Kad čempresi šapuću Yvette Manessis Corporon

srijeda , 09.03.2016.




Izdavač: Znanje

Ovu knjigu pročitala sam tek nedavno. Dugo sam ju gledala na kiosku i nećkala se oko nje, kupiti ili ne. Sad mi je žao što ju nisam prije kupila i pročitala. To je jedna divna priča o ljubavi i povezanosti između bake i unuke.

Pričom putujemo u grčku točnije na otok Erikousi , kada se Daphne iz New Yorka vraća u posjet svojoj baki (ya-yi) na otok. Daphne je kći grčkih imigranata koja živi u New Yorku kao samohrana majka.pokušava voditi vlastiti restoran i brinuti o svojoj kćerki Evi , te joj time omogućiti bolji život od onog kakav je ona imala. Nakon dugih šest godina (koliko je prošlo od zadnjeg posjeta) i ponovnog vračanja na otok nadajući se novom početku.
Boraveći na otoku Daphne se prisjeća svojeg djetinjstva i kako je kao malena provodila vrijeme na otoku. Njena kći Evi također uživa i sa majkom istražuje otok, te sluša grčke mitove i legende.
U priči doznajemo kako je Daphne postala samohrana majka i kako je upoznala svojeg sadašnjeg zaručnika. Ali na otoku upoznaje tajanstvenog muškarca po imenu Yanni. Jedan drugog ne podnose, svađaju se ko pas i mačka, ali kako je otok mali moraju se sprijateljiti tim više jer on redovno obilazi njenu baku i stalno se viđaju.

Daphina baka Evangelina želi sa njom podijeliti svoju priču iz prošlosti , otkriti joj najveću tajnu koja se u njihovoj obitelji prenosi već godinama iz generacije u generaciju.......

Da li će Daphne ostati sa svojim zaručnikom? Tko je tajanstveni Yanni , kako je povezan sa bakom Evangeliom i koju on priču ima iz prošlosti ? I na kraju kakva je to strašna tajna koju krije baka? Da li čempresi uistinu šapuću? Ili je to samo daleki mit koji prepričavanjem živi mnogo godina na otoku.
Odgovore na ta pitanja pronaći ćete naravno u knjizi kada je pročitate.

Čitajući knjigu imala sam osjećaj kao da sam u Grčkoj tj, na otoku. Dojmili su me živopisni ,ali i tmurni (da ima i takvih) opisi samog otoka. Jako sam uživala u ovoj priči i doista uz samu priču o beskrajnoj bezuvjetnoj ljubavi doznala i neke otočke običaje , ponešto o njihovoj hrani , našao se i poneki receptić, a samim tim i kako se nekada živjelo .

Moje velike preporuke za ovu knjigu ako ju netko nije čitao ili se dvoumi oko čitanja.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.