Odlijevam svoj mozak u SAD na par godina. Ovaj blog zamjenjuje pisanje X istih mailova kako bi prijatelji u HR znali što mi se događa u SAD.
Kratki rjecnik
Ovdje trenutno nema nicega jer je blog.hr ocito i to izgubio u svojem krahu. Nesposobnost njihovih admina vec je stvarno epska. Ozbiljno razmisljam da prijedjem na neki drugi sustav usprkos tome sto bih izgubio puno komentara.
Razgovor je tekao otprilike ovako:
"Yo, it's Jess!"
"What's up?"
"You wanna go to a concert today?"
"What concert? ... I don't know, I should work..."
"Bad Religion and Pennywise are playing in Ventura, I wanna go. $25."
"Sure, why the fuck not!"
I tako sam umjesto da napravim neki raspored za ucenje otisao s Jess i Ryanom u Venturu (obliznji gradic) na festival panka. Jess nas je oko podneva pokupila u dzipu od starog pa smo prvo morali odbaciti prazan keg (bacva za pivo) zaostao od njenog rodjendana i promijeniti auto. I onda... put Venture.
Vans Warped Tour se organizira vec desetak godina kao festival koji ljetom proputuje veci dio Amerike, a preskoci koji put i baru do Europe. Kako Vans proizvodi skejterske tenisice, tako je i Warped Tour poceo skejt pankom, ali sada vec ima svakakvih bendova, ali svi imaju bar malo panka u sebi (ili se tako prave). Da odmah napisem: prosle godine su svirali NOFXi, a ja se iskreno nadam da ce ponovno svirati dok sam ja u blizini. Osim "velikih" bendova, na pokrajnja 4 stejdza sviraju uglavnom lokalni bendovi koji se izmjenjuju ovisno o tome gdje je festival trenutno, a "veliki" bendovi putuju s festivalom.
Ryan je prije ovog koncerta bio jos na ukupno 2 u cijelom zivotu. Kakva steta. Ali bolje ikad nego nikad. U Venturi su zagradili ogromno parkiraliste i dio parka i tu podigli pozornice i satore. Sve je puno ljudi od 5 do 99 godina. Ono, roditelji s malom djecom, ljudi koji su valjda bili na prvim koncertima Ramonesa, uzbunjene majke koje prate svoju ispirsanu i isaranu djecu na koncert. Nema toga kod nas. Naravno, ima i onih prljavih pankera i pijanih budala i svega slicnog sto cini atmosferu i freak show. Toga ima kod nas (evo recimo, ima na DOFu kolko hoces).
Moram ovdje javno priznati da ono sto sam cuo od Bad Religiona prije koncerta i nije bilo nesto. Nekako su mi premelodicno uvijek zvucali. Ali uzivo su predobri. Jos pogotovo kad rulja od par tisuca ljudi urla s njima svaku rijec. Nije izostalo ni popularno oturanje (ovdje kazu mosh pit ili circle pit). Kod nas to uglavnom izgleda tako da u krugu bude desetak ljudi (bar tamo gdje sam ja bio) osim ako ne eksplodira cijela dvorana. Ovdje je barem jedno stotinjak ljudi uredno trcalo u krug i udaralo u sve sto se naslo na putu.
Za vrijeme koncerta mladi u Americi vole skinuti tenisice (VANS) pa ih zafitiljiti preko cijelog prostora na drugu stranu. Ostali popularni artikli za bacanje u dalj su boce s vodom i ruksaci, a za one zeljne dobrog krvoprolica i CDi. Vjerujem da je nenadmasan osjecaj kad te usred skoka opali CD koji je pao s jedno 20tak metara visine.
Nakon Bad Religiona muvali smo se okolo po standovima, popili jos jedno pivo i slucajno naletjeli na odlican bend koji je taman pocinjao svirati kad smo mi naisli. Bend se zove The Action Design i zvuci kako bi sav pop trebao zvucati (iako mozda i nisu pop :) ). Za one koji se mozda kuze u kalifornijsku indie scenu, bend su osnovali clanovi benda Tsunami Bomb. Svi bendovi (pa tako i oni najveci) sviraju samo po pola sata, a meni je stvarno bilo krivo kad je Action Design zavrsio. Pjevacica Emily ima predobar glas, nije ko Kim Deal (nitko nije kao ona), ali je definitivno blizu vrha. Svidja mi se ovdje (u JAmerici) to sto do ovakvih malih bendova koji su odlicni i nije pretesko doci. Cujes ih negdje da sviraju, kupis usput njihov CD (jer je cijena duplo/triput niza nego u HR, a place puno bolje) i onda znas da postoje pa kasnije odes na njihovu Myspace stranicu, jos malo muzike poslusas i mozda iduci puta odes bas njih poslusati (jer sviraju posvuda).
Izmedju Action Designa i Pennywise smo malo prodavali zjake, Ryan i ja smo gledali ... prirodne (i plasticne) znamenitosti oko nas ;) dok je Jess srela valjda svoju cijelu srednju skolu i cavrljala s njima. A onda su poceli Pennywise. Premocni su bili. A publika skupa s njima. Za vrijeme Bro Hymn je bilo "svi ko jedan" da bi na Fuck Authority bilo na tisuce srednjih prstiju u zraku. Je, znam da je to osjecaj zastite u krdu i nabrijavanje kao da sam u srednjoj skoli, ali sta, u srednjoj nisam imao prilike gledati Pennywise uzivo. Evo kako je to izgledalo na jednom od proslih Warped Tourova:
Nakon sto smo 7h bili na suncu u potpunosti slomljeni vratili smo se u Goletu. Bas je bilo odlicno, onako kako treba subotom. Tko ce radit pored tolkog panka.
