nedjelja, 24.06.2012.

Dream Control Pt. 2: Disgustipated

Puls, otkucaj srca, poput mikroudarca u prsa, na desetke puta u minuti, na tisuće puta u danu, na milijune puta u životu. Imamo sposobnost utjecati na vlastite živote koliko je muha sposobna izaći iz auta. Zaboga, oni stvaraju vlastite svjetove, samo kako bi bili mirni(ji), samo kako bi mogli spavati noću. Ali oni su utopljenici vlastitog intelekta, ma koliko on raskošan bio.

Night falls the secrets still remain
The panic and the pain still belies them


"Then is the dream really considered disturbing? Disturbing dreams are out of of our control there just in the back of our heads, the things we think about and try to forget. But our thoughts have minds of their own they don't always want to be forgotten, the problem isn't disturbing dreams it's disturbing thoughts.“ –Trevon, SAD


Zapamti, zaboravi. Kontradikcija unutar osobe, urušavanje morala usred previsokog stepeništa ljudskog samoproglašenog identiteta. Ne mogu se natjecati. Ne natječem se. Ironija može biti rukopis, ali samo karakter može biti identitet. On je u nama, rođen. I nikad ne zaboravi. Tako sebično, nikad ne zaboravi. Moj um generički stvara slike u kojima želi živjeti, i metodom pokušaja i pogrešaka on nastoji mene zavarati, u tim sekundama koje nijanse dijele od snova i noćnih mora.


“Sometimes I get in nightmare deeply, even to feel terrible and creep in it
and sometimes it’s just because of tireness after one day's hard work.
But i belive it has some connection with my own thoughts deeply hiden in my mind
so deep that I can't realize it.” – Coco, Kina

Snovi su odgovori na pitanja koja nismo u stanju postaviti. U lucidnosti koja je pošla po zlu, bez kisika ja želim disati. Rastrgan u suludim subverzijama moje svijesti želim se probuditi i spavati, sanjati i biti budan.

"Not able to move, the feeling that something will happen to you, like someone will come and harm you, the need to breathe even though you are...“ – Andora, Bjelorusija


Sanjam jer živim jer sanjam jer živim jer sanjam jer živim jer sanjam jer živim jer...

Scene se odigravaju u naizgled neminovnoj potrazi za odgovorima, za svijetom gdje se život ne hrani životom. Poput lancima vezane publike koja svjedoči stvarnom silovanju tijela i svijesti, bez kontrole, bez poricanja. Nepotrebno postaje neizbježno, tvoja noćna mora živi dugo u tebi, ali nitko ne zna odakle dolazi. Još jednom, nalazim dokaz da smo svi isti, bilo gdje, bilo kad, samo relativno napredna vrsta primata u želji za kontroliranjem stvari na koje se ne može utjecati. Gađenje, vlastitim mislima. Gađenje, vlastitom vrstom. Gađenje...

Logika, ona se nalazi posvuda. Stoji iza svega, svega osim ljudskog roda


10:26 | Komentari (20) | Print | ^ |

četvrtak, 14.06.2012.

Dream Control Pt. 1: Silent Lucidity

Završava još jedan dan, prazan kao dah željan svježeg zraka. Isti kao i onaj iza njega, završit će poput nezapisanih misli negdje u ropotarnici povijesti. Još jedna nova riječ u poglavlju traganja za nepoznatim. Kontrola. Čovjekova potreba za kontroliranjem je toliko velika da se čak osjeća bolje kada ima iluziju prividne kontrole stvari oko sebe.

Night Falls
As darkness reappears
The madness and the fears close
behind them


Nalazim se u problemu jer ne mogu zaboraviti nešto što nikad nisam vidio. Čudno, jer čeka me još toliko toga što trebam zaboraviti. Snove ne mogu nikako upamtiti, a neka sjećanja želim izbrisati iz postojanja. To je paradoksalno kao i količina sjene koju svjetlost u životu stvori. Ne osjećam da vrijeme uopće prolazi, zapravo, osjećam se kao da sam u stanju nesvjesti prema događajima koji su nekim spletom okolnosti namjenjeni da mi prodiru u život. Zvuk panike, prigušen, kao da je zaronjen u vodu. Nemir kojem svjedočim gubi svrhu u meni. Čovjek potroši čitav životni vijek slušajući priče o čudima, bez pokušaja da definira događaj koji bi se uopće mogao kvalificirati čudom. Ima li uopće mjesta za izmišljene termine kao što su pesimizam i optimizam u svijetu koji je tako inertan prema nama? Možda baš tu leži naša tendencija da tražimo kontrolu, jer budimo realni, kontrole nema.

Hush now...


Uostalom, ako je sve ovo stvarno, onda smo svjedoci najvećem traćenju resursa u povijesti univerzuma. Ali pokazatelji stvarnosti su realni koliko i stvarnost sama. Poput boli koja se rađa u našem umu, ona je vješt trik ukazivanja da nešto postoji, iako je sama bol posve fiktivna. Kako pronaći referentnu točku kada je ljudski um sposoban zavarati sam sebe i projicirati bilo što. Jer ja...

...mislim zato što postojim zato što mislim zato što postojim zato što mislim zato što postojim zato što...

[Visualize your dream]
[Record it in the present tense]
[Put it into a permanent form]
[If you persist in your efforts]
[You can achieve dream control]


Sposobni smo sanjati tu teško dosanjanu kontrolu, svojom lucidnošću upoznavati nove dimenzije našeg uma. Ali svaka od tih slika je iluzija, poput kontrole, poput ...nas?


10:26 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se