Na litici, gore visoko
U crnoj kožnoj fotelji
Sjedi on, promatrajući
Kako se ispod njegovih nogu
Užurbano sudara milijun duša
Isprepličući svoje živote..
Poput velike mreže.
Tratimo vrijeme...
Misleći da pijeska u satu
Ima dovoljno
I da ćemo se izvući...
A niti ne slutimo
Da visoko iznad nas
Kao pauk svoj plijen
S kosom u ruci
Vreba anđeo u crnom.
|