Don Salieri sends his regards...

Ispit sam uspješno položila.
Upisala sam redovno godinu.
Preselila sam u novi dom.
Dobila cimericu.

***
O ispitu nemam baš mnogo za reći. Vjerojatno sam zbog količine stresa proživljenih po jedinici vremena proteklih mjesec dana zaradila čir na želucu i pokoju sijedu vlas među grivom ostalih kestenjasto smeđih, ali isplatilo se. Kao prava mala štreberica svjesna činjenice koliko sam građu dobro usvojila, odbila sam ponuđenu četvorku iz ispita koji svi drugi studenti imaju tendenciju ostaviti za neka bolja vremena kad već situacija opasno zagusti, i zasluženo dobila peticu zbog koje sam tjedan dana pucala od ponosa.
Mislim da se nisam tako dobro osjećala čak ni onda kada sam u 7. razredu osnovne škole u inat Branki, štreberici iz prve klupe, naučila naizust knjigu hrvatske gramatike i na lokalnom natjecanju osvojila prvo mjesto ostavivši ju punih 36 bodova iz sebe... To je nju boljelo daleko više i duže nego mene činjenica da je momčić koji mi je u to vrijeme zapeo za oko poklon za Valentinovo neprimjetno ubacio u njenu, a ne u moju školsku torbu.
Tadašnji uspjeh na području materinjeg nam jezika odredio je moju daljnju sudbinu i na veliko osobno nezadovoljstvo nastavila sam se natjecati iz godine u godinu, no kad je nestalo inata, nestalo je i zabave. Ostao je samo osjećaj obaveze prema profesorici koja se radovala slobodnom danu, besplatnom ručku i papiru na kojem joj odaju priznanje za odličan uspjeh njene učenice.
Iako nisam ovaj zadnji ispit spremila tako dobro zbog inata, ipak je i on na neki način odredio moju daljnju sudbinu. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da ću ove i slijedeće godine kod istog profesora proći mnogo bezbolnije, bez sijedih vlasi i želučanih tegoba.

***

Nadasve je zanimljivo iskustvo dijeliti životni prostor sa ženom. I to kakvom ženom! Cimerica mi je prava Zvijerka.
Navikla sam živjeti u skučenom prostoru s tri dečka i pomalo sam strepila od pomisli da ću odsad, iako u prostranu i komfornu sobu, dijeliti s nekom neurotičnom ženskicom koja će me škropiti svetom vodom svaki put dok moj player zavrti neki zločesti filmić ili dok mi dečko poželi prespavati kod mene.
Mislim da mogu ponosno reći da mi je upala sjekira pravo u med. Zvijerka je odmah ostavila dobar dojam na mene čim je iz torbe izvadila dva vibratora i diskretno me upitala lagano porumenjevši u licu, jel bi mi smetalo da ona tu i tamo upotrijebi zanimljivu igračkicu.
Zacaklile su mi se oči u tom trenutku. (Ipak ima boga! Woohoo!)
Što bi mi smetalo... dapače. Ja sam ionako planirala svojedobno sebi nabaviti jedan i s osmijehom od uha do uha u prvih petnaest minuta poznanstva zaključile smo da njoj neće nimalo smetati moj dečko, a meni još manje njene igračke.
I to je bio početak jednog divnog prijateljstva.
Zvijerka se bavi manekenstvom i stvarno odlično izgleda. Visoka je i vitka, lijepih crta lica i punih usana. Prekjučer je imala snimanje za reklamnu kampanju jednog od vodećih proizvođača boja za kosu i na moju veliku žalost njenu prekrasnu smeđu kosu obojali su u crveno...
Da sam takvu curu srela na ulici vjerojatno bi me u prvi tren preplavile predrasude i pretpostavila bi da osoba koja se bavi time čim se bavi i koja izgleda tako dobro, po defaultu vuče sa sobom karakternu crtu umišljenosti. Koliko bih samo bila u krivu. Cura ne samo da nije umišljena već je izuzetno zabavna, draga i pristupačna osoba koja se odmah uklopila u društvo. Još jedan razlog zašto mi je toliko draga leži i u jednoj sebičnoj činjenici, a to je da putuje doma svaki vikend zbog čega ću imati cijelu sobu samo za sebe.
Zvijerka je brucošica i u tjedan dana slomila je srca svih svojih kolega, što onih starijih i iskusnijih, a što onih mlađih i nestašnijih. Pozivi na kave dolaze konstantno u pravilnim vremenskim razmacima. Njezina pojava pozitivno je djelovala i na mene, naime ne prođe dan, a da me neki kolega, s kojim bi prošle godine razmijenila tu i tamo koji neizbježni pozdrav na ulici, ne zaustavi na hodniku i diskretno me upita jeli istina da mi je Zvijerka cimerica i jel joj mogu tu i tamo prišapnuti koju dobru riječ o dotičnom momku.
I tako. Bojazan da će odličan prvi dojam naglo ishlapiti nakon određenog broja dana provedenih u zajednička četiri zida pokazala se suvišnom. Zvijerka je prava puca i ne bih ju mijenjala ni za što na svijetu.
Pored svega navedenog zanimljivo je to iskustvo, vidjeti izbliza kako funkcionira život jedne osobe neprestano izložene fotografskom objektivu. Dok ja ustajem desetak minuta prije početka predavanja, krmeljava i razbarušene kose, Zvijerka troši sat vremena na dotjerivanje. Šminka, kosa, ten, nokti, odjeća.... sve mora biti savršeno. Usto, iako je stvarno izuzetno vitka, stalno joj je prisutna ideja da mora još malo smršaviti. Kaže da joj svaka kila viška može biti presudna na castingu.
Po tome smo nas dvije potpuno oprečnih stavova. Ja volim vidjeti žensko koje ima lijepe, okrugle i podatne sise, te dobru pozadinu. Bolje da ljulja nego da žulja. Uostalom, puno su mi više seksi žene u casual obleki - traperice, tenisice, uska bijela majica, raspuštena ravna kosa.... mmmmmmm.
Da ju ne hvalim toliko, moram teška srca priznati da ipak ima i pokoju manu. Ne zna kuhati, ni peglati, ni prati suđe... i najviše mrzi ujutro pospremati krevet. Ali budući da ima tendenciju zbog svog primarnog izbora profesije u nekoj daljoj budućnosti završiti u braku s nogometašem debelog novčanika, vjerojatno takve kućanske stvari neće nikad morati ni raditi.

A ju ću u to vrijeme još uvijek pisati blog, kukati kako imam malu plaću i kako je paradajz na placu opet poskupio, hvaliti se kako mi je dijete pametno i kako su mi pohane palačinke s mesom i šampinjonima izvrsno uspjele. I kako sam jednom davno na faksu sobu dijelila s pravom Zvijerkom.