Mind mapping

Svaku večer, izađem na balkon. U sitnim noćnim satima svijet je ogoljen do svoje same srži. Lavež pasa u daljini, tek pokoji zalutali far automobila, i tišina. Limitirana i relativna, spokojna i savršena tišina. Osluškujem zvukove koje ovaj svijet proizvodi, ili barem instrumentalnu podlogu kaotične simfonije čovječanstva. Nalazim mir tamo gdje nikoga ne čujem, gdje u konačnici mene nitko ne čuje. Gdje se nalazimo mi u ovoj slici? Što ne valja s ovom slikom? Svjedočimo svemiru beskrajnih mogućnosti, ipak, neke stvari se nikad neće dogoditi. A nikad je užasno dugo vremena za jedno biće izgubljeno u noći.

Summer gonna bring big fire

Istina ima neprocjenjivu težinu, no nije niti upola teška kao sve laži koje nam prodaju na svakom uglu. Informacije i dezinformacije, hrane jedne druge. Ništa i sve, isprazna gužva misli. Refleskija odsjaja misli u praznini, odjek vriska u jastuk. Sveo sam život na ignoriranje te istine, jedan od poteza koji su istovremeno briljantni i autodestruktivni. Smatram kako je totalno pogubno živjeti sa težinom ovog svijeta na leđima. Jednostavno je, nitko to od tebe ne traži. Ako ne možeš živjeti za sebe, a danas je to problem, ne vidim načina kako ćeš mijenjati svijet.

Water gonna bring big rain

Naše priče će uvijek imati tri strane. Tvoju, moju i istinu. Što ako se čitavo vrijeme držiš za predmet koji zapravo pada brže od tebe? Upamti, sve pada. Pogotovo oni koji imaju tendenciju letjeti. Tvoja oštrica, moja nepodnošljiva tupost postojanja. Ona tupa oštrica noža, kada se dereš mislima. U trenutcima kada te misli nitko ne čuje, zažališ svaku tajnu koju si ikad sakrio.

Somethin's in the air

U svijetu tako bogatom izmišljotinama, ja nisam našao niti jednu koja mi odgovara. Na kraju, svejedno mi je o kojoj nijansi sive se radi, jer je to samo dokaz da nisam niti na pola puta između krajnosti koje tražim. Nije li suludo što su tvoje odluke i moji promašaji postali identična stvar? Stotinu puta sam bio pijan i radio neodgovorne gluposti. Ali shvatio sam jedno, pijani ljudi ne lažu.

I gotta feelin'
Somethin's going on
I gotta feelin'
Somethin's going wrong

Zvučim kao da više nemam riječi, odnosno, nemam pravih riječi. Dimenzije, aspekti i nijanse sive boje životnih odluka su istovremeno postale sve i ništa. Sve, apsolutna esencija tako vješto maskirana unutar nas. Istovremeno, ništa. Neuvjetovana praznina egzistencije bez temelja za sutra, bez sjećanja na jučer. Napraviti sve i ništa, vidjeti nijanse sive boje u megadistopijskom crno-bijelom svijetu. To je moja sljedeća malena prepreka koja iziskuje neke ogromne korake. Pokušaji i promašaji, odluke i propusti, milisekunde instinkta za vječnost racionalnosti. Uvijek sam mislio kako moramo žuriti u svemir, sada vidim da još nismo istražili niti našu noć.

Dragi prijatelji, prije točno šest (6) godina napisao sam prvi post ovdje. Da sam znao u što se upuštam nikad ne bi ni počeo.
=)

Preko 350 besmislenih postova kasnije, mogu samo poručiti da će biti još.