27

subota

travanj

2013

Prerađivačka industrija voća i povrća

U dosadašnjoj raspravi oko kvalitetnih programa, plana razvoja i ostalih investicija, ni jedna opcija nije jasno dala do znanja što će nas to učiniti boljim u odnosu na neke druge sredine. Nebrojeno puta sam spomenuo da nam nedostaje reda – kada uspostavimo kvalitetna pravila ponašanja koja ćemo svi poštivati, onda smo ostvarili osnovni preduvjet za prosperitet. Prerađivačka industrija naslonjena na poljoprivredu, kao u doba bivšeg PIKa Neretva, mora ponovno postati naša prepoznatljiva prednost u odnosu na druge jer je industrija hrane uz kvalitetnu vodu za piće, prema nekim projekcijama svjetskih ustanova, temelj globalne održivosti.



Bilo je nekih pokušaja ili razmišljanja na našem području o potrebi izgradnje jednog pogona koji bi „progutao“ svu tu hranu, dakle voće i povrće te ju preradio u neki konzervirani prehrambeni proizvod – sok od mandarine, naranče, kivija, breskve i sl. odnosno „kunšervu“ od pomidore ... Prizvuk svakog ovog „projekta“ nužno za sobom povlači priču o neisplativosti ili ogromnog novca koji je potrebno uložiti kako bi se uopće pokrenula prerađivačka industrija – pa takvi pokušaji obično dožive neuspjeh i prije negoli zažive. Smatram da je defetistički pristup realizaciji ovakvog projekta temeljni problem, ne umanjujući goleme početne troškove(?), da se u Neretvi godišnje u smeće bace deseci i deseci tona raznog voća i povrća, dok u isto vrijeme nasušno trebamo novi gospodarski zamah.



Je li novac iz pretpristupnih fondova EU rješenje ovog problema – ne znam. Sigurno je to naša prilika da kroz ovakve kanale pokušamo privući investitore koji su spremni u Neretvi zasukati rukave i preraditi u finalni proizvod već spomenute goleme količine povrća i voća, koje mi tako bezbrižno bacamo, zaoravamo i spaljujemo na divljim deponijama. Prerada voća i povrća je uz poljoprivrednu proizvodnju i turizam, vjerujem, okosnica razvoja naše Doline pa bi bilo od općeg interesa, da sve udruge proizvođača, otkupljivači te jedinice lokalne samouprave, ozbiljno priđu ovakvom programu privlačenja novih investicija. Već spomenuta poslovna zona idealno je mjesto za smještaj manjih prerađivačkih pogona, jer kao što vidimo, njezin potencijal je golem, ali samih investicija nema. Uz primjerene mjere privlačenja investitora, suradnje i smanjenja birokratskih zapreka, naša zona mogla bi postati „malo Dugopolje“, jer danas je dobrim dijelom tek potentna ledina.



Ne znam koji su glavni razlozi što koncern Agrokor kao glavni čimbenik poljoprivrede u Neretvi, nije prepoznao svoj interes u cijeloj stvari – barem oni imaju novca. Nažalost, u današnje vrijeme jeftinije je i unosnije kupovati i uvoziti jeftinu hranu upitne kvalitete, pa je uz dobre marže prodavati pod svojim robnim markama, kao „akcijsku ponudu“ koju mi kao potrošači jednostavno ne smijemo propustiti! U isto vrijeme, naši susjedi u BiH imaju pregršt manufaktura koji se bave proizvodnjom raznih džemova i marmelada, namaza i konzerviranog te ukiseljenog povrća, iako je tamošnja investicijska klima daleko lošija nego naša, iako je BiH pretrpila daleko veća ratna razaranja nego Hrvatska – Bosna i Hercegovina ipak proizvodi, izvozi te se bori za svoje mjesto na regionalnom tržištu.



Gospodarska slika u Hrvatskoj i BiH je neosporediva u svojoj filozofiji, mi smo se okrenuli okrupnjavanju gospodarstva koje je u rukama nekoliko pojedinaca (Todorić, Drk, Tedeschi, Gavrilović..) dok su Bošnjaci i Srbi te naši Hrvati okrenuti više na disperzirano poduzetništvo – mnogo manjih tvornica i pogona. Veliki trgovački lanci tako uglavnom uvoze i zarađuju, ne pitajući pritom gdje nas u konačnici vodi ovakav oblik poslovanja. Tek se bune kada im se dižu porezi ili povećava minimalna plaća, kada se vode bitke oko otkupne cijene mlijeka ili pšenice – za ostalo ih uglavnom nije briga!

Moramo se dakle sami organizirati i spoznati gdje će i što to naša djeca raditi i proizvoditi na području na kojem mi danas živimo, moramo odmah krenuti u realizaciju projekata jer kao što vidimo - već dugo vremena nikoga za nas i našu budućnost nije briga. Jesmo li spremni pokušati ili ćemo sve prepustiti slučaju?

Oznake: Prerađivačka industrija voća i povrća

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se