom;) duboko uživljena, a dvojica kolega stoje
sa strane i razgovaraju.
Kako se razgovor zahuktava, tako i oni povisuju glasove...
Ja sam - em pristojna pa ne slušam nešto što me se ne tiče
- em odlutala u svojim mislima i ne abadiram na njihovo cvrkutanje

Da bi u jednom trenutku podigla glavu i pogledala u kolegu nasuprot i skužila da ovaj bulji u mene..
Pa pogledala u drugu kolegicu, koja isto tako bulji u MENE
I onda konačno ukopčala sluh i uključila se u razgovor koji mi se cijelo vrijeme vodio iza leđa...

A oni usred inače prepristojnog poslovnog poduzeća, u kojem je sve prefino i prekulturno
- od wc-a pa do tapeta na zidovima;
pa ...prepričavaju ono što bi ja nazvala eksplicitnim scenama seksualnog odnosa,
u kojem je, NAVODNO,sudjelovao jedan od njih...

Rekoh, NAVODNO jer nit me briga, niti vjerujem u lovačke priče.

Al nezgodno je bilo to što ja doista nisam znala O KOME i u KOJEM
kontekstu se vodi ta rasprava, pa sam jednu dugu minutu ostala sleđena od pomisli da
hm, pa recimo ja ili bar dijelovi moga tijela imaju glavnu ulogu u tim njihovim maštarijama.

A ni to što je cijeli ured gledao u mene nije popravilo situaciju....
Bila je to duuuga minuta, i pretpostavljam da su i oni skužili da su dospijeli u centar pažnje,
pa su se prvo utišali, a zatim i razišli.

A ja sam do pauze provela vrlo nelagodnih sat vremena, a onda za vrijeme ručka pitala
kolegicu o čemu se tu radilo.... (ženska solidarnost)

Naravno da nisu pričali o meni - zašto i bi - to je bila samo mahnita paranoja na djelu-
kolegica ja to nazvala muškim obredom parenja u kojem mužjaci dokazuju
(riječima, kad već ne znaju drugačije) da su:
1. veoma poželjni
2. seksualno aktivni

Navodno takvi obredi služe (ispravite me ako imate drugačija iskustva) za snubljenje
ženskih jedinki u njihovoj blizini.
One, očarane njihovom rječitošću, i naravno, nimalo ne dovodeći u pitanje
istinitost svih navedenih tvrdnji, oduševljeno padaju na koljena, i preklinju za malo
pažnje i naklonosti...

A ako i imaju partnera, istog zaboravljaju iste sekunde, jer- budimo iskrene - tko može odoljeti
jednom tako elokventnom opisu muško-ženskog sparivanja, ....pa kad je još upotpunjeno
gestikulacijom....


Naravno, jednom kad mi je objašnjena svrsishodnost i smisao takvog izričaja,
postala sam apsolutni i neprikosnoveni seksualni rob gore spomenutog Adonisa.

A tko mi može zamjeriti?!





5 Komentara | Print | # | ^

23.12.2006. 14:46

Ukratko




Znači, počela sam raditi puno radno vrijeme.
I shvatila da to nije nikakva šala.
A malo me iznenadila i činjenica da ću i ubuduće morati raditi sve kućanske poslove kao i do sada.
Ne znam točno što sam mislila. I kako sam si to zamislila.

Valjda kao kad sam živjela sa roditeljima, pa dođem sa posla doma na kuhani ručak. A soba mi pospremljena. I krevet presvučen.
Odjeća složena i speglana.
A sve što ja moram učiniti je baciti se pod tuš i žaliti se kako mi je bilo naporno taj dan...

A sad sve gore navedeno x2.

Ili x3, jer i moja mačka je punopravni član obitelji i traži svoj dio kolača.
Figurativno.
Iako ima i ona "sweet tooth" sudeći po žestini kojom je navalila na moju pitu od jabuka...

I tako sad sam u fazi kompromisa. Ako taj dan perem i peglam veš, nemam vremena za odmor uz knjigu.
Ako želim topli ručak nakuhavam količine kao za manju vojsku, pa mi ostane za drugi dan,
ili se odričem večeri uz televiziju i kuham za sutradan.
Vikendi su rezervirani za zaostale poslove, a od nekada tako voljene razbibrige uz kompjuter ostane mi taman toliko vremena da provjerim e-mail kad dođem doma...

Prisiljena sam vijesti o tekućem danu doznati iz dnevnih informativnih emisija, koje smatram filtriranima i nepotpunima,
ali bolje išta nego ništa...
Da ne spominjem da sve tekuće tračeve doznam sa po 4-5 dana zakašnjenja.

Moj dragi se pokazao kao svjetla točka, jer, premda sam bila sigurna da se kod njega ništa neće promjeniti, spremno je prihvatio dnevni teret svojeg djela obveza, i to čak i ne gunđajući??
Još čekam da shvati da je to ZAUVIJEK, a ne samo do daljnjega...

Valjda će stvarnost biti blaga prema njemu...

Prošli tjedan je ustao u 6 ujutro da me odbaci na posao iako mu je bio slobodan dan.

Jel´ nešto ne štima u toj idiličnoj slici, ili je moj realizam godinama prerastao u ogorčenost?!

Mislim da je stvar u tome da ja samo čekam dan kada će se pretvoriti u mojeg oca i maltretirati me kao što je dotični činio mojoj majci. Pa ću imati opravdanje da kažem kako su svi muškarci svinje i gotovani, a sve žene glupače koje se udaju za fotokopije svojih očeva...

Ipak, divan je osjećaj (jednom kad uspijem otklopiti oči prije nego prve ptice zapjevaju) kuhati prvu jutarnju kavu i razmišljati o "svom danu na poslu".

Ili sjediti u uredu za kompjuterom i baciti pogled na ured preko puta.
Gledajte me, i ja radim.

Da, evo me ovdje svakog jutra, sva važna i poslovna, ušminkna, tipkam po tastaturi i samozadovoljno se smješim sama sebi u brk...

U pauzi zovem prijateljicu - "Ma, da znaš, poslije posla ću malo ići u shopping...

Kad me netko, slučajno, pita kako sam, odgovorit ću mu prvo:
O, pa, na poslu je sve dobro...


Dakle, ukratko, ako niste uspjeli pročitati između redaka, sretna sam i zadovoljna, iscrpljena i ispunjena, malo zabrinuta i jako optimistična.
Veselim se Božiću kao malo dijete i jedva čekam da kleknem u crkvi na Božićno jutro i zahvalim Bogu što me je ipak slušao iako sam ga znala okrivljavati za sve i svašta...


O da, i volim vas sve zbog potpore i lijepih riječi, a i samo zato što ste tu (virtuano tu) da podjelite moje loše i dobre dane!
Sretni vam ovi blagdani, velika sentimentalna pusa od egotrippa










6 Komentara | Print | # | ^

05.12.2006. 15:25

uh, raditi je naporno!



Zašto mi to nitko nije rekao??
A usto moram obaviti i sve one stvari koje sam radila i prije.
I više organizacije zahtjeva moj privatni život, nego poslovni!

Ali sreća da mi poslodavac ipak nije onaj freak iz prethodnih postova, već jedna ugodna privatna firma.
Malo mi je neobično samo to što oni među sobom ne komuniciraju. Pošalju tu i tamo koji mail (dok sjede leđa uz leđa jedan drugome) i to je uglavnom to. Malo se teško naviknuti na tišinu, ali pretpostavljam da to pogoduje kreativnosti?!
Vidjet ćemo. Moram ići peglati. I staviti veš da se suši.
I staviti novi prati. I bacit nešto da se kuha.
Nahranit mačku, već mi glođe nogu.
Odgovorit na dva, tri maila... Možda stignem i skinut čizme s nogu...
Ili ću sutra... 4 Komentara | Print | # | ^

19.10.2006. 12:17

Moje druženje sa psihopatom 2.dio



Daklem, priča ide dalje. Gotovo maloumno sam se dala nagovoriti na sastanak sa gore navedenim likom. Iz dva osnovna razloga:

1. nezaposlena sam
2. još uvijek sam nezaposlena

Pa kao da to nije dovoljan razlog, nakon nekog vremena tijek telefonskog razgovora mi je maglovito ispario iz glave, i jedini čvrsti razlog zbog kojeg sam nedužnog čovjeka nazvala psihopatom - jest to da mi je, pa... zvučao čudno.

I tako, kad je stigla poruka od potencijalnog poslodavca da se nađemo, ja sam entuzijastično - danaravnosamorecitekadigdje- odgovorila.

I došao je i taj sat, rukovala se sa čovjekom i zahvalila sretnoj zvijezdi što ga nisam otkantala samo zato što čudno zvuči.
Jer prvi dojam je kažu ključan, a on je ostavio sjajan prvi dojam.
Stariji čovjek, dobro obučen, ugodnog osmjeha, finih manira, pomalo pokroviteljski nastrojen.
Sve 5.
Pa smo naručili kave i počeli razgovor.

Prvi ? se upalio kad sam shvatila da nakon 15 minuta neprestanog pričanja o njegovim privatnim stvarima nismo niti jednom dotakli temu POSLA,
Drugi ? mi je zasjao nad glavom kad sam (konačno došavši do riječi) upitala - o kakvom se zapravo poslu radi, dobila odgovor da ...ehm, firma još baš i nepostoji! ali da skuplja ideje, jer će eto, posao krenut, samo što nije...

Ok, - pomislih u tom času, jer to nije bio ni prvi ni zadnji takav razgovor u kojem sam sudjelovala, - pa, dobro, viđen si sa mladom trebom u IN restoranu, platio mi kavu, a sad svak na svoju stranu, kao što reko´ - ni prvi ni zadnji!

Ali, ako ste se ikad našli u sličnoj situaciji, shvatit ćete što mislim kad kažem da u sljedećih sat vremena nisam uspjela uhvatiti sekundu vremena stanke da kažem:

- Bilo mi je drago, al ja sad brišem -

Čovjek mora da je disao na škrge, jer nije zastao ni da uzme zraka. Na stranu s time što sam doznala sve o njegovom uzdrmanom odnosu sa ljubavnicom.
(Uzdrman je zato što se ona udala. Za drugog, očito. I jasno zašto, btw.)

Sve o njegovoj obitelji. (I shvatila otkud mentalna poremećenost vuče korjenje)

Doznala sve o MAFIJI koja ga PRATI jer im je KONKURENCIJA.
I da budem iskrena, nisam sigurna koja me od te tri informacije više uzdrmala...

Ali kad mi je u najstrožoj tajnosti povjerio da su ga do sada već tri puta pokušali ubiti, i sve namjestiti kao nesretan slučaj...
pa, recimo da sam zaboravila na pristojnost... i oborila postojeći rekord u 100m sa preprekama!

Veći dio tog vremena sam i ovako provela čudeći se sama sebi na koje se idiotarije dam navući, i pokušavajući se neprimjetno uštipnuti za nogu, tek toliko da provjerim da ne sanjam.

Ali očito i moja nevjerica ima granice, pa kad mi je jednom u tvrdu glavu ušlo da imam posla sa defacto psihopatom, i to onim koji pati (između ostaloga, kako će se pokazati) od manije proganjanja, prestala sam se osvrtati u potrazi za skrivenom kamerom, i počela tražiti UVJERLJIVI izgovor od:

- mislim da sam ostavila upaljeni štednjak...-

Začudo, kad sam rekla da mi je vrijeme proletjelo i da ću zakasniti na ehmgrhh ako odmah ne krenem, nije izvukao nož i zaskočio me, već je rekao da mu to ljudi često kažu (ma ideš?!) i ponudio se da me odbaci tamo kamo već trebam ići.

-da, mislim si, još najbolje da ga odvedem do kućnog praga...

I očito, otšetala sam živa i zdrava, i sa svim ekstremitetima na broju (naravno da sam tri puta provjerila jel´ mi viri nož iz leđa. Il´ barem pijuk za led...)

Nego, ova priča iz zone sumraka će imati i epilog, jer sam dobila već pet-šest poruka od lika. Kažem poruka, jer se na pozive ne javljam.
Da ne spominjem da sam konačno dobila posao... Jest da čovjek očito mora biti krajnje poremećen da bi me zaposlio.

Pitam se što li to govori o meni?

4 Komentara | Print | # | ^

16.10.2006. 10:55

Moje druženje sa psihopatom



Ne znam kako vi, ali ja sam u životu mnogo puta izjavila za nekog da je psihopat.
Ponekad sam to mislila doslovno, ali češće je to bila izjava u afektu. Jučer samupoznala psihopatu sa cetifikatom. Vjerujte mi, iako sam sklona pretjerivanju, ovo nije takav slučaj.
Od ovoga bi i jaganjci utihnuli...

počelo je tako da sam se javila na oglas za posao.
Da, tako započinje večina mojih noćnih mora.

Čovjek koji me potom nazvao na telefon zvučao sasvim obično. Baš kao vi ili ja. Možda malo preuglađen i prefin. Ali, misliš si - bečka škola. Na koncu, ako je nakakav direktor i u redu je da bude fin.
Razgovor je tekao uobičajenim tokom. Prvih 2-3 minute. a onda je počeo dijeliti preosobne informacije o sebi.
Znate onaj osjećaj kad sanjate i sve vam ima smisla, a onda se pojavi ta neka sitnica koja se baš nikako ne uklapa u tu projeciranu stvarnost, kao sjedite u parku na klupi, sunčate se i hranite golubove, a pored vas prođe Donald Trump sa hrpom praktikanata...
Ili što god.
Dakle, vodimo mi taj telefonski razgovor, i on priča o svojoj firmi, i odjednom počne pričati o svojim hobijima. Kao da ja njega intervjuiram.
Bavi se ovim i onim.Malo nogometom u slobodno vrijeme. A njega baš i nema puno. Jer ima hrpu ideja koje pokušava realizirati. Njemu njegova djevojka kaže: -ti si prevelik da bi se bavio samo jednom stvari. A on njoj i vjeruje da to stvarno misli. Iako stvari među njima sad baš i ne stoje najbolje. Zbog njenog muža. ali i to će se riješiti. On je njoj dao ultimatum. Pa će već kroz mjesec dana sve znati.
-Pa znate, govori on meni, -ja sam vam vrlo svestrana osoba.
-Mmmhm, odgovaram ja.
-Možda nemam mnogo gotovine u džepu, ali imam puno ideja u glavi- kaže meni čovjek koji bi mi, ako sve prođe u redu, trebao isplaćivati mjesečnu plaću,
-Pa, da, to je ono što je najvažnije- odgovara moj automatski pilot, jer moj mozak nije u stanju proizvesti smislenu rečenicu, samo ponavlja:
-wtf,-wtf,-wtf???
-nego, dajte da se mi nađemo na kavi, šta kažete? - pita freak mene
-aaa, pa da, može- glupači naravno ne pada ništa logičnije na pamet, nego da ga pita treba li ponjeti nož ili on preferira svoj vlastiti !!
-evo, možemo za pola sata, u gradskoj kavani. Da ja dođem po vas?
-NE! Ne, hoću reći, pa ne mogu baš sada, jeli, malo sam zauzeta... da se dogovorimo za... pa recimo prekosutra? - Iako bi ja radije idući milenij, ali pogrešno smatram da će mi duži vremenski period omogućiti da smislim i pametniju laž..

Da skratim, on pristaje. Ja činim grešku i povjeravam svoj plan da eskiviram susret svojem najdražem, kojem se iz nekog razloga čini da je čovjek možda malo zbunjen, ali nipošto opasno poremećena ličnost. Pa nakon što me neko vrijeme uvjerava, ja se doista zapitam -ko je ovdje lud- i to tim doslovnim riječima, pa odlučujem dati priliku tom liku, jer na koncu, pa šta ako je malo čudan, neću živjeti sa njim!

Iako, kao što ću poslije shvatiti, instinkti ipak imaju neku jebenu funkciju u životu suvremenog čovjeka....


..................nastavak će uslijediti.................
3 Komentara | Print | # | ^

08.09.2006. 12:57

egotripp is back ili kamo plovi ovaj brod...



Gospodin doktor dolijao. Uhvaćena lija punih ustiju perja ali tvrdi da je koka živa i zdrava. Navodno emigrirala u Australiju... Naravno, hrvatski narod blazirano dočekuje novosti, zar da budemo iznenađeni? Ljudi će bit frapirani samo ako doktora doista i osude za nešto. Dobit će dva mjeseca uvjetno i može nazad na posao.
Njegova priča o teoriji zavjere dostojna je bolivudskog scenarija.
Pa, čuj, možda ga uspije i unovčiti. Sam bog zna da našim scenaristima sapunica već ponestaje ideja... Možda malo podcjenjuje i vrijeđa pamet pravosudnih eksperata kad pokušava tom bijedom izlikom od priče puhnuti dim u lice pravde, ali opet - samo bog i ovaj narod znaju koliko je takvih idiotizama prošlo nekažnjeno kroz naše sudnice. A bome i mimo njih!

Ali ako već ne dobije kaznu od našeg dičnog pravosuđa, ja sam za to da ga se nagradi našom verzijom zlatne maline za najnebulozniju obranu godine.
Pa zar nije mogao smisliti ništa orginalnije?
Da mi je znati koliko plaća onog svog odvjetnika?! Možda ipak ne dovoljno? Kad je čovjek bio prosiljen odat se kriminalu
da si plati režije. Jedva čekam da čujem njegovu verziju priče.
To će bit dobitnik Oscara, vjerujte mi! Samo, valjda neće maznut priču svog branjenika i reć da je to teorija zavjere...

Ili hoće? Pošto oklada?

Eto. A čovjek bi očekivao da ću se nakon višemjesečne pauze vratiti optimistična i pozitivna. Ili ako već ne to, a ono bar puna novih ideja. Ma, bar sa jednom novom idejom. Iskricom??

Ne. Ništa. Posušje.

Ja opet pilim po istom starom gudalu.

Iako se iz učestalosti mojih postova u posljednja dva-tri mjeseca može zaključiti da smo se nestea, ja i zgodni dalmatinac nasukali na pustom otoku... you wish..

Samo sam izgubila radnu naviku, odnosno toliko potrebni poticaj da zadržoim dupe na stolici dovoljno dugo da sastavim i napišem smislenu rečenicu.
A danas pada kiša. I nitko mi ne odgovara na sms-ove, na koje sam se ponovo navukla, nakon dugog i sad već očigledno neuspješnog odvikavanja...
I sama sam doma. Pa sam nakon početnog oduševljenja što sam konačno king of a castle, shvatila da sam izgubila drevnu istočnjačku vještinu pronicanja u samoga sebe, i da se defacto- dosađujem.
Eto. To je istina.
Nemam baš ništa pametno za reći, nisam ni postala ništa mudrija nego prije, a nisam ni naučila bog zna šta.

Pročitala sam par knjiga koje su u normalnim okolnostima čisti gubitak vremena i prostora na polici, pogledala par dokumentaraca na Travelu i National Geograficu tek toliko da uspostavim neki odnos između količine zdravih informacija i čistog šunda koje putem medija unosim u sebe...

Mislim da je neki pametnjaković negdje napisao da je jadan mozak u onoga koji se dosađuje kad ostane sam.
a mislim da je stvar samo u nedostatku mašte. I poduzetnosti.
Tehnički rečeno, mogla bih si naći neku drugu zabavu od lupkanja po tastaturi, ali brate - ne da mi se!!

3 Komentara | Print | # | ^

31.07.2006. 12:25

Na godišnjem do daljnjega



Usprkos, ili upravo zbog, nesnosnih vrućina i još nesnosnijih susjeda, potaknuta odnosno pogurnuta nizom novo i staro nastalih i izraslih okolnosti, odlučila sam se povući u svoj mirni primorski kutak...
Daleko od svih dolje navedenih čari civilizacije, i fiksnih telefona i sveg dobra i zla što povlači za sobom..
Dakle, ne mogu reći da se neprestano kupam, more mi je preblizu za to - a znate da mi hrvati ne cijenimo ništa za što ne moramo pljuniti 2-3 iljade i prijeći 250km veoma skupe autoceste, pa onda još i malo pješačiti, pa se tući za pravo da prostremo ručnik na preostalih 0,25 slobodnih kvadrata plaže...
Znači, ne kupam se baš često, al zato ljenčarim da mi je čisto neugodno reći; s obzirom da ipak ima 15ak ljudi u ovoj državi koji rade a ja sam recimo zadržala neke osnovne skrupule - iako sam na odmoru.

Što isto nije često u nas, ali o-tom-po-tom- ili kako već...


Još samo da skomentiram cijenu 30min interneta u internet cafeu; da sam bila lukava mogla sam si platit godišnji na Ibizi, a ne 2.5dl mineralne i pišljivih pol sata za prastarim računalom...


2 Komentara | Print | # | ^

30.06.2006. 10:08

Riječi su nepotrebne

Stvarno sam više bez riječi kad treba komentirati stanje u lijepoj našoj... Jer stvari koje se događaju ljudima samo su odraz odnosa unutar državnih tijela.

A dotične mi je doista više dosadilo kritizirati. Možda nekom drugom prilikom... a možda to doista više i nije potrebno. Nema više muškarca, djeteta, žene, a ni psa koji vjeruje da je ova država demokratska, i da je pravda ono što se doista udjeljuje građanima.

Ovo je samo kap u moru, i kao takva utopit će se među ostale, i već sutra biti zaboravljena. Pamte samo oni koji su direktno pogođeni, mi ostali samo škucamo i odmahujemo glavama kao vrane na žici dalekovoda.
Zato sam odlučila bar se kratko osvrnuti na ovo, iako mi je loš dan, i dozlaboga mi se ne da još jednom pljuvati po državi, kad znam da je to sve što sam voljna ili u stanju učiniti.

Da, nitko me ne pita.

Ali to još uvijek ne znači da ne smijem ni reći. Prema tome, čisto zato što još uvijek mogu, iznosim svoje mišljenje.
Jer jednog dana u skoroj budućnosti, kad vuk konačno skine ovčju kožu, i ovi ljudi kojima dopuštamo da nam kroje budućnost pokažu tko i što su zapravo, sjećanje na ove žučljive komentare grijat će moje stare plašljive kosti. Dok unucima budem pričala kako se živjelo u "nazovidemokraciji"...

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik pozvala je danas RTL Televiziju da se javno i jasno očituje o uzroku prekida suradnje s voditeljicom sportskih vijesti Tanjom Tomić.

Tako bi se, smatra pravobraniteljica, "izbjegla ili potvrdila percepcija da ćemo, nakon trudnica kojima se ne produžuju ugovori o radu na određeno vrijeme, doživljavati da se to isto događa i ženama žrtvama nasilja".

Pozivajući se na napise iz tiska da je RTL Televizija odbila produžiti ugovor o suradnji Tanji Tomić bez navođenja razloga, pravobraniteljica Lukač Koritnik zaključila je da je Tanja Tomić onemogućena obavljati dosadašnji posao kao moguća žrtva obiteljskoga nasilja.

U priopćenju koje je uputila medijima, predsjedniku Uprave RTL Televizije Christophu Mainuschu i voditelju press službe RTL-a Kristijanu Gržetiću, pravobraniteljica navodi da je na spomenuti zaključak navodi činjenica da je odluka o neproduživanju ugovora Tanji Tomić uslijedila ubrzo nakon novinskih napisa o njezinoj bračnoj krizi.

Nasilje prema ženama, ističe pravobraniteljica, smatra se oblikom diskriminacije što je i polazišno stajalište hrvatske Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji.

Podsjeća da u 1. članku Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, pojam diskriminacije označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava na političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području, bez obzira na njihovo bračno stanje, a na osnovi jednakosti muškaraca i žena.

S tim u vezi dodaje da je u izvješću o radu za prošlu godinu podnesenom Hrvatskom saboru kao dobar primjer navela baš RTL Televiziju jer je ta medijska kuća u svojim "Programskim smjernicama društva" u odredbi "Zabrana diskriminacije" zabranila poticanje diskriminacije i netrpeljivosti na temelju spola, bračnoga stanja i spolnih sklonosti.

Očito je pak, zaključuje pravobraniteljica, da potez RTL-a prema Tanji Tomić, nije u duhu navedenih smjernica.

Prosvjed protiv neproduljenja ugovora Tanji Tomić izrazila je danas i Ženska mreža Hrvatske, istaknuvši da to smatraju diskriminacijom i jako opasnom javnom porukom zlostavljanim ženama da ne zatraže pomoć niti da se od nasilja pokušaju obraniti jer bi, u tom slučaju, mogle biti dodatno kažnjene javnim šikaniranjem i gubitkom zaposlenja.


Eto, a mene osobno doista interesira hoće li Tanju doista vratiti na posao. I kad se zbroji sve skupa da li bi to doista bilo u duhu ravnopravnosti?!
Jer ono što bi doista bilo pošteno, je da se prema svima odnose jednako.
Dakle, da mene namlati dečko/muž i to osvane u crnoj kronici, bi li se pravobraniteljica Gordana Lukač Koritnik zauzela za mene?!

10 Komentara | Print | # | ^

< svibanj, 2007  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

dnevna kritika sumanutog uma


my_egotripp@yahoo.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Uz prvu jutarnju kavicu volim:

domaćica iz pakla

dnevnik depresivne domaćice

blokche

siroče

yogica

Athena Air

amy damon

Jazzie

loptica skočica

moix

z.l.e.v.A.n.k.a







Moja arhiva


Studeni 2005. ilitiga "početak"

Prosinac 2005. poznat kao "manjak inspiracije"

Siječanj 2006. "navodno duhoviti mjesec"

Veljača 2006. mjesec "dvojbene kvalitete"

Ožujak teistegodine; tzv. "kritični mjesec"

Travanj,jošuvijekiste; znan i kao "feministički ispadi"

Svibanj, mjesec kritike "prečistog uma"

Tko sam ja?

- Na forumima, chatovima i sličnim internetskim zgubidan stvarčicama ja sam ona koja postavlja najgluplja pitanja

- U gradu negdje u hladu ljeti, zimi u dobro zagrijanom prostoru sa čašom punča; a u oba slučaja prepoznat ćete me kao onu koja se najglasnije žali na vremenske uvjete

- U knjižnici na odjelu britanske književnosti, omiljeno podpodručje - kriminalistika

-U autobusu visim na šipki kod zadnjih vrata jer:
a) bojim se da ću propustit svoju stanicu
b) preniska sam za gornji rukohvat
c) jednom rukom držim torbicu i rukohvat,a drugom mobitel. Naime, paranoična sam da će me okrasti, ali istovremeno se moram žaliti dečku kako mrzim javni prijevoz
d) ako mi se neki ogavni lik počne nabacivati, mogu izletit na prvoj stanici

-U marketu provodim sate birajući mliječne proizvode, a onda se cvokočući žalim kako slabo griju.
Ako sam u shopingu sa dragim, ja sam redovito ona koju se požuruje sa kupnjom jer on je već na kasi..

-Kod zubara i doktora prepuštam svoj red drugima, sved dok sestra ne izađe i za rukav me uvede u ordinaciju

- Na cesti ćete me prepoznati kao luđakinju koja priča sa mačkama lutalicama

- Ako sam na šalteru u pošti, banci ili nekom drugom birokratskom raju, ja sam sigurno ona koju već po dvanaesti put preusmjeravaju na drugi šalter

- Na parkiralištu ili besciljno lutam jer sam opet zaboravila gdje je auto, ili istresam torbicu na haubu i rovarim u potrazi za ključevima..

- Ako u prolazu čujete nekog kako govori na mobitel : "Ali, mama..."


TO SAM JA

Zahvale

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se